Razgovarala: Sanja Bjelica Šagovnović
Bakir Izetbegović kaže da se s Vama nije čuo mjesec dana, a Dragan Čović čak tri. Zašto im se ne javljate? Šta je po srijedi, koji je razlog?
– Pa nisu ni zvali! Kako da im se javim ako nisu ni zvali?
Tek što je vlast na državnoj i federalnoj razini formirana, već se prijeti raspadom koalicije, izbacivanjem DF-a iz vlasti u FBiH. Kako to komentirate?
– Očekivano. Ja ne znam šta su mislili i procjenjivali u SDA i HDZ-u ali, od samog početka, mi u DF-u smo imali procjenu kako će djelovanje i nastupanje DF-ovih predstavnika u izvršnoj vlasti prije svega, vrlo brzo početi “ići na nerve” i SDA i HDZ-u. To je bilo logično za očekivati. Logično iz razloga što su i SDA i HDZ stranke koje su dugo prisutne u političkom životu BiH, sa infrastrukturom oličenom u svojim kadrovima koji prožimaju sve pore društvenog života u zemlji, sa realnom moći koja to prati, sa načinom rada i djelovanja koje je postalo pravilo a ogleda se u tome da te stranke preko svojih ljudi nastoje upravljati svim institucijama, poslovima, procesima, dešavanjima na pozicijama kojima raspolažu i do kojih su došli na bilo koji način.
Otuda proističe i ta njihova “praksa” da na svim pozicijama za koje te stranke smatraju da im pripadaju, bilo da je riječ o čisto političkim pozicijama ili stručnim rukovodećim mjestima, moraju biti isključivo ljudi koji su članovi stranaka ili su vjerni tim strankama. Istina, u konkretnoj praksi to najčešće znači da se na te pozicije postavljaju ljudi vjerni šefu stranke, a ne stranačkoj ideji, politici ili ideologiji. S aspekta pojedine stranke ili, kao sto već rekoh, najčešće s pozicije stranačkog lidera to je “pragmatičan” pristup. Neki “iskusniji političari” kažu i jedini mogući. Pragmatičan jer osiguravaju “kontrolu” svega i svih.
Ali politički život i političko iskustvo u BiH, bar do sada, pokazuje da je to štetan pristup za društvene, političke, a pogotovo za ekonomske tokove u zemlji, jer prednost daje poslušnima, bez obzira na njihovu stručnost, u odnosu na one “koji stvarno znaju i mogu”.
Naša logika je drukčija i iskazuje se na jednostavna način – političarima i političkom djelovanju je mjesto u političkim institucijama, bilo parlamentima, bilo vladama na raznim razinama. Tu mora biti jasno tko slijedi koju politiku i tko pripada kojoj političkoj opciji. U piramidi vlasti i političkog djelovanja, kako se krećete ka drugim institucijama, uvjetno rečeno “nižim” pozicijama – direkcijama, agencijama, a pogotovo javnim poduzećima i ustanovama koje su same po sebi ekonomskog karaktera, sve više te pozicije i poslove morate prepuštati stručnjacima, a ne politički podobnim ljudima. I naravno, sve se to mora raditi samo i isključivo u skladu sa zakonom i zakonom propisanim procedurama. Po nama je to pragmatičan pristup koji može donijeti više koristi i državi i ljudima koji ovdje žive.
Istina, bit će manje “stolica” za ljude iz stranke ali bit će više koristi po zemlju. Svjestan sam da u našim okolnostima ovo što sam rekao zvuči čak i naivno ali duboko smo uvjereni da to može biti korisno po BiH. To vam je suština našeg neslaganja sa SDA i HDZ. Ništa drugo i ništa više.
Glavni razlog za krizu u federalnoj Vladi je podjela javnih poduzeća. Vi zagovarate depolitizaciju javnih poduzeća, dok SDA i HDZ imaju dugogodišnju praksu jasne podjele fotelja. Kako vidite rasplet situacije, budući da je HDZ najavio da se neće vraćati u Vladu FBiH dok se ne urade smjene u Eronetu, Aluminiju, Elektroprivredi, Razvojnoj banci?
– Smjene, same po sebi, nisu problem. Problem je u tome šta je razlog za smjenu. Jer i razlog za smjenu mora biti zasnovan na zakonu, a ne na onome šta mi osobno ili politički mislimo ili želimo. Uzmimo, samo za primjer, Aluminij. Aluminij posluje s gubitkom, to svi već znaju. Ali hajdemo vidjeti kako je došlo do toga i koliko je udio “krivice” za to ovog rukovodstva ali i bivših rukovodstava.
Dajte da vidimo što je s isporukama struje Aluminiju već godinama, što je s cijenom struje već godinama, što je s postupkom tarifiranja kod određivanja cijene struje već godinama, dajte da vidimo kako je došlo do toga da je država vlasnik 44 % Aluminija i kako to onda da je Aluminij postao većinski privatno vlasništvo. Dajte da onda raščistimo svačiju odgovornost! Ili ćemo se ponašati po principu “šta je bilo bilo je” ili, još gore, “pojeo vuk magarca”? Oko 20.000 ljudi živi, izravno ili neizravno, od Aluminija.
Hoćemo li, zbog svojih ambicija, pohlepe, sujete ili bilo čega drugog, dozvoliti da ugrozimo egzistenciju tih 20.000 ljudi i skršimo taj Aluminij, kao što je već skršen, recimo, Soko?
Ako netko očekuje da će DF sudjelovati u takvim stvarima, grdo se prevario. Mi sigurno nećemo biti dio toga, čak po cijenu da ne budemo nigdje. A šta će uraditi HDZ ili pak SDA, to je njihova stvar. Mi znamo što će DF uraditi. Ne bježimo ni do kakve vrste razgovora i dogovora. Ali razgovora o izigravanju zakona i “podjeli plijena” neće biti.
Na kraju krajeva i sasvim logično, DF nije upravljao tim javnim resursima i javnim poduzećima i ustanovama i nema koga štititi u toj priči. Sasvim suprotno, imamo interes da netko odgovara za sve što se tu događalo uključujući i to da netko završi u zatvoru. A, ako do toga i dođe, ne da ga DF ili ja šaljem u zatvor, nego isključivo onaj tko je po zakonima ove zemlje i nadležan za to – policija i pravosuđe.
SDA je, nakon što se DF usprotivio usvajanju uredbe o imenovanjima u javnim poduzećima, optužila DF da ‘želi pravi Vladu u Vladi’, te da DF želi samostalno gospodariti određenim resorima. Je li to točno ili je u pitanju zamjena teza?
– Koliko je to točno možda će vam najbolji odgovor biti da vam ispričam razgovor s jednim od lidera naših koalicijskih partnera. Taj jedan od lidera mi je na jednom od naših razgovora ponudio, otprilike ovim, jasnim i nedvosmislenim, riječima: “Evo, uzmi ti to XY javno poduzeće iz oblasti telekomunikacija”.
Moj odgovor njemu, tom prilikom, je bio da on mene očigledno ne razumije. Da, niti meni niti DF-u, ne treba ni to ni bilo koje drugo javno poduzeće, da nama treba neko tko će stručno i kao dobar privrednik voditi to poduzeće sve dok je ono državno vlasništvo, da je to jedini nas interes.
Da me ne zanima tko će biti ta osoba, da ne mora biti član DF-a, da čak može i o DF-u i o meni osobno misliti i govori sve najgore, ali da mora znati raditi taj posao i da ga mora raditi po zakonu. To je bio moj odgovor jednom od lidera. A vi onda zaključite iz njega što god hoćete i šta to mi zaista želimo!
Ukoliko se kriza nastavi hoće li DF nastaviti sudjelovati u Vladi FBiH?
– Neće biti nikakve krize ako se bude radilo po zakonima koji važe u Federaciji BiH.
Prošlo je više od mjesec dana od formiranja vlasti, a da ni Vlada FBiH ni Vijeće ministara nisu uradili ništa konkretno. Reforme, prije sveg one u socijalnom i ekonomskom sektoru, na čemu EU posebno inzistira, izgleda postoje samo u pričama političara. Vi ste najavljivali da želite brzo mijenjati stvari. Kako ovo komentirate? Hoće li se i kada početi raditi?
– Moguće je da vi i ja ne pratimo iste stvari. Ne bih baš uknjižbu perspektivne vojne imovine kao uvjet za MAP NATO-a ili stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju od strane EU 1.6. 2015. nazvao “ništa konkretno u čak mjesec dana”. Za obećanje o 100.000 novih radnih mjesta, morate se obratiti autorima obećanja!
Glavni uvjet – uspostava mehanizma koordinacije – nije ispunjen jer nema političkog dogovora. Kako gledate na ovaj problem i nazire li se neko rješenje?
– To jedan od uvjeta, nije glavni uvjet. Nemojte misliti da su nam zaboravili presudu “Sejdić – Finci”.
Je li i u koaliciji na državnom nivou onda prvi prioritet podjela agencija i direkcija?
– Što je čiji prioritet vidjet ćemo. Znam samo da su prioriteti DF kada je riječ o agencijama i direkcijama isti kao i kada je riječ o Vladi F BiH – poštivanje zakona i procedura i stručnost ljudi koji trebaju biti na čelu istih.
U javnosti se već nagađa sa imenima direktora. Je li postignut dogovor o podjeli i hoće li tu biti problema?
– Nikakvog dogovora o podjeli nema. Bar mogu reći da ga nitko nije s nama pravio. U jednoj prilici kada je spomenuta mogućnost takvog dogovora, naša reakcije je bila da se ne možemo dogovarati oko izigravanja zakona. Od tada da DF-om niko ništa nije dogovarao niti nam se čak obraćao s istim ili sličnim pitanjem. Jesu li druge stranke, mimo nas, nešto dogovarale, ne znam. To pitanje uputite njima.
Je li moguće provesti reforme sa partnerima koji se bave isključivo podjelom fotelja?
– Valjda Vam je već, iz ovih odgovora, jasno da se DF ne bavi “podjelom fotelja”!
Kako komentirate to što se bliski rođaci i obitelj imenuju na čelne pozicije. Je li ovo država za nekoliko obitelji i interesnih klanova?
– Opet pitanje na pogrešnu adresu! Ne znam na koga mislite precizno, izuzev što sam siguran da ne mislite na DF. Molim vas, to ili slična pitanja uputite onima koji to rade.
Tko je u BiH najveća prepreka europskim reforma i napretku?
– Nerad, aljkavost, korupcija su naša najveća prepreka svemu dobrom.
Može li BiH uopće naprijed obzirom na četiri potpuno različita koncepta i viđenja ove zemlje- tri nacionalna i jedan građanski?
– To vam je realnost ove zemlje. Svaki pokušaj da se to ignorira, da se ignorira postojanje bilo etničkog bilo, kako ga nazvaste, građanskog koncepta, ili da se jedan drugom nametne, dovodilo je, dovodi i dovodit će ove zemlju u probleme. U BiH postoje i postojat će još dugo i jedan i drugi koncept. Ignoriranje ove društvene činjenice, činjenice da je BiH i etnička i građanska je loše, čak katastrofalno, po ovu zemlju.
Niti jedan od ova dva koncepta neće prevladati ili pobijediti u ovoj zemlji. Zato je jedini izlaz u tome da i jedan i drugi koncept, preciznije nositelji ideja jednog i drugog koncepta, što god i tko god da oni jesu, prihvate jedni druge i otvore iskren dijalog. S tim sto se mora znati da je etnički koncept BiH već “verificirao svoj status” kroz većinu ustavnih rješenja. Istina u našim ustavima i ustavnim rješenjima “ostavljena su odškrinuta vrata” i tzv. građanskom konceptu. Napokon, kroz ta “odškrinuta vrata” prošla je i presuda “Sejdic-Finci”, i to kao presuda koja tretira osnovna ljudska prava pojedinaca a ne kao presuda o “pravima manjina” kako je već neki zlonamjerno žele predstaviti.
Generalno, pred nama stoje dva puta. Prvi podrazumijeva da se ignorira naprijed iznesena stvarnost i da se nastavimo vrtjeti u krugu u kojem se vrtimo već 20-ak godina, svađajući se, žaleći se ili optužujući jedni druge ili žaleći se kome stignemo samo na svoju hudu sudbinu. A možemo krenuti i drugim putem – prihvatiti realnost ove zemlje, realnost da je ovo zemlja i tri konstitutivna naroda ali i zemlja “četvrte grupe” koji to nisu ali koji moraju imati ista prava kao i konstitutivni. I to iz beskrajno jasnog razloga – koliko god da je normalno da ova zemlja pripada konstitutivnim toliko je normalno da ona pripada i “četvrtim” jer je jednostavno i njihova koliko i konstitutivnih.
Ne postoji niti jedno od istorijskih, socioloških, filozofskih ili kakvih god utemeljenja ili razloga ili dokaza na koje se možete pozvati i reći da ova zemlja pripada samo jednima – konstitutivnim, a da istovremeno ne pripada “četvrtima”, “Ostalima”, “ostalima”, “mješanima”, Jevrejima, Romima, Ukrajincima, Bosancima, Hercegovcima, Bosancima i Hercegovcima… i da jedni u odnosu na druge trebaju, mogu ili moraju imati više prava.
Imate li Vi neku viziju i prijedlog kako ih pomiriti i kako naprijed? Je li moguće provesti ustavne promjene i na koji način?
– Naravno. Oni koji zagovaraju samo jedan koncept moraju prihvatiti da postoje i oni koji nisu iz tog njihovog koncepta i da ti “drugi” moraju imati ista i kolektivna i pojedinačna prava kao i oni sami.
Kako gledate na ulogu Zagreba, Beograda u BiH, te na ocjene o opasnom utjecaju Rusije i Turske na BiH?
– Ja sam pristalica one narodne “uzdaj se u se i u svoje kljuse”.
Ima li razloga za strah od terorizma u BiH i ima li političke opredijeljenosti za borbu protiv radikalizma?
– Mislim da je politička opredijeljenost za borbu protiv radikalizma i terorizma danas dominantna u svim važnijim političkim opcijama u BiH.
Hoće li i kada doći do ujedinjenja DF-a i SDP-a?
– Mislim da hoće i treba. Kada točno, teško je reći. Ali da je nužno, nema dileme.
Vidite li sebe na čelu ujedinjene ljevice u BiH?
– Ne.
Obzirom na jako tešku ekonomsku situaciju u zemlji i više od pola milijuna nezaposlenih, kako vidite situaciju u BiH do kraja godine, bojite li se možda ‘vruće jeseni’?
– Kakva je situacija u zemlji, ovdje je svako godišnje doba vruće! I svako lako može postati vrelo!
(Izvor: Dnevni list)