Njemačkom tržištu rada u ovom trenutku nedostaje nekoliko stotina tisuća kvalificiranih radnika. Demografski razvoj dodatno pojačava taj problem. Ministar rada Hubertus Heil strahuje da bi se do 2035. Njemačka mogla suočiti s nedostatkom od sedam milijuna radnika (i kvalificiranih i nekvalificiranih). Dodatni je problem što Njemačka za stručnu radnu snagu nije među najatraktivnijim destinacijama. Mladi i dobro obrazovani ljudi iz Azije, Afrike ili Latinske Amerike radije odlaze u SAD ili Kanadu – i to ne samo zbog jezika.
Njemačka mora postati atraktivnija za stručnu radnu snagu iz zemalja koje nisu članicu EU-a, mora pojednostaviti birokratske procedure, mora se poboljšati i “kultura dobrodošlice” prema strancima. A sve to bi trebalo uspjeti uz pomoć novog Zakona o doseljavanju stručne radne snage, koji je najprije usvojila vladajuća koalicija u Berlinu, a u petak je usvojen i u Bundestagu. DW donosi njegove najvažnije aspekte, a u nastavku članka možete pročitati i zbog čega se kritizira planove savezne vlade.
Plava karta
Ključni element za doseljavanje stručne radne snage bi i ubuduće trebala biti “Plava karta EU-a” (EU Blue Card), koja je etablirana 2012. To je zapravo dozvola boravka za ljude koji su okončali studij i koji potječu iz zemalja koje nisu članice Europske unije. Osjetno bi se trebala sniziti granica, odnosno visina “minimalne” plaće za dobivanje radne dozvole u Njemačkoj – ubuduće ona iznosi 43.800 eura bruto godišnje, odnosno oko 3650 eura mjesečno bruto (od toga se odbijaju doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje te za slučaj nezaposlenosti, kao i porez, što znači da neto plaća može iznositi i polovicu toga iznosa. op. ur.). Granica je ranije iznosila 58.400 eura.
Ljudima koji dobiju tu kartu osim toga bi se trebala olakšati promjena posla, da imaju pravo na doseljavanje članova obitelji odnosno da dobiju trajnu dozvolu boravka na području EU-a. Osim toga, stručna radna snaga “mogla bi obnašati svaku vrstu kvalificirane djelatnosti” – pa čak i izvan područja svoje izvorne kvalifikacije. Za IT-stručnjake je predviđeno da “Plavu kartu EU-a” mogu dobiti i bez okončanog studija, ali samo ako na neki drugi način mogu dokazati potrebnu kvalifikaciju.
Radno iskustvo
Ono bi ubuduće trebalo imati veće značenje prilikom donošenja odluke o doseljavanju. Pretpostavka su minimalno dvije godine radnog iskustva, odnosno diploma u zemlji podrijetla koja je državno priznata. U Njemačkoj diploma ne mora biti priznata. To u praksi znači znatno pojednostavljenje procesa doseljavanja. Definira se minimalna dozvoljena plaća za doseljenika.
A svi oni koji ne uspiju dokazati da će doista primati barem toliko novca, moraju nostrificirati svoju diplomu u Njemačkoj. Novost je i da ljudi izvana smiju raditi u Njemačkoj već i tijekom procesa nostrificiranja, ali samo ako se poslodavac obveže da će posloprimcima omogućiti (osloboditi od radnih obveza) sudjelovanje na eventualnom potrebnim dodatnim kvalifikacijama.
Na izobrazbu i studij u Njemačku?
Stranke vladajuće “semafor-koalicije” žele poboljšati i mogućnosti za realizaciju takozvane obrazovne migracije – dakle omogućiti ljudima iz inozemstva da dođu u Njemačku na izobrazbu (npr. neki zanat) ili na studij, kako bi onda trajno ostali u zemlji. To bi se trebalo napraviti tako da se inozemnim studentima omogući da rade uz studij, kako bi mogli financirati svoj život u Saveznoj Republici.
Trebala bi se olakšati i pravila za one ljude koji traže mjesto za izobrazbu (ili zanat), između ostaloga će se povisiti dobna granica za kandidate koji imaju pravo na dobivanje dozvole boravka. Maksimalni rok na koji bi se izdavale te dozvole boravka za ljude koji su u potrazi za mjestom na kojem žele apsolvirati obrazovanje trebale bi se povećati na devet mjeseci, a tim ljudima bi se trebalo omogućiti i da za to vrijeme negdje rade.
Kako će funkcionirati sustav bodova?
Za ljude koji su u inozemstvu apsolvirali barem dvogodišnje stručno obrazovanje, odnosno koji posjeduju visokoškolsku diplomu, uvodi se takozvana karta šansi (Chancenkarte) koja će im omogućiti da traže posao u Njemačkoj.
Ona se temelji na ideji sustava bodova, odnosno modelu koji je već uvela primjerice Kanada. Bodove se dodjeljuje za 12 različitih kriterija, od kvalifikacije, starosne dobi pa sve do znanja jezika. Tko skupi minimalno šest bodova, dobit će kartu šansi, na temelju koje stječe pravo jednogodišnjeg boravka u Njemačkoj, tijekom kojeg može tražiti posao – ali samo pod uvjetom da ta osoba dokaže da ima osigurano financiranje troškova života.
Kartu će se moći “produžiti” na dodatne dvije godine, pod uvjetom da ta osoba posjeduje ugovor o radnom odnosu za neku kvalificiranu djelatnost, odnosno ako je na to pristala i Savezna agencija za rad (državni ured za zapošljavanje). Minimalna razina znanja njemačkog jezika “spušta” se s razine A2 na A1. Karta šansi bi se u praksi trebala početi izdavati u prvoj polovici 2024.
Što je sa spajanjem obitelji?
Za stručnu radnu snagu iz inozemstva proširuju se mogućnosti spajanja obitelji, odnosno dolaska članova obitelji u Njemačku. Ta pravila neće vrijediti samo za “užu obitelj”, dakle za bračne partnere i djecu, ubuduće bi u Njemačku smjeli doći i roditelji, pa čak i punica i punac, odnosno svekar i svekrva tih doseljenika, piše DW.
/Desk/