Prije samo deset godina, na samom početku procvata umjetne inteligencije (AI), studentima humanističkih znanosti i umjetnosti slala se jednoglasna poruka: želite li osigurati budućnost na tržištu rada, naučite programirati. Danas svjedočimo potpunom preokretu. Dok programeri opravdano strahuju da će napredni AI modeli automatizirati i preuzeti njihove poslove, tehnološki divovi masovno zapošljavaju – filozofe.
Podaci njujorške podružnice američke središnje banke (Federal Reserve) otkrivaju zapanjujući trend: diplomirani filozofi u SAD-u imaju veću vjerojatnost zaposlenja od svojih kolega s računarstva. Stopa nezaposlenosti među stručnjacima za računarstvo iznosi oko 7%, dok je kod filozofa osjetno niža i iznosi 5,1%.
Luciano Floridi, profesor filozofije na Sveučilištu Yale, situaciju opisuje dramatičnom, ističući da studenti filozofije dobivaju ponude za posao i prije nego što diplomiraju, dok s akademskih odjela traje pravi “egzodus” profesora prema AI kompanijama.
Sokrat protiv AI “halucinacija”
Lekcije koje rješavaju najveće slabosti modernih AI sustava stare su više od dvije tisuće godina. Jedan od vodećih problema današnjih chatbotova jest njihova sklonost povlađivanju korisnicima i samouvjerenom izmišljanju netočnih podataka, što se u industriji naziva “haluciniranjem”.
Filozofi rješenje pronalaze u dvije antičke metode:
- Sokratovska metoda: Sustavi trenirani na ovoj metodi propitivanja manje ugađaju ljudima, a više tragaju za istinom kroz prepoznavanje proturječnosti.
- Sokratovsko neznanje: Ugradnja intelektualne poniznosti – svijesti o tome što model ne zna – pomaže algoritmima da budu manje pretjerano sigurni u svoje pogrešne odgovore.
Iason Gabriel, viši filozof u Google DeepMindu, ističe da je upravo filozofski pristup ključan alat za poboljšanje takozvanih „lanaca mišljenja” (chains of thought), odnosno složenih procesa zaključivanja unutar umjetne inteligencije.
“Ustav za robote” i etički sukob dvaju smjerova
Tehnološke tvrtke danas koriste filozofiju kako bi stvorile obrambene mehanizme protiv opasnih ponašanja AI modela, poput pokušaja izbjegavanja nadzora ili ucjena. Taj se koncept naziva AI konstitucionalizam – izgradnja modela na skupu moralnih i pravnih pravila.
Vodeća tvrtka na ovom polju, Anthropic, kreirala je ustav za svoj model Claude na čak 78 stranica, koji se temelji na djelima Immanuela Kanta, ali i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima. Prilikom programiranja ovih “ustava”, uočljiva je jasna podjela na dva glavna etička pravca:
| Etički pristup | Glavna značajka | Primjena u AI industriji |
| Deontologija (Etika dužnosti) | Stroga moralna pravila (zabrana laži i manipulacije), bez obzira na krajnji ishod. | Anthropic (Claude) i Inflection AI (Pi). Rezultira većom iskrenošću i boljim prepoznavanjem rizika od samoozljeđivanja korisnika. |
| Konzekvencijalizam (Utilitarizam) | Odluke se donose procjenom koristi i štete; cilj je opravdati sredstvo za veće dobro. | OpenAI (ChatGPT) i Google (Gemini). Ključan za autonomna vozila (Waymo) i vojne sustave koji važu vojni dobitak naspram civilnih žrtava. |
Etička dilema samovozećih vozila:
Ako je prometna nesreća neizbježna, konzekvencijalistički algoritam samovozećeg kamiona mora odlučiti čiji će život žrtvovati kako bi izazvao najmanju ukupnu štetu. Hoće li dati prednost djeci u odnosu na starije osobe? Stefan Heck, direktor tvrtke Nauto, predviđa da će ovakva programska rješenja u budućnosti dovesti do vala kompleksnih sudskih sporova.
Opasnost od moralnog utupljivanja
Dok potreba za filozofima u Silicijskoj dolini nezaustavljivo raste, teoretičari umjetne inteligencije, poput Romana Yampolskiyja sa Sveučilišta Louisville, upozoravaju na dugoročnu opasnost od “moralnog otupljivanja” čovječanstva. Prepuštanjem etičkih procjena računalima, ljudi riskiraju gubitak vlastite sposobnosti moralnog prosuđivanja.
Jedno je sasvim sigurno: u svijetu u kojem strojevi preuzimaju tehničke zadatke, vještina kritičkog razmišljanja i potrage za smislom postala je najvrjednija valuta.