Iako se Bosna i Hercegovina (BiH) međunarodnim sporazumima i konvencijama obvezala na smanjenje emisija štetnih plinova kao i na klimatsku neutralnost do 2050. godine, značajnijeg ispunjavanja obveza nema jer ništa sustavno ne čini kako bi se smanjio proces dobivanja električne energije iz uglja tzv. ‘prljavu energiju’. Čak što više – vlasti i dalje planiraju investicije upravo u takav vid dobivanja energije.
EU se odmiče od “prljave energije”
U EU već 13 država više ne koristi ugalj kao energentski resurs, a još 11 ih je usvojilo odluke o ukidanju uglja do 2030. u skladu sa Pariškim klimatskim sporazumom iz 2015. godine. U cilju klimatski neutralne planete i očuvanja okoliša do 2050. godine, u zemljama diljem EU-a zatvorena je polovica europskih elektrana na ugalj, a jedino Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Kosovo od svih zemalja zapadnog Balkana, planiraju ukidanje dobivanja energije iz uglja do 2030. godine., odnosno, izgradnju novih termoelektrana.
Za BiH, čini se, to nije preveliki problem jer se planira više od pet takvih projekata. No, dok BiH ne čini previše u ispunjenju svojih obveza i planira i dalje ulagati u vrlo skupu “prljavu energiju”, samo ‘igra sudbine’ spašava je od najlošijih scenarija. Upravo ‘igra sudbine’ uplela se u Blok 7, Termoelektrane Tuzla, ‘strateški projekt’ u BiH. Ovaj projekt, vrijedan 1,4 milijarde KM, upitan je jer kineski konzorcij kao najbolj ponuđač na međunarodnom natječaju za gradnju bloka, sada nije u mogućnosti ispuniti ugovorne obveze. Ali tu je i najava kineskog predsjednika Xi Jinpinga da ta zemlja neće više neće ulagati u termoelektrane u inozemstvu.
Unatoč protivljenju Energetske zajednice za projekt Bloka 7 TE Tuzla, slično je i sa izgradnjom TE Gacko 2, čija je izgradnja trebala početi već prije tri godine jer je Vlada RS-a potpisala ugovore sa tri kineske tvrtke.
No, iako je BiH potpisala Sofijsku deklaraciju te se tako pridružila inicijativi EU-a ‘Zelena agenda za Zapadni Balkan’ prema kojoj se treba izvršiti dekarbonizacija energetike do 2050. godine, što znači postupno napuštanje tzv. prljavog načina dobivanja električne energije iz ugljena, lignita, treseta, nafte iz škriljca itd, i transformaciju u investiranje u zelene projekte – proizvodnju električne energije iz vjetra i sunca, sve je još uvijek mrtvo slovo na papiru.
EU u tom planu za balkansku regiju predvidjela je više od 9 milijardi eura donacija i jamstva za 20 milijardi novih investicija. Međutim, iako se BiH opredijelila na čuvanje okoliša i veću isplativost proizvodnje energije, zatvaranje termoelektrana i rudnika na ugalj, o tome još nema čak niti rasprave.
Mirza Kušljugić, profesor na Fakultetu elektrotehnike Univerziteta u Tuzli i predsjednik ReSET Centra za održivu energetsku tranziciju, smatra kako je razlog za ovakvo blamiranje države BiH u neispunjavanju potpisanog otpor političkih i interesnih grupa koje, kako kaže, imaju korist od postojećeg načina funkcioniranja energetskog sektora. Pojednostavljeno, netko zarađuje milijune na onečišćenju okoliša i čuva biračko tijelo u stanju ‘status quo’.
BiH ne odustaje od termoelektrana
“Bit energetske tranzicije je dekarbonizacija elektroenergetskog sektora, odnosno, supstitucija proizvodnje električne energije iz uglja sa proizvodnjom iz obnovljivih izvora, prije svega iz solarne i energije vjetra, kojih u BiH ima u izobilju. Potpisivanjem Sofijske deklaracije BiH se pridružila inicijativi EU „Zelena Agenda za Zapadni Balkan“ i tako opredijelila za dekarbonizaciju energetike do 2050. godine. Indikatori odlučnosti za provođenje ovog procesa suprestanak izgradnje novih termoelektrana i određivanje datuma prestanka korištenja uglja za proizvodnju električne energije. Skoro sve članice EU su odredile da u periodu 2025-2040. zatvore termoelektrane na ugalj. U BiH još uvijek nema ni rasprave o ovoj temi. Jesmo li bili ozbiljni kada smo potpisivali Sofijsku deklaraciju uskoro ćemo doznati, komentirao je prof. Kušljugić za medije.
On pojašnjava kako se BiH, na po osnovu članstva u Energetskoj zajednici, obvezala za primjenu pravne legislative EU u oblastima tržišta mrežnih energenata – električne energije i prirodnog plina, zaštite okoliša i konkurencije, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, ali da suštinski niti u jednoj oblasti nije ispunila preuzete obveze.
“Razlog za navedeno kašnjenje je prije svega otpor političkih i interesnih grupa koje imaju korist od postojećeg načina funkcioniranjaenergetskog sektora. Istovremeno, nama je ponuđeno da preko „Zelene agende“ budemo dio velike transformacije energetike i ekonomije, strateškog plana razvoja EU do 2050. godine, koja senaziva „EU Zeleni plan“. Ovaj plan predviđa da Europa 2050. godine bude klimatski neutralan kontinent, odnosno da se do tada prestane s upotrebom uglja, nafte i prirodnog plina kao najvećih emitera CO2. Plan predstavlja i okosnicu ekonomskog oporavka EU od posljedica pandemije virusa covid-19. U sljedećih 7 godina na realizaciji Zelenog plana EU je planirala angažiranje više od 1.000 milijardi eura. Za našu regiju EU je planirala 9 milijardi eura donacija i garancije za 20 milijardi eura investicija. Hoćemo li biti dio ovih procesa ovisi od nas”, ističe.
Međutim, iako je dekarbonizacija ključna riječ za cjelokupan energetski sektor današnjice, prof. Kušljugić pojašnjava kako dugoročno, u sljedećih 15 do 20 godina, proizvodnja električne energije iz uglja nema budućnost.
“U tom periodu će cijena proizvodnje iz obnovljivih izvora biti znatno jeftinija. To znači da je potrebno planirati organizirano zatvaranje rudnika uglja i termoelektrana, uz paralelno provođenje restrukturiranja ekonomije rudarskih regija i adekvatno zbrinjavanje zaposlenih”, ocjenjuje on.
Tko će zatvoriti rudnike?
U BiH postoji 15 velikih hidroelektrana i pet termoelektrana: Gacko, Kakanj, Stanari, Tuzla i Ugljevik i 11 rudnika uglja. U BiH u industriji uglja zaposleno je oko 16 tisuća radnika, od čega je oko 13,5 tisuća otpada na radnike u FBiH, a 2.5 tisuća na radnike u RS-u.
Prema Studiji energetskog sektora u BiH iz 2008. godine, sektor uglja predstavlja važan segment u sektoru energije i ekonomske strukture u BiH. Prema ovoj studiji, od ukupnih energetskih potencijala zemlje na ugalj otpada cca 90%. Ukupne geološke rezerve uglja prema podacima s rudnika iznose 5.647,6 mil. t od čega je 2.540,3 mil. t čine bilansne rezerve uglja na ležištima koja su otvorena ili imaju dokazane rezerve prema zakonu o geološkim istraživanjima. Eksploatacijske rezerve iznose oko 1.774 milijuna tona.
Ipak, projekti iz područja elektroenergetskog sektora sve više udaljavaju BiH od EU i njenog cilja – potpune dekarbonizacije do polovice ovog stoljeća, a domaće vlasti, umjesto da se sve više okreću ekološki prihvatljivijem i isplativijim načinima dobivanja električne energije iz obnovljivih izvor apoput sunčeve energije, energije vjetra, hidroenergije ali i hidrotetmalne vode pri tom povlačeći i milijune ulaganja iz EU-a i povrh svega čuvajući okoliš – rade upravo suprotno, a Energetskoj zajednici obećavaju ispunjenje “zelenih uvjeta”. (V.S.H.)
U okviru projekta ‘Energija prirode – sigurna budućnost’, a uz podršku: