Na današnji dan 1995. godine Alija Izetbegović predsejdniK Predsjedništva R BiH i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Splitu su potpisali Splitski sporazum kojim je HV-u dozvojljeno koristiti teritorij BiH u cilju zajedničke borbe protiv VRS-a e je dogovoreno i zajedniščko djelovanje hrvatskih snaga i Armije RBiH.
Naime, Splitska deklaracija ili Splitski sporazum, dokument je koji su 22. srpnja 1995. potpisali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, a kojom je Oružanim snagama Republike Hrvatske formalno omogućeno korištenje teritorija BiH u svrhu zajedničke borbe protiv oružanih formacija Republike Srpske. Puni je naziv potpisane deklaracije „Deklaracija o oživotvorenju Sporazuma iz Washingtona, zajedničkoj obrani od srpske agresije i postizanje političkog rješenja sukladno naporima međunarodne zajednice“.
Dogovoreno je zajedničko i koordinirano djelovanje hrvatskih snaga i snaga Armije BiH. Posredovao je, uz blagoslov Washingtona, tadašnji turski predsjednik Süleyman Demirel.
Na ovu obljetnicu također je podsjetio i odvjetnik Luka Mišetić, američki odvjetnik, hercegovačkog podrijetla, specijaliziran za kazneno pravo i nekadašnji odvjetnik generala Ante Gotovine pred haškim sudom i bivšeg predsjednika Kosova Hashima Thaçija u Specijalističkim vijećima za Kosovo.
“Danas je obljetnica Splitske deklaracije koja je u konačnici omogućila operaciju Oluja i oslobođenje BiH. Šteta je što obje države zajednički ne obilježavaju ovaj događaj”, komentirao je Mišetić na svom Facebook profilu.
No, podsjetimo da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović u Zagrebu, 21. srpnja 1992. godine, potpisali Sporazum o prijateljstvu i suradnji između Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Sporazumom je izražena „ozbiljna zabrinutost zbog nastavka agresije ostataka JNA bivše SFRJ i srpskih i crnogorskih vojnih regularnih i neregularnih snaga na područja Republike Hrvatske i BiH“. Predsjednici su izrazili suglasnost da će buduće državno uređenje BiH polaziti od načela pune jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda: Muslimana, Hrvata i Srba, te da će se ustavno-političko uređenje zemlje temeljiti na konstitutivnim jedinicama, pri osnivanju kojih će se voditi računa o nacionalnim, povijesnim, kulturnim, gospodarskim, prometnim i drugim elementima. Prema tom sporazumu HVO je priznat kao sastavni dio jedinstvenih oružanih snaga BiH.
Državna delegacija Bosne i Hercegovine pritom je zahvalila Hrvatskoj na prihvatu i zbrinjavanju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine „iznad njenih mogućnosti“. Budući da se srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu i Republiku Hrvatsku nastavila, na temelju spomenutog sporazuma iz srpnja, predsjednici Franjo Tuđman i Alija Izetbegović su 23. rujna 1992. u New Yorku potpisali „Dodatak sporazumu o prijateljstvu i suradnji između Republike BiH i Republike Hrvatske.
Radi zaštite od agresije ponovo je zatražena energična akcija međunarodne zajednice i potreba jačanja napora na traženju političkog rješenja za prestanak rata. Između ostaloga, dogovoreno je da će se, u skladu s pravom na samoobranu i zajedničku obranu od agresije, osnovati zajednički odbor radi usklađivanja obrambenih napora, sve dok agresija u potpunosti ne prestane, te da će Bosna i Hercegovina i Hrvatska zajednički zatražiti ukidanje embarga na izvoz oružja u te države, propisanog Rezolucijom 713 Vijeća sigurnosti UN-a iz rujna 1991.
Na temelju spomenutih sporazuma, postrojbe Hrvatske vojske protjerale su srpsko-crnogorske snage s područja u Bosni i Hercegovini koja graniče s Republikom Hrvatskom i ostale su braniti ih od novih srpsko-crnogorskih napada. No, spomenuti sporazumi, osim u pograničnim dijelovima, nisu predvidjeli pravu, cjelovitu hrvatsko-muslimansku vojnu suradnju. Predsjednik BiH Alija Izetbegović je nakon potpisivanja sporazuma u Zagrebu 21. srpnja 1992. na Hrvatskoj televiziji izjavio da još nije vrijeme za vojni sporazum, jer bi to srpski narod „sigurno shvatio kao prijetnju”, te da bi bilo bolje ostaviti još malo prostora za djelovanje međunarodnih faktora”.
Vojna suradnja između Hrvata i Bošnjaka biti će dogovorena tek tri godine kasnije – 22. srpnja 1995. sporazumom u Splitu, a u međuvremenu će dvije strane zaglibiti u težak i tragičan sukob koji je odnio tisuće života.
/Desk/