Close Menu
Republika
    Facebook X (Twitter) Instagram
    Najnovije
    • Grčka se bori s požarom na Eubeji, a požar na Kreti pod kontrolom
    • Thompsonov koncert prvi najposjećeniji u Europi i 6. na svijetu
    • Izložba fotografija Faruka Kajtaza: Anarchy in photography’ – Mostar okom kamere mobitela
    • Jedna od najvećih digitalnih pljački u povijesti: U manje od tri sata, hakeri ukrali oko 140 milijuna dolara iz banaka
    • Sasvim uobičajeni zvukovi mogli bi biti razlog zašto vam je teško fokusirati se i učiti
    • Papa Lav poduzima prvi korak u vezi spolnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi
    • Porezi na električnu energiju su preveliki
    • Preminuo poznati glumac iz hit serije ‘Reži me‘. Javnost nije znala da se borio s teškom bolešću
    Republika
    • Naslovnica
    • Izdvojeno
    • Vijesti
    • Top teme
    • Global
    • Ekonomija
    • Zdravlje i Ljepota
    • Scena
    • Kolumne
    • Kontakt
    Republika
    Kolumne

    Zaštićeni stanari su privilegirani, a ne zakinuti. Ako žele te stanove – neka ih plate

    republikaBy republika04.03.2018No Comments3 Mins Read
    Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Piše: Doc.dr.sc. Goran Vojković/Index.hr

    Vlasnik, a vlasnik je onaj koji piše u zemljišnim knjigama, ima pravo na svoje vlasništvo. To je osnova.

    Vratimo se u doba otimačine

    Nakon Drugog svjetskog rata u nas se događalo svašta, pa i sa stambenim fondom. Ako netko ima npr. obiteljsku kuću od nekoliko stanova, svi članovi obitelji se smještaju u jedan stan, a većina stanova se nacionalizira, dakle oduzimaju uz neku naknadu. Međutim, obično bi im ostavili jedan stan (hrpa propisa se mijenjala pa navodimo najčešću tipičnu situaciju), u koji bi dobili stanare. Štoviše, do sredine pedesetih bi vam uredno uvalili i stanare u jedini stan u kojem živite. Dio tadašnjeg kaosa prikazan je u dosta dobrom domaćem filmu Oficir s ružom iz 1987.

    Problem današnjih “zaštićenih stanara” uglavnom je problem tih stanova koji su ostali privatni, uz neke izuzetke, npr. stanove koji nisu građeni kao društveni već su bili namijenjeni radnicima, npr. domarima ili čuvarima.

    Prebacimo se nešto bliže u povijest

    Jugoslavija, pa tako i Hrvatska uvodi sustav “društvene stanogradnje” gdje postoje posebni fondovi u koje uplaćuju sve firme, posredno svi zaposleni, a od kojeg se onda grade stanovi za radnike. U teoriji zvuči sjajno, ali u praksi, kao i većina toga u socijalizmu generira ogromne razlike. U najbolje vrijeme, Socijalistička Republika Hrvatska imala je 1,8 milijuna zaposlenih.

    Do kraja 2004. godine u Hrvatskoj je prodan 317 831 stan na kojem je postojalo stanarsko pravo. Kako se velika većina građana odlučila na otkup stana, ispada da je “društvenih stanova” ukupno bilo oko 350.000. Bračni partneri su dobili jedan stan, pa recimo da je tako zbrinuto 500-600.000 ljudi.

    Ostali, uredno su preko svojih firmi uplaćivali, ili čak i izravno za “stanove solidarnosti”, a društvenog stana nisu vidjeli. Dakle, ima ljudi koji su plaćali 20-30 godina i dobili – ništa! Ako ste u prošloj državi dobili društveni stan, spadate u povlaštenu trećinu stanovništva kojima je to omogućeno. Većina je uplaćivala i morala svoje stambeno pitanje rješavati gradnjom kuća, koja je često trajala 10-20 godina, uz maksimalna odricanja. Klasičnih stambenih kredita nije bilo.

    Ako je netko u svemu tome loše prošao – to su oni koji su uplaćivali i dobili ništa. A tih je negdje 2/3 radne snage! No, jedna manja kategorija je ostala – oni iz prethodnog poglavlja, useljeni administrativnim odlukama u privatne stanove, dobili su stanarsko pravo, ali su i dalje ostali u tuđem privatnom stanu. Time što su mogli koristiti stan bili su samo malo manje povlašteni od onih koji su dobili na korištenje društveni stan. Kada su doneseni propisi o otkupu – ovoj kategoriji otkup nije omogućen, jer su bili u privatnome. Da, lošije su prošli od onih koji mogli otkupiti stan. Ali, opet puno bolje od većine! Mnogi bi bili sretni da su mogli po 50-60 godina koristiti fine gradske stanove plaćajući mjesečno 100-200 kuna.

    Vlada je u pravu

    Hrvatska Vlada koja želi ukinuti status “zaštićenog stanara” je potpuno u pravu! Problem je da je taj status mogao uopće ostati do danas! Vlasnici imaju pravo na svoje vlasništvo, u kapitalizmu je vlasništvo svetinja, a barem nazivno u kapitalizmu živimo već 28 godina.

    Share. Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Related Posts

    Razlika između političara-vođe, gospodina koji piše povijest i balkanskog razbojnika

    03.07.2025

    Putovnica i pasoš u rukama nitkova

    22.06.2025

    Govor oca nad grobom sina za koji povijest nema uzor

    04.06.2025
    Leave A Reply Cancel Reply

    Najnovije

    Grčka se bori s požarom na Eubeji, a požar na Kreti pod kontrolom

    Thompsonov koncert prvi najposjećeniji u Europi i 6. na svijetu

    Izložba fotografija Faruka Kajtaza: Anarchy in photography’ – Mostar okom kamere mobitela

    Jedna od najvećih digitalnih pljački u povijesti: U manje od tri sata, hakeri ukrali oko 140 milijuna dolara iz banaka

    Sasvim uobičajeni zvukovi mogli bi biti razlog zašto vam je teško fokusirati se i učiti

    Kolumne

    Razlika između političara-vođe, gospodina koji piše povijest i balkanskog razbojnika

    Putovnica i pasoš u rukama nitkova

    Govor oca nad grobom sina za koji povijest nema uzor

    Umjesto čestitke: Svjetski dan sloboda medija

    Promo

    Mostar Bus od 16. lipnja uvodi ljetni vozni red

    Svjetski dan zaštite okoliša s HT Eronetom: Misli digitalno, djeluj ekološki

    U Mostaru Sajam braniteljskog poduzetništva

    Dokumentarni film ‘Vrijeme stradanja’ u Garevcu – sjećanje na tragična stradanja Hrvata Bosanske Posavine

    republikainfo.com
    Copyright 2024 Republikainfo.com
    • Impressum
    • Kontakt

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.