Perspektiva je specifična stvar – gledaš u nešto, ali nisi dio toga. Tako bi se perspektiva prijema balkanskih zemalja u EU mogla pretvoriti u prazno obećanje. Naravno da zemlje Zapadnog Balkana imaju EU-perspektivu. Pitanje je samo: kakvu?
Piše: Adelheid Feilcke/DW
U dobrim starim vremenima prije izbjegličke krize i Brexita stvar je bila jasna: mi smo učlanjeni, a vi nam se želite pridružiti! Mi ćemo vam reći kako. Ali, odnosi odavno nisu tako jasni.
Samopouzdani Balkan
Zemlje Zapadnog Balkana su zatvorile svoje granice i tako u izbjegličkoj krizi čuvaju leđa Europskoj uniji. No, one kriju i potencijal za sukobe koji bi mogao biti opasan i za EU-Europu: terorizam, rastući islamizam, nerazjašnjene državnosti i susjedski odnosi, ekonomska zaostalost.
Ti sukobi pred vratima EU-a moraju biti riješeni što prije, i to nije samo u interesu Balkana, već i čitave Europe. Ne samo zato, balkanski političari odavno nastupaju s velikim samopouzdanjem. Da, oni bi rado u EU, ali istovremeno se poigravaju i drugim opcijama. Rusija vidi Zapadni Balkan kao svoju stratešku regiju, Kina provodi velike ekonomske projekte. A muslimansko stanovništvo u Bosni i na Kosovu sve više pridobivaju islamistički igrači. EU-Europa nije jedina opcija, a kada članstvo postane stvar nedogledne budućnosti, onda i njegova privlačnost opada.
U takvoj gužvi šefovi država i vlada balkanskih zemalja su se dobro postavili i vješto balansiraju s internim i eksternim nesigurnostima, kako bi proširili svoju vlast – i to ne uvijek baš na fin demokratski način. Sve veće utjecanje na medije i nepotizam su rasprostranjeni problemi u regiji, korumpirane elite su rastući problem.
Tamo gdje EU još ima autoritet
Zato je tako važno da zemlje Europske unije oko Njemačke, Francuske i Austrije zadrže u vidokrugu Zapadni Balkan. Uza svu simboličku politiku summita o Zapadnom Balkanu koja ostaje u prvom planu, poruka “Mi vas hoćemo!” je važna. A integracija u EU kao jasan cilj stvara odgovornost na svim stranama. Jer sjaj EU-a još nije svuda izblijedio, i iz balkanske perspektive još ima snagu i – što je još važnije – politički autoritet. Bilo bi fatalno ne iskoristiti tu činjenicu i zbog uzbuđenja oko Brexita zapostaviti Zapadni Balkan. Svaka nejasnoća slabi autoritet EU-a i demokratske snage u regiji i ide na ruku onima koji profitiraju od nestabilnih odnosa na Balkanu.
Osnovni uvjet: pomirenje sa susjedima
Zadaće na putu k integraciji u EU su velike. Pravna država je kritična tema, baš kao i međusobno priznavanje država koje su još prije nekoliko godina dijelom međusobno ratovale. Tu ne smije biti trulih kompromisa! To što su na marginama konferencije nadvladane blokade Hrvatske koje su bile na putu pristupnim pregovorima Srbije, pokazuje da odustajanje od egoizma zbog zajedničkih interesa – može uspjeti. Daljnja bilateralna zbližavanja moraju uslijediti. Srpske rezerve prema Kosovu, pitanje državnosti Bosne, Grčka blokada Makedonije – lista je duga. Tu se mora još mnogo pregovarati i zahtijevati. Ali, put u EU za pristupne kandidate mora voditi samo preko regionalnog pomirenja.
Svejedno kakvu perspektivu zauzeli: balkanska integracija je dugoročan projekt koji konkretnim napretkom može biti zadržan na pravom kursu. Ekonomska suradnja i investicije moraju se povećati, bez smanjivanja pritiska zbog reformi koje treba izvršiti. U to treba uključiti omladinu koja je na Balkanu zabrinjavajuće frustrirana i bez perspektive. Zato je osnivanje regionalne omladinske radionice za Zapadni Balkan dobar trend, koji bi mnogim mladim ljudima u postkonfliktnim društvima trebao otvoriti nove perspektive – zajedno u zajedničkoj Europi.