O bojkotu trgovina kao načinu borbe protiv inflacije još je u studenome prošle godine govorila profesorica s Katedre za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta dr. sc. Marijana Ivanov naglasivši da relativno mala grupa ljudi može sebi priuštiti jako puno i kupuje neovisno o tome koliko nešto košta te oni cijene u trgovinama drže na visokoj razini.
Dohodovne i imovinske razlike u Hrvatskoj neprestano rastu, a u zadnje vrijeme plaće su, upozorila je, najviše narasle upravo onima koji imaju solidan životni standard.
U razgovoru za hrvatski tjednik Globus profesorica Ivanov je govorila o inflaciji, njezinim uzrocima i posljedicama.
Je li vas iznenadilo što je prilično velik broj građana odlučio bojkotirati kupnju u trgovinama na jedan dan?
– Nije. Takav scenarij postao je očit još u prosincu tijekom vala značajnog poskupljenja dijela hrane u odnosu na mjesec-dva ranije. I sama sam se pitala kome će tu robu prodati po takvim cijenama, a posebno u siječnju, kada su mogućnosti potrošnje uobičajeno niže. Oni koji su organizirali bojkot vjerojatno su na to računali i dobro tempirali.
Mogu li takvi bojkoti trgovina doista dovesti do pada maloprodajnih cijena?
– Jedan dan u tjednu ne može promijeniti ništa jer robu moramo kupiti prije ili kasnije. Može samo povećati troškove trgovaca jer su prodavači u trgovini, a promet je mali. Ne očekujem stoga učinke na pad maloprodajnih cijena. Tek možda u određenoj mjeri može spriječiti njihov daljnji rast.
U kolikoj su mjeri trgovci generatori inflacije, odnosno glavni krivci za poskupljenja i trebaju li njihove marže biti niže?
– Na visinu cijena ne utječu samo trgovci, nego svi u lancu proizvodnje i dobave plus PDV. Kod dijela proizvođača bilježi se znatno veći rast prihoda nego troškova sirovina, energenata i plaća zaposlenih, a njihova veća dobit je isto sadržana u cijenama proizvoda. Jasno, i u rastu cijena dionica koji se usporedno bilježi na burzi.
Međutim, ljudi kada čuju pojam marže trgovaca, izjednačuju to s pojmom dobiti, odnosno zarade, zaboravljajući da trgovac financira niz troškova za zaposlene, uređenje i održavanje prodavaonica, struju za rashladne vitrine i prodavaonice, troškove marketinga i oglašavanja…
Svaka TV reklama i letak s akcijama košta, a konkurencija je, očito, visoka u borbi za potrošače i veći promet. U konačnici relativno visoke bruto marže ne znače i toliko visoke neto marže trgovaca, tako da oni definitivno nisu ni glavni ni jedini krivci za visoke cijene. Kod određenih proizvoda vjerojatno ima prostora da se smanje marže, ali to znači da će se one nadoknaditi kroz više cijene drugih proizvoda.
/Desk/