Hrvatsku ne doživljavamo kao neprijatelja, ali se ozbiljno naoružavamo i to ćemo nastaviti kako se ne bi ponovile 1995. i 1999., izjavio je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.
Sukladno promjeni doktrine vojske Srbije, mi moramo biti snažniji od značajnog dijela naših susjeda zajedno, rekao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić na TV Pink.
Istaknuvši da se vojska “snažno, brzo, efikasno i ozbiljno” naoružava, Vučić je rekao da će se to nastaviti kako se “ne bi ponovila ni 1995. ni 1999. ni mnoge druge godine” aludirajući na akciju Oluja i bombardiranje NATO-a.
– Mi nikoga nećemo napadati, ali da nikome ne padne napamet da ponovo izvrši agresiju na našu zemlju, istaknuo je Vučić. Priznajući kako je Hrvatska razvijenija država, Vučić tvrdi da Srbija raste puno brže od zapadnog susjeda i da se ta razlika smanjuje.
Miloševićeva agresivna politika razlog napada NATO-a na Srbiju i stradanja 754 žrtve
Njegova izjava je dijelom nejasna jer Hrvatska nikada nije izvršila agresiju na susjednu Srbiju, ali nije pojasnio i razlog zašto je NATO, prisiljen potezima tadašnjeg režima Slobodana Mloševića, raketirao Srbiju.
Masakr u Račku je označio prekretnicu u ratu jer je Međunarodna zajednica izgubila strpljenje s Miloševićevom agresivnom politikom i odlučila vojno intervenirati kako bi se spriječila daljnja eskalacija nasilja na Balkanu. Clintonov Ministar obrane William Cohen je održao govor u kojem je izjavio da je ovo “borba za pravdu nad predstojećim genocidom”. NATO dužnosnici su potom zaprijetili da će započeti vojnu intervenciju ako se Vojska Jugoslavije ne povuče iz Kosova i dopusti da se mirovne snage rasporede tamo. Madeleine Albright je također snažno zagovarala dogovor i vršila pritisak na obje strane kako bi bio prihvaćen kompromis koji bi završio sukob.
Richard Holbrooke sastao se posljednji put s Miloševićem u ožujku 1999. i ponudio mu zadnju šansu da prihvati ugovor u Rambouilletu, po kojem bi Kosovo dobilo natrag svoju autonomiju, OVK se razoružala a mirovne snage i NATO se rasporedili na to područje. Milošević je odbio, što je dovelo do NATO-ovog bombardiranja SRJ, koje je trajalo 78 dana, od 22. ožujka do 11. lipnja 1999. Borbeni zrakoplovi većinom su agirali iz baza u Italiji i na Jadranskom moru.
Fond za humanitarno pravo je 2014. godine objavio poimenični popis žrtava koje su stradale od posljedica NATO bombardiranja Savezne Republike Jugoslavije. Prema ovom popisu, u NATO napadima život je izgubilo ukupno 754 ljudi, i to 454 civila i 300 pripadnika oružanih snaga. Među civilima je 207 srpske i crnogorske nacionalnosti, 219 civila Albanaca, 14 Romskih civila i 14 drugih nacionalnosti. Ukupno je stradalo 274 pripadnika VJ/MUP, i 26 pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).
Hrvatska nije napala Srbiju, oslobađala je svoj teritorij
Podsjetimo i da je u vojno-redarstvenoj akciji Oluja, koja je trajala od 4. kolovoza do 7. kolovoza 1995., hrvatska vojska i policija oslobodile su okupirana područja Republike Hrvatske pod nadzorom pobunjenih Srba na kojima je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina i bez kakva međunarodnoga priznanja.
Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istočne Slavonije, međutim, ta i nekoliko sljedećih pobjeda Hrvatske vojske stvorit će uvjete u kojima je od siječnja 1996. godine započeo proces mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja.
/Republika/