Dok Donald Trump prijeti uporabom američke vojske za zauzimanje Grenlanda, europski dužnosnici i diplomati počeli su tiho iznositi dosad neizrecivu misao: Kako bi izgledalo uzvratiti udarac?
Iako bi vojni sukob između SAD-a i bilo koje europske sile vjerojatno rezultirao jednim od najkraćih ratova u povijesti, postoje drugi načini na koje se saveznici Grenlanda mogu oduprijeti američkom predsjedniku ako on odbije kompromis.
Glavna među potencijalnim točkama pritiska je opsežna mreža vojnih resursa u regiji, koje SAD koristi, žargonom geopolitike, za projiciranje američke moći daleko od kuće — u Africi, a posebno na Bliskom istoku.
Zašto bi SAD i dalje trebao imati pristup tim bazama, ili primati potporu pomorskih snaga saveznika, zračnih snaga ili čak obavještajnih službi, ako pokuša zauzeti suvereni teritorij članice NATO-a poput Danske?
Pitanje je toliko osjetljivo da se diplomati silno trude držati ga podalje od glavnih rasprava između vlada u dvoranama za samite EU-a ili NATO-a. Ali pet dužnosnika i diplomata potvrdilo je za POLITICO da se o vrlo osjetljivoj temi kako uzvratiti Trumpu privatno raspravlja diljem kontinenta.
Osim europskih vojnih sredstava, SAD se oslanja na Europu i kao ključnog trgovinskog partnera, a europske vlade svake godine troše mnogo milijardi dolara kupujući američko oružje. Sve to nudi potencijalnu polugu utjecaja ako europski kupci odluče prestati kupovati u SAD-u.
Veliki rizik, kažu neki dužnosnici, jest taj što bi takav izravan izazov brzo eskalirao u potpuni raskid transatlantskih odnosa. Drugi tvrde da je savezništvo pod Trumpom sve toksičnije i da Europa mora krenuti dalje.
Najbliže što je neki vođa došao upozorenju na odmazdu bile su zagonetne primjedbe Emmanuela Macrona, francuskog predsjednika.
„Ne podcjenjujemo izjave o Grenlandu“, rekao je Macron svojim ministrima ovog tjedna. „Ako bi suverenitet jedne europske i savezničke države bio pogođen, popratni efekti bili bi bez presedana. Francuska prati situaciju s najvećom pažnjom i djelovat će u punoj solidarnosti s Danskom.“
Službenik francuske vlade nije mogao potvrditi je li Macron bio ili planira biti u kontaktu s Trumpom oko pitanja Grenlanda, ali je naglasio da je to „iznimno osjetljiva tema, te da on pažljivo vaga svaku riječ“.
Na lakši ili na teži način
Prikriveno upozorenje francuskog predsjednika stiglo je u trenutku kada su ministri vanjskih poslova Danske i Grenlanda otvorili rasprave s Trumpovom administracijom u Washingtonu u potrazi za kompromisom o sudbini otoka od 57.000 stanovnika.
Nakon razgovora u srijedu s potpredsjednikom JD Vanceom i državnim tajnikom Marcom Rubiom, danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen pokušao je zvučati pozitivno, ali je priznao da dogovora nema na vidiku. „Predsjednik ima tu želju osvajanja Grenlanda“, rekao je Rasmussen novinarima. „I stoga još uvijek imamo temeljno neslaganje.“
Diplomati iz europskih zemalja, koji su željeli ostati anonimni zbog osjetljivosti teme, rekli su da se u prijestolnicama vode rasprave o tome kako se suprotstaviti Trumpu. Lakše opcije uključuju taktike odgađanja, lobiranje među republikancima u Washingtonu, slanje savezničkih trupa u posjet Grenlandu, pa čak i kampanju za javnost u Americi.
Ali pojavila se i mogućnost prekida potpore američkim vojnim raspoređivanjima, uključujući radikalne prijedloge o ponovnom preuzimanju kontrole nad američkim bazama, rekao je jedan od diplomata.
„Vode se rasprave o tome kako bismo mogli izvršiti pritisak i reći ‘Hej, trebate nas, i ako to učinite, uzvratit ćemo na neki način’“, rekao je diplomat. „Ali u isto vrijeme, nitko ne želi o tome javno govoriti.“
Glavni razlog zašto su Europljani neodlučni oko agresivnog nastupa u javnosti jest taj što vide Trumpovu potporu kao vitalnu za pružanje održivih sigurnosnih jamstava za Ukrajinu pod bilo kakvim mirovnim sporazumom s Rusijom. Istodobno, mnogi saveznici jednostavno ne mogu zamisliti svijet u kojem SAD silom uzima Grenland. „Možda je to pusta želja“, rekao je diplomat, ali je napomenuo: „Trebali bismo biti spremni na to.“
Drugi europski dužnosnik potvrdio je da vlade raspravljaju o tome kako učinkovito uzvratiti na američke teritorijalne zahtjeve. „U Europi postoji poluga utjecaja, ali se ne koristi u punoj mjeri“, rekao je dužnosnik.
U ovom trenutku Europljani nisu mentalno spremni za vrstu eskalacije koju bi takva odmazda pokrenula. „Moramo biti spremni“, dodao je dužnosnik.
Unutar NATO-a – gdje svaka rasprava o kažnjavanju Amerikanaca ostaje uglavnom nedopuštena — neki naglašavaju da bi to bio dvosjekli mač. „Korištenje baza kao sredstva za pritisak — a to se može učiniti — rezultiralo bi obostranom štetom“, rekao je jedan diplomat NATO-a. „Europa bi dodatno izgubila sigurnosna jamstva… a SAD bi izgubio svoju najvrjedniju isturenu operativnu platformu.“
Koji su to točno resursi?
Od 2024. godine SAD je imao 31 stalnu bazu i 19 drugih vojnih lokacija diljem Europe kao dio Europskog zapovjedništva Sjedinjenih Država. To je uključivalo najmanje 67.500 aktivnih vojnika, prema posljednjim podacima Ministarstva obrane SAD-a, pri čemu je najveći dio njih stacioniran u Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu.
To uključuje najveću bazu NATO-a u Europi u Ramsteinu u Njemačkoj, te zrakoplovne baze u Ujedinjenom Kraljevstvu u Lakenheathu i Mildenhallu, koje zajedno ugošćuju oko 3.000 vojnih osoba. Zrakoplovna baza Aviano u Italiji podržava jedino američko lovačko krilo južno od Alpa i predstavlja „ključno čvorište zračne moći NATO-a“, prema Centru za analizu europske politike (CEPA).
Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih trupa u Europi, rekao je da su te baze „neophodne za pripravnost i omogućavanje [američkog] globalnog strateškog dosega“.
Prisiljavanje Amerikanaca da napuste te lokacije imalo bi „katastrofalan“ učinak na operacije SAD-a, rekao je Hodges, pri čemu Ramstein posebno služi kao ključna lansirna rampa za američka raspoređivanja na Bliskom istoku i u Africi.
To nije jedina poluga Europe. Washington bi također izgubio oko „polovice“ svojih kapaciteta za razmjenu obavještajnih podataka kao rezultat prekida, ustvrdio je on, dok bi kontinent također mogao zaprijetiti prestankom kupnje američkog oružja. U 2024. godini Europa je odobrila moguće međuvladine ugovore vrijedne 76 milijardi dolara – više od polovice ukupnog svjetskog iznosa SAD-a.
„Europa može pomoći spasiti NATO i spasiti ovaj transatlantski odnos sa Sjedinjenim Državama tako što će se suprotstaviti SAD-u, a ne samo biti žrtva i popustiti“, rekao je Hodges.
Kada je Trump bombardirao Iran u lipnju prošle godine, američki vojni planeri očekivali su mnogo veći otpor iranskih snaga i tražili su zračnu potporu od Europljana, uključujući i putem zračne baze NATO-a u blizini rumunjske crnomorske obale. Tek prošlog tjedna američke snage koristile su britanske baze za operaciju zapljene tankera „flote iz sjene“ pod ruskom zastavom u sjevernom Atlantiku.
Europski dužnosnici istaknuli su ove primjere kao dokaz da Trump još uvijek treba vojne objekte u Europi.
Logistički, zatvaranje američkih baza uključivalo bi „duboke izazove“, rekao je Geoffrey Corn, direktor Centra za vojno pravo i politiku na Sveučilištu Texas Tech, poput upravljanja odlaskom trupa i pravnih zahtjeva za vrijednost vojne imovine. No pravno gledano, „to je doista stvar domaćeg prava“ za europske zemlje koje žele raskinuti američku prisutnost, rekao je. „To je njihovo pravo.“
I unatoč cijeloj uzbuni zbog Trumpovih planova za Grenland, to nije najveći sigurnosni prioritet za EU ili Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su zemlje uključujući Njemačku, Švedsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku obećale poslati vojno osoblje na otok kao znak potpore, drugi se brinu da je spor opasno odvraćanje pažnje od njihove glavne zadaće obrane Ukrajine protiv Rusije.
Bez američkih sigurnosnih jamstava, diplomati priznaju da će biti nemoguće odvratiti Vladimira Putina od ponovnog napada na Ukrajinu, pa udovoljavanje Trumpu mora zasad imati prioritet, čak i ako savezništvo ne bude trajalo vječno.
„Transatlantski odnos se mijenja“, rekao je jedan dužnosnik iz zemlje EU-a. „Nema povratka na staro.“