Napad u Beču i terorizam u Francuskoj pokazuju koliko su opasni potencijalni islamistički teroristi. U Njemačkoj, prema procjenama sigurnosnih službi, živi 627 takvih osoba. Evo najvažnijih činjenica.
Najmanje jedan od terorista koji su izvršili napad u Beču od ranije je bio poznat tamošnjoj policiji. Dvadesetogodišnjak koji je ubijen u ponedjeljak navečer dospio je u fokus sigurnosnih službi jer je nekoliko puta neuspješno pokušavao napustiti zemlju kako bi se priključio takozvanoj Islamskoj državi. No vlasti očito nisu vjerovale da je on u stanju izvesti teroristički napad.
Slične greške su se dogodile i u Njemačkoj. Prema posljednjim podacima od 1. rujna 2020. njemačke službe sigurnosti su registrirale 627 potencijalnih terorista. Među njima je bio i 20-godišnji Sirijac Abdullah al-H. za kojeg se pretpostavlja da je 4. listopada u Dresdenu kuhinjskim nožem napao i teško ozlijedio jedan homoseksualni par. Jedan od napadnutih muškaraca ubrzo je i preminuo.
Vlasti smatraju da je, kako kažu, „i dalje visoka razina prijetnje u Njemačkoj”, a Njemačka je „i dalje u neposrednom ciljnom spektru terorističkih organizacija”. Služba za zaštitu ustavnog poretka je početkom srpnja 2019. objavila izvještaj o osujećenim terorističkim planovima za izvršenje napada, koji su pokazali postojeći potencijal te opasnosti.
Njemačka tajna služba smatra da su “pojedinci inspirirani terorističkim organizacijama” posebno opasni, jer ih je, kako je istaknuto, teško unaprijed identificirati.
Tko je potencijalni terorist?
Izraz „potencijalni terorist” najprije je korišten u policijskim krugovima. Sada pak za to na nacionalnoj razini postoji zajednička definicija. U njoj se pomalo nespretno kaže: „Potencijalno opasna osoba je ona za koju određene činjenice opravdavaju pretpostavku da će počiniti politički motivirana kaznena djela od velike važnosti”. U te činjenice se, prije svega, ubrajaju saznanja sigurnosnih službi ili policijskih odjela državne sigurnosti.
Potencijalni teroristi ne mogu se pritvarati sve dok ne budu osuđeni za neko kazneno djelo. Njemački Zakon o sigurnosti, a prije svega Kazneni zakon, temelji se na konkretnim djelima, a ne na uvjerenju ili potencijalnoj opasnosti.
Međutim, članstvo u terorističkoj organizaciji se smatra kaznenim djelom. Zabranjeno je i “pripremanje i podržavanje teških kaznenih djela protiv države”.
Potencijalni teroristi i „relevantne osobe”
Pored potencijalnih terorista, sigurnosne službe imaju u vidu i skoro 500 “relevantnih osoba”. To mogu biti vođe, pristaše ili akteri unutar terorističkog spektra za koje također postoji prognoza da bi mogli poticati ili podržati počinjenje terorističkih napada. Tu može biti riječi o osobama koje su u pratnji onih koji predstavljaju potencijalnu sigurnosnu opasnosti ili osobe koje imaju kontakt s njima.
Od više od 300 džihadista, pripadnika IS-a, koji su se iz Sirije i Iraka vratili u Njemačku, od 1. srpnja je njih 109 okvalificirano kao potencijalni teroristi, a 90 kao “relevantne osobe”.
Savezna vlada procjenjuje da islamistički terorizam u Njemačkoj može računati na potencijal od skoro 30.000 ljudi. Većina njih, oko 12.000, dolazi iz salafističkog spektra, koji još uvijek predstavlja okosnicu za nasilni džihadizam.
Kako se postupa s potencijalnim teroristima?
Za svakog potencijalnog terorista postoji procjena sigurnosnih službi u skladu s kojom se poduzimaju i različite mjere. Policijske službe pak nerado daju informacije o svom katalogu mjera. No sigurno je da se taj spektar kreće od takozvanog „upozoravanja potencijalnog terorista” na to da je poznat snagama sigurnosti do tehničkih metoda praćenja i danonoćnog nadzora od strane policije.
Prilikom „upozoravanja potencijalnog terorista” ta osoba se obavještava da je u fokusu policije i da policija ozbiljno shvaća situaciju. Kompletan nadzor, s druge strane, vrlo je intenzivan. Prema podacima Službe za zaštitu ustavnog poretka, za takav nadzor jedne osobe potrebno je 25 do 30 policajaca. Zbog toga se to prakticira samo u pojedinačnim slučajevima.
U slučaju atentatora iz Dresdena bilo se odustalo od danonoćnog nadziranja. Abdullah al-H. je tek krajem rujna, kratko prije izvršenja napada, pušten iz zatvora. On je odslužio kaznu i čak je sudjelovao u programu deradikalizacije. Ipak, dvadesetogodišnjaka su i dalje smatrali radikaliziranim i opasnim.
Zbog toga je ovom Sirijcu određena mjera da se svakodnevno mora javljati policiji. Služba za zaštitu ustavnog poretka je ispred ulaza zgrade u kojoj je živio postavila skrivenu kameru. No djelatnicima službe je promakla činjenica da je on u jednoj robnoj kući u Dresdenu dva dana prije napada kupio dva kompleta noževa.
Hoće li potencijalni teroristi biti protjerani iz Njemačke?
Nakon terorističkih napada se uvijek iznova razvija rasprava o mogućem protjerivanju potencijalnih terorista iz zemlje. Tako je, primjerice, nakon napada nožem i ubojstva u Dresdenu ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer naglas razmišljao o ukidanju zabrane deportacije u Siriju za one koji predstavljaju sigurnosnu prijetnju. Osim temeljnog pitanja je li moralno opravdano protjerivanje u ratnu zonu onih koji nisu pravomoćno osuđeni, kod deportacija u Siriju prisutan je i niz praktičnih problema. Na prvom mjestu: Berlin nema diplomatske odnose s Damaskom. To znači da ne postoje službeni kanali do tamošnjih vlasti.
Sve u svemu, osobe koje ugrožavaju sigurnost se u načelu protjeruju iz Njemačke. Broj protjeranih se statistički bilježi od 2017. godine. Do kraja 2019. je protjerano 93 potencijalnih terorista i tzv. „relevantnih osoba”.
Deportacije su često teške i dugotrajne. To pokazuje i primjer Anisa Amrija. On je u prosincu 2016. u Berlinu izvršio najteži islamistički teroristički napad u Njemačkoj, u kojem je ubijeno 12 ljudi. Njegovo protjerivanje njemačkim vlastima nije pošlo za rukom i zbog toga što je Amri posjedovao najmanje 14 različitih identiteta. Zato njemačke vlasti nisu uspjele blagovremeno dobiti potrebnu dokumentaciju iz Tunisa. Ona je u Berlin stigla tek dva dana nakon napada.
Osim toga: većina potencijalnih terorista ionako posjeduje njemačku putovnicu, pa ih se nema kuda protjerati.
(Izvor: DW)