Vukovar se prisjeća najtežeg dana u novijoj povijesti kada je 1991., nakon 87 dana herojskog otpora, 18. studenoga slomljena obrana grada koji je potom okupirala JNA i srpske paravojne postrojbe počinivši brojne zločine nad civilima i braniteljima u gotovo potpuno razrušenom gradu.
U Vukovar, unatoč kiši, od ranoga jutra pristižu brojni domoljubi iz cijele Hrvatske, kao i BiH, sa željom da u spomen na 18. studeni 1991. kad je nakon gotovo tromjesečne opsade slomljena obrana grada na Dunavu, odaju počast žrtvi Vukovara u Domovinskom ratu. Dan sjećanja na žrtve Vukovara i ove godine u grad na ušću Vuke u Dunav dovodi desetke tisuća ljudi kojima je 18. studenoga svake godine zaokružen u kalendaru kao dan kada se dolaze pokloniti žrtvi građana toga grada koju su podnijeli za neovisnu Hrvatsku.
Neki od hodočasnika u Vukovar stigli su još u četvrtak, posebice oni iz udaljenijih gradova i mjesta, iz Splita, Dubrovnika, Zadra ili mjesta u Hercegovini i Bosni.
A stigli su autobusima, automobilima, motociklima pa i biciklima, a dio se odlučio i za hodanje. Među njima su i posavski branitelji koji već godinama pješače od Orašja u Bosni i Hercegovini do Vukovara, kako bi 18. studenoga odali počast gradu heroju.
Mnogi od domoljuba ogrnuti su hrvatskim zastavama, a u rukama nose hrvatske zastave i zastave ratnih postrojbi krajeva iz kojih dolaze.
Svima njima krajnje je odredište vukovarska Nacionalna memorijalna bolnica Dr. Juraj Njavro u čijem će dvorištu u 10 sati početi komemorativna svečanost “Vukovar – mjesto posebno domovinskog pijeteta”. Potom će se u koloni sjećanja svi uputiti 5,5 kilometara dugim putem, vukovarskim ulicama, do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata gdje će državna i druga izaslanstva položiti vijence i upaliti svijeće.
Pad Vukovara
Nakon 87 dana opsade, 18. studenoga 1991. godine JNA, srpske paravojne formacije i teritorijalci zauzeli su Vukovar. Uslijedili su zločini koji su najavili što će se događati sljedećih godina diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova.
Napad na Vukovar je počeo 25. kolovoza 1991. godine, a cilj JNA i paravojnih formacija je bio da brzim zauzimanjem grada omoguće nastavak prodora kroz Slavoniju i na kraju, da zauzimanjem Zagreba ugase nade o neovisnoj Hrvatskoj.
Vukovar su branile jedinice Zbora narodne garde poslije transfomirane u Hrvatsku vojsku, policije i HOS-a. Sam grad je branilo oko 2.000 vojnika, a na širem području je bilo uključeno više od 6.000 branitelja.
Združene snage JNA, paravojnih formacija, Teritorijalne odbrane Srbije koje su napadale Vukovar brojale su oko 30.000 stalno angažiranih vojnika, dok je pred pad grada u njegovoj okolini se nalailo oko 80.000 vojnika. Na raspolaganju agresora je bila i cjelokupna vojna tehnika JNA uključujući tenkove, oklopna vozila i avione.
Po padu grada dogodili su se mnogobrojni zločini nad civilima, ranjenim i zarobljenim braniteljima grada. Dio zarobljenih je bio prebačen i u Srbiju gdje su držani u nehumanim uvjetima i mučeni. Najveći zločin je vezan za pokolj na Ovčari u noći sa 20. na 21. studenoga. Na Ovčari je ubijeno između 255 i 264 zarobljena vojnika iz civila, od kojih je većina bila izvedena iz vukovarske bolnice.
Ukupno tijekom napada na grad i nakon okupacije prema podacima Opće bolnice Vukovar ubijena su 1624 civila.
“Okoprilike 21. studenoga 1991., srpske vojne snage odstranile su otprilike 255 Hrvata i ostalih ne-Srba iz vukovarske bolnice nakon srpskog zauzimanja grada. Žrtve su deportirane u farmu Ovčara, oko 5 km južno od Vukovara. Tamo su članovi srpske vojske tukli i mučili žrtve satima. Navečer 21. studenoga 1991., vojnici su deportirali žrtve u skupinama po 10-20 do udaljene lokacije za smaknuća, između Ovčare i Grabova, gdje su ih strijeljali i ubili. Njihova tijela su zakopana u masovnoj grobnici,” stoji u presudi Suda u Haagu.
Za ratne zločine u Vukovaru pred Haškim sudom osuđeni su oficiri JNA Mile Mrkšić i Veselin Šljivančanin, a Miroslav Radić je oslobođen. Mrkšić je osuđen na 20 godina zatvora, a Šljivančanin je na kraju osuđen na 10 godina zatvora. Slavko Dokmanović, predsjednik općine je izvršio samoubojstvo dok je čekao presudu u Haagu, a proces je bio pokrenut i protiv Željka Ražnatovića Arkana, ali je prije pokretanja optužnice Arkan ubijen u Beogradu.
Pad Vukovara se u Hrvatskoj svake godine obilježava mimohodom sjećanja kojem prisustvuje vrh države.
Komemorativni program
Točno u 10 sati u dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro” počeo je komemorativni program “Vukovar – mjesto posebnog domovinskog pijeteta”, nakon čega je prema Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata krenula još jedna tužna Kolona sjećanja, koju su predvodili hrvatski branitelji Vukovara zajedno s članovima obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja toga grada, a prvi put i oni koji su kao djeca proživjeli njegova ratna razaranja.
U Koloni sjećanja sudjeluje i premijer Andrej Plenković te predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kao i ministri, župani, gradonačelnici, pripadnici diplomatskog zbora u Hrvatskoj, ali i oni najvažniji – branitelji iz cijele Hrvatske, hrvatski ratni vojni invalidi, civilne žrtve te, naravno, brojni građani iz Hrvatske i dijaspore.
Predsjednik Zoran Milanović u Vukovar je odlučio otići dan prije kako bi sudjelovao na otkrivanju spomenika majci Kati Šoljić koja je u Domovinskom ratu izgubila četiri sina, nakon čega je na Memorijalnom groblju i na Ovčari odao počast ubijenim i nestalim Vukovarcima, a danas bi trebao biti u Škabrnji.
U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na Memorijalnom groblju misu za sve žrtve u Domovinskom ratu u 12.30 sati predvoditi će mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup. Kao i prijašnjih godina, fra Ivica Jagodić, župnik crkve Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, pozvao je na “Zvon za Vukovar” i uputio poziv svim crkvama da 18. studenoga u 18.11 sati zazvone svim zvonima u znak sjećanja na žrtvu Vukovara.
Dani sjećanja nastavit će se i sljedećih dana. Sutra će se obilježiti žrtva Borova naselja, a u nedjelju ćemo se prisjetiti žrtava koncentracijskog logora Velepromet te žrtava Ovčare.