Pod prvim se terminom misli na praksu Malte, Cipra i Bugarske oko davanja državljanstva strancima iz trećih zemalja za određeni iznos, što se smatra i “prodajom državljanstva EU”, a opasno je u pogledu sigurnosti, pranja novca, korupcije i utaje poreza. Europska komisija podjednako opasnom drži, međutim, i praksu u ukupno 20 članica Europske unije, među kojima je i Hrvatska, da se građanima trećih država izdaju dozvole boravka u zamjenu za investicije. Traži se stoga temeljitije provjeravanje osoba kojima se izdaju takve dozvole ili “zlatne vize”.
Kad smo u Ministarstvu unutarnjih poslova RH pokušali saznati koliko je takvih, posebnih dozvola privremenog boravka trenutno izdano, nismo mogli dobiti odgovor. “Zlatne vize” izdaju, naime, nadležne policijske postaje ili uprave, a u svojoj godišnjoj statistici MUP ih svrstava među “ostale razloge”. Takvih je dozvola privremenog boravka na zadnji dan 2017. godine bilo 254, pri čemu prvih pet pozicija drže državljani Srbije sa 55 dozvola, BiH sa 38, SAD-a sa 35, Makedonije sa 20 i Rusije sa 19.
Glasnogovornica MUP-a Marina Mandić kaže samo da posebne dozvole boravka za investitore “nisu značajno zastupljene”, a da Zakon o strancima propisuje kao minimum ulaganje od 200.000 kuna. Također napominje da članci 78 i 79 navode niz striktnih uvjeta, primjerice da podnositelj zahtjeva mora imati 51 posto vlasništva u kompaniji koju osniva u Hrvatskoj ili da je jedini vlasnik obrta. Traži se od njega i da zapošljava barem tri hrvatska državljana te ne smije poslovati s gubitkom.
Koliko se detaljno provodi sigurnosna provjera podnositelja zahtjeva za “zlatnom vizom”, odnosno što se sve poduzima vezano uz provjeru podrijetla novca, nismo uspjeli saznati. U Zakonu o strancima, primjerice, stoji da se može odbiti izdavanje dozvole boravka strancu za kojim je izdano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu.
/Republikainfo.com/