Mons. prof. dr. Franjo Topić, počasni predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak napisao je emotivno i do srži iskreno pismo prof.dr. Sanjinu Kodriću, predsjedniku Bošnjačkoj zajednici kulture Preporod. U ovom pismu Topić, između ostalog piše: “Da se nakon 30 godina borbe za slobodnu, demokratsku i multietničku BiH i Sarajevo, moram dokazivati da nisam ustaša, da nisam ubijao u II. Svjetskom ratu, da nisam bio u Jasenovcu, to mi je stvarno ponižavajuće i uvredljivo. U ovako uzavreloj situaciji razum i argumenti malo vrijede…”. Prof.dr.Sanjin Kodrić mu odgovara: “Ne gubite vjeruju u naše Sarajevo i našu BiH i ne odustajte od vrijednosti kojima ste posvetili svoj život!”.
U cijelosti prenosimo pismo mons. prof. dr. Franjo Topića upućeno prof.dr. Sanjinu Kodriću, kao i odgovor potonjeg:
“Poštovani i dragi profesore, Zvali su me s jedne televizije za gostovanje sutra, valjda s Tobom i na Tvoju sugestiju. Odbio sam, jer se osjećam ružno i tužno. Da se nakon 30 godina borbe za slobodnu, demokratsku i multietničku BiH i Sarajevo, moram dokazivati da nisam ustaša, da nisam ubijao u II. svjetskom ratu, da nisam bio u Jasenovcu, to mi je stvarno ponižavajuće i uvredljivo. U ovako uzavreloj situaciji razum i argumenti malo vrijede.
Dotle je dovedena situacija da moramo strahovati gore nego u komunizmu i u ratu, hoće li neki tzv. “antifašisti” praviti demonstracije ispred katedrale, da nam se želi spriječiti imati molitvu-misu to je stvarno poraz BiH i Sarajeva i svih nas koji smo puno žrtvovali za ovo od prvih demokratskih izbora i rata. Katolička crkva i kard. Vinko Puljić od početka su pomagali BiH u svakom smislu. Papa Ivan Pavao II. je 263 puta govorio o BiH. Tko je govorio toliko? Pa Vatikan je među prvima priznao BiH, poslao nuncija. Zar bi to bilo učinjeno da Crkva i kard. Puljić nisu davali informacije i poticaje. Na poticaj Pape i Crkve preko Caritasa je došla velika pomoć u BiH i kao što je poznato dijelila se svima: katolicima, muslimanima, pravoslavnima i ostalima. Mnogi su tome živi svjedoci.
Profesore,
I osobno sam se kao i kroz Napredak borio u zadnjem ratu i poraću, a nisam morao jer samo mogao otići kao i mnogi drugi, svom snagom za Dobro: koncertima, izložbama, knjigama, pokrenuli list, osnovali radio Vrhbosnu…Također humanitarnim radom. Ostao sam u okruženom ratu i vraćao se unatoč ne samo smrtnim opasnostima nego i mnogim odgovaranjima i sprječavanjima. Obišao sam brojne važne europske adrese i pronosio istinu o BiH. Bio sam i član Upravnog odbora KCUS i nosio osobno i mojim autom hranu i lijekove u bolnicu. Središnjica je Napretka, a to su radile i mnoge podružnice, podijelila samo u Sarajevu s Vrhbosanskom bogoslovijom 403.000 obroka, i također 436 tona hrane i lijekova u vrijednosti oko dva milijuna DM. Treba li reći da se dijelilo i mnogim nekatolicima.
I sad kardinal i katolici ne smiju imati Misu u svojoj katedrali. Splet je nesretnih okolnosti da je tako, jer Kardinal ni drugi ne mogu putovati u Bleiburg radi koronavirusa. Inače ne bi ova misa bila u Sarajevu, nego u Bleiburgu. To mnogi uopće ne uvažavaju.
Neki tako govore u javnosti kao da će Crkva i Kardinal na Misi obnoviti NDH!!! Samo treba netko još kazati da je Crkva proizvela i samu koronu da ne bi morali ići u Bleiburg. Zar to nije strašno? Ispada da su Kardinal i ja i svi mi sudjelovali u II. svjetskom ratu, da smo počinili strašne zločine, iako nismo bili ni rođeni. Tzv. “antifašisti” i njihovi sljedbenici nas optužuju za ono s čime mi nemamo nikakve veze, osim što su neki od zločinaca bili naše vjere i naše nacije. Ima Hrvata u Kanadi i sad ako neki Hrvat ubije nekoga onda smo svi mi krivi i odgovorni? Ima katolika i u Indiji, zar smo mi krivi za neka njihova moguća ili stvarna zlodjela? Kakva je to logika i kakva je to ljudskost???
I sva se mržnja pokazala i to povodom slučajne molitve u Sarajevu. Nije misa politički miting, nije simpozij o II. svjetskom ratu, nije prosudba o Jasenovcima, Bleiburzima niti o bilo čemu, nego dobra i fina molitva za duše stradalih. Crkva je osudila zločine u Jasenovcu, Bleiburgu, Glini, Srebrenici i sve druge. I osobno sam i kao predsjednik Napretka išao u Jasenovac i Bleiburg, Srebrenicu, Ahmiće i Križančevo selo. Misa je božanski čin, i netko se stavlja iznad Boga, naravno ateisti mogu i to raditi, jer za njih Bog ne postoji, ali vjernici bilo koje vjere to ne bi trebali ni pomišljati dovoditi u pitanje. Ovdje je sporedan motiv i povod.
Očito i sva ova hajka protiv Crkve dio je predizborne kampanje. Ne treba Crkvu i vjerske zajednice prosuđivati po političkim mjerilima. U svemu bi trebala biti neka mjera pa i u političkoj i stranačkoj borbi. Ova Misa nema nikakve veze s politikom, a sve drugo je zloupotreba bez obzira s koje strane dolazila.
Profesore, znam da si Ti dobronamjeran i dao si lijepu podršku. Čitav svijet će saznati da se katolici Sarajeva a i BiH osjećaju vrlo ružno i ugroženo, vrlo nesigurno. I sam sam uz druge promovirao Sarajevo kao “europski Jeruzalem” u BiH i u inozemstvu. Svi tzv. antifašisti i njihove pristalice ugrožavaju i dobrano ruše pojam Sarajeva kao “europskog Jeruzalema” i poručuju da ovdje nema mjesta za katolike. To je njihova odgovornost. Mi koji smo se borili i borimo i to iskreno za ekumenizam, dijalog i suživot osjećamo se izigranim i prevarenim. Sad likuju oni koji su nam govorili da smo naivni i da je to uzaludan trud. Sad je tužan i sveti papa Ivan Pavao II.
Uvaženi reis Kavazović je dao dobar intervju, ali ni to nije bilo dovoljno da se zaustavi medijsko linčovanje Crkve i katolika. Gdje su drugi intelektualci, nevladine organizacije, nezavisni mediji? Nažalost neki od njih su se uključili u ovu neljudsku kampanju. Svi političari, nevladin sektor, vjerske zajednice i mediji bi trebali voditi računa o posljedicama svojih postupaka. Zlo je nažalost puno efikasnije nego dobro i to uvijek treba imati na umu.
Utješna je činjenica da je neki dan na protestima ispred katedrale bilo samo petnaestak ljudi a nadam se da u subotu neće biti nikoga. Imamo previše problema da ne trebamo stvarati nove. Apsolutna većina ljudi želi samo kruh, krov i mir javni i duševni.
Bez obzira na ovo ranjavanje, ja ću osobno i dalje raditi na dijalogu, ekumenizmu i suživotu a želio bih da svi to nastave. Profesore poštovani, srdačno pozdravljam Tebe i sve u prijateljskom Preporodu”, piše mons. prof. dr. Franjo Topić.
Odgovor prof. dr. Sanjina Kodrića: Ne gubite vjeruju u naše Sarajevo i našu BiH i ne odustajte od vrijednosti kojima ste posvetili svoj život!
Poštovani i dragi prof. Topiću, Vaše me pismo iskreno dirnulo…
Itekako sam svjestan šta ste Vi lično, HKD „Napredak“ i Katolička crkva učinili za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Svjestan sam sve silne pomoći, podrške, zagovaranja i pomaganja na raznorazne načine, kao što sam svjestan da bi bez ovoga mnogi procesi u ratnim i svim kasnijim godinama tekli bitno drugačije, počev od samog stjecanja i priznanja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, pa nadalje.
Nema nikakva razloga sumnjati u namjere Vaše, HKD „Napredak“ i Katoličke crkve u svim ovim nastojanjima i pregnućima. Volio bih da znate i da uvijek na umu imate da sam ja samo jedan od mnogih, uistinu mnogih, koji tako misle kako u našoj intelektualnoj i kulturnoj zajednici, tako i u našem društvu uopće, a posebno u BZK „Preporod“.
Ipak, moram priznati da tenzije koje su se javile ovih dana mogu s pravom navesti na drugačije zaključke. Zato u potpunosti razumijem kako se u ovom trenutku osjećaju naše komšije i prijatelji Hrvati i katolici u kontekstu aktuelnih optužbi i krivljenja. Vidim to iz niza javnih istupa, a posebno zorno i iz Vašeg pisma, na kojem sam Vam najiskrenije zahvalan. I to je ono što me duboko dira i pogađa.
Ovo pišem i zato što želim da odagnam Vaše razočarenje i gorčinu, kao i razočarenje i gorčinu svih drugih naših komšija i prijatelja. Želim da ponovo povratimo međusobno povjerenje i naklonost jednih prema drugima, da oživimo sklad i konstruktivnost među našim narodima, i svim drugim narodima i građanima u Bosni i Hercegovini. Ovo zvuči kao niz fraza koje se kod nas prigodno izgovaraju, a kojih se često i ne držimo stvarno, no ja iskreno vjerujem u to i svoj rad i djelovanje usmjeravam ka tome. Samo tako može nam svima biti dobro u ovoj našoj lijepoj zajedničkoj domovini.
Smatram da baš u ovakvim nesretnim prilikama BZK „Preporod“ i HKD „Napredak“ imaju posebnu važnost. Mi moramo biti ona mehkota na koju će pasti sve ružne riječi i postupci i na kojoj će se oni umekšati – moramo biti generator onoga Dobrog što, uprkos svemu, može povezivati ljude i narode. Mi to možemo, a u BZK „Preporod“, mojim saradnicima i meni lično uvijek ćete imati sagovornika i pomagača na putu Dobra, dobrog komšiju i iskrenog prijatelja, kao i svaki put dosad, a odatle ćemo ovu dobru energiju zajednički umnožavati i sinergijski širiti dalje, u cjelinu našeg društva.
Ne gubite vjeruju u naše Sarajevo i našu Bosnu i Hercegovinu i ne odustajte od vrijednosti kojima ste posvetili svoj život!
Primite moje tople i iskrene prijateljske pozdrave. S poštovanjem, prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik BZK Preporod'”.
/Republikainfo.com/