Kako se društvenim mrežama proširio neformalni poziv na prosvjed ispred mostarske policije kao reakcija zbog brutalnog premlaćivanja mladića koji je kršio mjeru policijskog sata ali nije pružao fizički otpor, tako je i prosvjed održan u popodnevnim satima ispred PU Mostar i zgrade MUP-a HNŽ-a. U večernjim satima na Španjolskom trgu u Mostaru raspoređena je policija, a u gradu se mogu zamijetiti skupine mladih i vrlo napeta atmosfera. Tko će preuzeti odgovornost ako netko strada u Mostaru?
Piše: Vera Soldo Herceg
“Mostarska policija – mito i korupcija”, uzvikivalo je oko 300-350 prosvjednika, a vidjeli su se i tranparenti s natpisima ‘Tata, strah me policije’.
Ovaj prosvjed i uzvici prosvjednika, a kako su zabilježili mediji, bili su i povod za suze u očima pojedinih policajaca koji su isti osiguravali, a nakon što su se našli na stupu srama zbog brutalnog ponašanja svojih kolega.
Mediji izvješćuju da je prosvjed bio na rubu incidenta jer su pojedini prosvjednici verbalno prijetili pojedinim novinarima, a da su se mogli čuti i uvrjedljivi nacionalistički povici.
Reakcija na policijsku brutalnost u svakom slučaju je očekivana građanska reakcija, ali i posljedica očitih nedostataka u cjepokupnom policijskom sustavu (iz kojeg su žurno reagirali suspenzijom dvojice policajaca – aktera događaja) kojeg treba nadogađivati i ukazivati na nedostatke.
Ovo je posljedica i dugotrajne mjere ograničenja i zabrane kretanja koja mlade ljude, ionako željne posla i slobode života pretvara u progonjenu lovinu, a “odrasle” u lovce i “cinkaroše” zbog čak i benigne šetnje parkom? Još odzvanjaju neki nevjerojatni i poluidiotski natpisi poput “Sramota. Mladi se provode”.
Sve češće i sve dublje tonemo kao društvo, a pandemija je bila samo test. Nismo prošli.
Ali, ni anarhija nije rješenje, kao ni neizravni pozivi na palež policijskih vozila po “uzoru” na odgovor prosvjednika na policijsku brutalnost i ubojstvo tamoputog građanina u SAD-u. U ovom veliku odgovornost trebaju i moraju imati mediji – posebice oni najjači među nama koji oblikuju javno mnijenje, kao i novinari čija se riječ čita. Odgovornost imaju i političke stranke, posebice one koje na ovom događaju žele priskrbiti jeftine dnevno-političke bodove, populistički podilazeći trenutnim, euforičkim reakcijama i sve okarakterizirati kao još jedan od međunacionalnih sukoba.
U ovom, vrlo mogućem kaosu, koji može postati još jedan sukob s međunacionalnom konotacijom, zapitamo li se – hoćemo li se osjećati sigurnije ako bi nam red i mir uvjetovao i čuvao netko drugi, a ne policija? Hoćemo li tada biti bolje društvo? Hoćemo li pridonijeti miru ako zapalimo policijsko vozilo kraj ‘kamenog MUP-a’, hoćemo li doći do satisfakcije ako još nečije dijete bude ozlijeđeno u sukobima čije se najave šire društvenim mrežama? Hoćemo li biti zadovoljni ako u tim sukobima strada policajac koji svoju obitelj pošteno prehranjuje od svog rada i možda je pustio suzu i steglo mu se u grlu kada je čuo “policija – mito i korupcija”?
Hoćemo li?
Pitanje na koje treba odgovoriti je i zašto je policija gubi dignitet, poštovanje i povjerenje svojih građana za čiju sigurnost je odgovorna? Na to pitanje mora se odgovoriti i poduzeti sve kako ga više ne bilo.
Policijska brutalnost nad mladićem koji je kršio mjere zabrane, vrlo vjerojatno i bježao ispred policije unatoč pozivima, ali nije pružao baš nikakav fizički otpor – dogodila se, što je neosporna činjenica zbog koje trebaju odgovarati odgovorni i to je još jedan alarm za nužnost u izgradnji sustava, edukaciji policijskih službenika, ali i odgovornosti samih građana. Imamo li dovoljno razvijenu svijest za to?
(Republikainfo.com)