Hrvatski predsjednik Zoran Milanović, kako izgleda neće pomilovati posljednjeg nekadašnjeg šefa jugoslovenske tajne službe (UDBA) i Zdravka Mustača njegovog nekadašnjeg nadređenog šefa bivše hrvatske i savezne UDBA-e, kasnije visoke dužnosnike tajnih službi u vijrme Franje Tuđmana. Pomilovanje za Perkovića i Mustača od Milanovića je u travnju ove godine u pismu zatražilo šestorica hrvatskih generala. Iz Ureda hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića mediji su objavili neslužbenu informaciju kako molba za pomilovanje Perkovića i Mustača uopće nije niti razmatrana.
Bivše visokopozicionirane dužnosnike nekadašnje jugoslavenske tajne službe, Perkovića i Mustača koji su 1990. godine, nakon što su se stavili na raspolaganje Franji Tuđmanu, sudjelovali u uspostavi hrvatskih tajnih službi i obrani hrvatske od agresora, sud u Münchenu 2016. osudio je na doživotne zatvorske kazne. Hrvatski Vrhovni sud ih je 2014. odlukom koja je izazvala žučne političke i pravne polemike izručio njemačkom pravosuđu. U to vrijeme premijer hrvatske vlade bio je upravo Zoran Milanović koji se vrlo oštro suprotstavljao izručenju te naglašavao kako “nijedna suverena država ne izručuje svoje obavještajce”.
Perkovića i Mustača njemačko pravosuđe u kolovozu 2016. godine osudilo je na doživote zatvorske kazne zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, hrvatskog emigranta u Njemačkoj u srpnju 1983. godine. Bivše visokopozicionirane dužnosnike nekadašnje jugoslavenske tajne službe, Perkovića i Mustača koji su 1990. nakon što su se stavili na raspolaganje Franji Tuđmanu sudjelovali u uspostavi hrvatskih tajnih službi i obrani, sud u Münchenu 2016. osudio je na doživotne zatvorske kazne. Hrvatski Vrhovni sud ih je 2014. odlukom koja je izazvala žučne pravne polemike izručio njemačkom pravosuđu.
Molba šest generala prema Milanoviću, Ivana Čermaka, Ljube Ćesića Rojsa, Ante Gotovine, Pavla Miljavca, Davora Domazeta Loše, Marinka Krešića (koji je nakon kritika povukao svoj potpis na pismo), unijela je mnoge prijepore u hrvatskoj javnosti, hrvatskim braniteljima, a najglasnije među hrvatskim generalima. Inicijator molbe za pomilovanje Perkovića i Mustača, bio je Ljubo Ćesić Rojs koji je, unatoč mnogim reakcijama, tvrdoglavo govorio kako će mu se “prije ruka osušiti nego da povučem potpis“.
General Ante Gotovina izašao je s priopćenjem u kojem pravda svoj potpis za molbi za oslobađanje Perkovića i Mustača, dok je Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo kazao kako su za zo bili i Franjo Tuđman i Gojko Šušak, dok je general Željko Glasnović također vrlo ošto komentirao ovu inicijativu Ljube Ćesića Rojsa.
Oglasio se dr. Manfred Dauster, predsjedavajući sudac na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu, čovjek je koji je 2016. godine Josipa Perkovića i Zdravka Mustača osudio na doživotne kazne zatvora zbog njihove uloge u likvidaciji Stjepana Đurekovića.
Perković i Mustač bili su nova tema za stalna ‘prepucavanja’ premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića koji je govorio kako su bivši udbaši bili HDZ-ovci.
No, tu nije kraj, predsjednik Udruge veterana Četvrte gardijske brigade Boris Lapenda Lav je, govoreći o potpisnicima pisma za pomilovanje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, rekao da nisu dobrodošli među veterane Četvrte gardijske brigade te “neka se potpisnici pisma srame”.
Potom je na Lapendin istup reagirao Ljubo Ćesrić Rojs i to vrlo uvrjedljivo prema predsjedniku Udruge veterana Četvrte gardijske brigade, što je, opet, bio povod reakcije poznatog nogometnog menadžera i skauta, ali i nekadašnjeg branitelja u Domovinskom ratu Rade Lasića Lase, podrijetlom iz mjesta Jare kod Širokog Brijega.
Javnom kritikom inicijative za pomilovanjem, u otvorenom pismu za javnost oglasilo se pet hrvatskih generala, Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole i Ivica Primorac koji su, između ostaloga, istaknuli da je neshvatljivo da predsjednik države pomiluje osuđenu dvojicu,„bivših, visokih dužnosnika, pripadnika jugo-komunističke, kosovske i udbaške službe, koja je desetljećima nanosila zlo i ubijala hrvatske ljude u Hrvatskoj i inozemstvu, samo zato što su bili preteče hrvatskoga sna o samostalnoj Državi“.
Na koncu, čini se, “tresla se gora, rodio se miš” – ova vrlo osjetljiva tema bila je povod i mnogim drugim istupima u podijeljenoj javnosti, a najviše je koristila – Milanoviću.
Inicijator svega, general Ljubo Ćesić-Rojs i dalje se tvrdoglavo drži svog stava, ne želeći priznati činjenicu da je sve bila pogrešna procjena i vrlo glup potez, a možda i da je on sam bio vrlo mudro izmanipuliran te da je u tu mrežu uvukao i ostale generale.
/Republika/