Šestorica hrvatskih generala, Ivan Čermak, Ljubo Ćesic, Ante Gotovina, Marinko Krešić, Pavao Miljavac i Davor Domazet Lošo od predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića traže pomilovanje za Josipa Perkovića, poseljednjeg nekadašnjeg šefa jugoslovenske tajne službe (UDBA) i Zdravka Mustača njegovog nekadašnjeg nadređenog šefa bivše hrvatske i savezne UDBA-e.
Perkovića i Mustača njemačko pravosuđe u kolovozu 2016. godine osudilo je na doživote zatvorske kazne zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, hrvatskog emigranta u Njemačkoj u srpnju 1983. godine. Bivše visokopozicionirane dužnosnike nekadašnje jugoslavenske tajne službe, Perkovića i Mustača koji su 1990. nakon što su se stavili na raspolaganje Franji Tuđmanu sudjelovali u uspostavi hrvatskih tajnih službi i obrani, sud u Münchenu 2016. osudio je na doživotne zatvorske kazne. Hrvatski Vrhovni sud ih je 2014. odlukom koja je izazvala žučne pravne polemike izručio njemačkom pravosuđu.
Odmah nakon objave o pismu generala prema hrvatskom predsjedniku, pojedini mediji izvijestili su kako na ovaj potez iz Njemačke ne gledaju blagonaklono te će, vjerojatno, suspendirati taj akt.
U javnost se ističe neslužbena informacija kako Njemačka nema ništa protiv da se osuđenici na doživotnu kaznu, odnosno 30 i 40 godina koliko je ta kazna prevedena u Hrvatskoj, u skladu sa zakonskim propisima, puste na uvjetni otpust nakon izdržane dvije trećine kazne, ali da se protivi prijedlogu pomilovanja, odnosno oprosta kazne. Čak što više, Njemačka je zbog toga spremna i zatražiti da se i Perković i Mustač vrate na služenje kazne u Njemačku.
Što generali traže
Ne spominjući Perkovićevu i Mustačevu ulogu i visoke dužnosni koje su obnašali u nekadašnoj tajnoj službi Jugoslavije, hrvatski generali koji potpisuju pismo za njihovo puštanje na slobodu obojici ističući oslovljavanje “brigadirima” i “njihovim suborcima”, a pozivaju se na zastaru djela, “pogrešne odluke” sudaca Vrhovnog suda, neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona, a “igraju” i na kartu visokih časničkih činova koje im je dodijelio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
U pismu stoji:
“Ne ulazeći u ocjenu jesu li Perković i Mustač imali pošteno suđenje u Njemačkoj, ističemo sljedeće:
1. Brigadiri Perković i Mustač izručeni su njemačkom pravosuđu odlukom Vrhovnog suda koja je donesena usprkos zakonske nemogućnosti izručenja zbog nastupjele zastare kaznenog progona. Iz tog nezakonitog izručenja, u konačnici, je i proizašla kazna zatvora koju obojica služe već 8 godina.
2. Obojica su osuđena na nominalno doživotnu kaznu zatvora, što u Njemačkoj znači da mogu izaći na slobodu istekom 15 godina (tj. 2028. g.). Kao stranci mogu izaći i nakon isteka 7,5 godina uz protjerivanje u Hrvatsku, što bi se onda dogodilo 2021. g.
3. Kako u RH nema doživotnog zatvora, a osuđenici su se željeli vratiti u RH, Županijski sud u Zagrebu tu je kaznu preveo na naš sustav kaznenih sankcija na način da je Perkoviću izrekao 30 godina zatvora, a Mustaču 40 godina zatvora. Prilikom prilagođavanja doživotne kazne zatvora, koju kaznu naš zakon ne poznaje, sudovi nisu primjenili u potpunosti naš Kazneni zakon koji nalaže korištenje kazne koja je propisana u vrijeme izvršenja djela (1983.) ili kasnije kazne, ako je ona povoljnija za okrivljenika.
Da su suđeni u Hrvatskoj, onda bi im maksimanla kazna zatvora mogla biti 15 godina (načelo legaliteta), jednako koliko maksimalno pred hrvatskim sudovima dobivaju ratni zločinci koji su se borili na strani JNA i paravojnih skupina.
Dakle, uslijed neusklađenosti sustava kaznenih sankcija, obojica brigadira u Hrvatskoj su u gorem položaju nego u Njemačkoj, gdje bi već najvjerojatnije bili na slobodi. Hrvatski sudovi izriču brigadiru Perkoviću kaznu od 30 godina, što znači da bi on mogao izaći na slobodu kad navrši 99 godina, a brigadir Mustač, kome je izrečena kazna od 40 godina, mogao bi izaći iz zatvora u dobi od 122. godine. Dakle, obojica ne bi više nikada izašla iz zatvora.
4. Kod izricanja sankcija sud u Njemačkoj nije uzeo u obzir prijašnji život tj. doprinost Perkovića i Mustaća u uspostavi Republike Hrvatske, njihov doprinos u Domovinskom ratu u obrani neovisnosti i cjelovitosti RH, te odlikovanju koje su dobili od predsjednika Tuđmana.
Da im se sudilo u Hrvatskoj, to su okolnosti koje bi svaki sud u Hrvatskoj, na zakonom predviđeni način, cijenio. Zbog svih ukratko nabrojanih okolnosti, dvojica vrlo zasluženih ljudi za obranu RH, nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizišle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust.
Ova nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadir Josip Perković i brigadir Zdravko Mustač, ne može se razriješiti redovnim pravnim mehanizmom.
Zato Vas, gospodine predsjedniše, molimo da Vi sanirate nepravedne posljedice za naše suborce, u okviru Vašpih zakonskih i ustavnih ovlasti”.
Bura negodovanja
Nakon štop je ova vijest izašla u javnost uslijedile su brojne reakcije kako u medijima, tako i korisnika društvenih mreža, bivših branitelja, časnika hrtvatske vojske itd. te prozivanje svakog od generala potpisnika pisma za korumpiranost, ratno profiterstvo, a za Gotovinu se tvrdi kako “vraća dug” Milanoviću zbog angažmana u oslobađajućoj presudi iz Haaga i njegovog biznisa s uzgojem tune.
”Potpisao i iza svog potpisa stojim. Nitko me nije nagovarao ni prisiljavao. Tko je od ostalih umirovljenih generala potpisao, vidjet ćete u utorak. Potpisao bih svakome tko je tako u zatvoru, uvijek treba razlikovati dobro od zla. Josipa znam od 1990. godine, njegove zasluge kao brigadira Hrvatske vojske su velike, ogromne u samim počecima stvaranja hrvatske države. Kada je Franjo Tuđman trebao ići vani 1988. upravo je on riješio dokumente, kada je Gojko Šušak i drugi emigranti dolazili na Prvi opći sabor 1989. HDZ-a on ih je pustio u zemlju, a mogao im je zabraniti”, komentirao je general Ljubo Ćesić Rojs za medije razloge zašto je jedan od supotpisnika pisma.
Za podsjetiti je da je Njemačka u nekoliko navrata tražila izručenje Perkovića, te za njim raspisala i tjeralicu. Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, tadašnja hrvatska vlada pod vodstvom Zorana Milanovića (SDP), a danas Hrvatskog predsjednika, promijenila je zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je taj zakon na pritisak Europske komisije krajem 2013. godine, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014. godine.
“Da točno je, kao pravni zastupnik Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, u utorak ću predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću preko Ministarstva pravosuđa uputiti molbu za njihovo pomilovanje”, potvrdio je odvjetnik Anto Nobilo za hrvatske medije.
Što je rekao Milanović nakon njemačke presude:”Nisam vjerovao da su takvi ljudi najbliži suradnici osnivača HDZ-u”
Nedugo nakon izricanja presude Perkoviću i Mustaču, tadašnji predsjednik SDP-a, a danas hrvatski predsjednik Zoran Milanović izjavio je: “Šokiran sam kad vidim da su ljudi koji su Franji Tuđmanu nabavljali putovnicu, koji su uživali njegovo povjerenje, Gojka Šuška, (Tomislava) Karamarka, svih HDZ-ovaca koji su bili među osnivačima stranke, na kraju prokazani kao udbaški egzekutori. To je strašno i govori sve o HDZ-u kao stranci jer to je očito nešto o čemu se HDZ treba očitovati. Poznata je stvar da sam se zalagao i zalagat ću se ubuduće za ravnopravan tretman hrvatskih građana kada ih se izručuje, a naročito kada se sudi u ovako delikatnim stvarima. Presudom sam šokiran. To je najblaža riječ koju mogu reći. Iskren sam potpuno. Nisam vjerovao da su takvi ljudi bili u neposrednoj orbiti i najbliži suradnici osnivača HDZ-a, zajedno s njim osnivali HDZ. To puno govori i ako je to stožerna hrvatska stranka, to nije dobro”, kazao je svojedobno Milanović.
Nakon ove izjave predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je tada reagirao: “Manipulacije i laži kojima se koristio Milanović su neprihvatljive. Niti su ti ljudi bili dio HDZ-a, niti su davali putovnice. Providno je kako on skreće pozornost s najveće sramote njegove vlade, ‘lex Perkovića’, ali to mu neće proći i javnost to jako dobro zna. Svi oni koji su se u jednom trenutku stavili u službu hrvatske države, kao i Perković i Mustač, jer je opstanak Hrvatske bio ugrožen, dali su doprinos. Ali iz kuta gledanja HDZ-a, to ih ne amnestira od odgovornosti”, rekao je Plenković.
Pismo će biti uručeno i predsjedniku Milanoviću koji otkako je izrabran na tu dužnost nije pomilovao niti jednu osobu jer smatra da se radi o zastarjeloj praksi koju treba ukinuti. Ostaje vidjeti hoće li pri tom stavu biti i kada su u Pitanju Perković i Mustrač.
/Republika/