Piše: Senad Avdić/Slobodna Bosna
To je, na prvi pogled, izgledalo ohrabrujuće, sijede glave, esktremni naučnici u vrijeme kada se nije moglo doći do Grbavice, Vogošće, Ilijaša, drvili su i kontemplirali o temi kako će BiH, ako je ikad bude, biti snažna i respektabilna pomorska sila.
Taj romantičarski besmisleni dernek na kojem su sudjelovali dobronamjerni, ali krajnje neodgovorni i nedokazani autoriteti u oblasti morskog prava, Bakir Tanovć, Ibrahim Bušatlija, bio je na izvjestan način zanimljiv i zabavan foklorni čin u nacionalnoj nomenklaturi.
Tek ću kasnije, mnogo godina nakon toga, od profesora Nine Raspudića dobiti knjigu, ukoričeni živi dokaz blebetanja ostarjelih bošnjačkih geostratega. Tu knjigu, taj herbarij bošnjačke geostranačke imbecilnosti finansirala je izvjesna agencija iz Teherana, tako piše na koricama.
Dvadeset godina kasnije jedan u svakom pogledu sumnjiv, akademski nerealizirani profesor Suad Kurtćehajić sa grupicom svojih istomišljenika otvara problem koji možda jeste legitiman, ali je u potpunosti bespredmetan – teritorijalna aspiracija BiH prema Crnoj Gori u slučaju Sutorina je prvorazredni međunarodni skandal.
Crnogorska diplomatija je tu bh. ambiciju za teritorijalnim prekrajanjem delegirala na najvišu međunarodnu razinu. Bošnjačka politička elita naivno se ograđuje, tvrdi da ta nesretna Sutorina nije zahtjev legitimnih institucija nego romantičarskih tlapnji neovisne akademske zajednice.
Složit ćemo se da se najlakše izvući na taj način. Mnogo je ozbiljnije i složenije pitanje zašto se akademska zajednica nije na vrijeme adekvatno i precizno odredila, ovako ili onako, prema avanturističkom, znanstveno upitnom angažmanu svog člana Suada Kurtćehajića, profesora Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.