Najugroženiji su oni koji rade na otvorenom ili u vrućim zatvorenim prostorima. Poljoprivreda, građevinarstvo, promet, proizvodnja, hitne službe i turizam među sektorima su koji trpe najveće posljedice po zdravlje i produktivnost tijekom sve češćih toplotnih valova.

Poljoprivreda i građevinarstvo na prvoj crti bojišnice

Poljoprivreda se dosljedno identificira kao sektor koji je najviše izložen ekstremnim vrućinama. Međunarodna organizacija rada (ILO) navodi kako se poljoprivredni radnici suočavaju s dugotrajnim izlaganjem izravnoj sunčevoj svjetlosti dok obavljaju fizički zahtjevne poslove koji dodatno podižu tjelesnu temperaturu.

Građevinski radnici prolaze kroz slične rizike, često provodeći duge sate na otvorenom obavljajući teški fizički rad dok nose zaštitnu odjeću koja ograničava sposobnost tijela da se hladi.

Eurofoundovo istraživanje o europskim radnim uvjetima za 2024. godinu pokazalo je da je 68 % poljoprivrednih radnika i 52 % građevinskih radnika izloženo visokim temperaturama tijekom najmanje četvrtine svog radnog vremena. Izloženost je također široko rasprostranjena u industriji (33 %) i prometu (33 %).

Istraživanje je također utvrdilo da je udio europskih radnika izloženih visokim temperaturama između četvrtine i tri četvrtine radnog vremena porastao s 13 % u 1995. godini na 21 % u 2024. godini, što naglašava kako je izloženost toplini postala sve češća pojava među radnom snagom.

Koja zanimanja bilježe najveću izloženost?

Izloženost se znatno razlikuje prema specifičnom zanimanju, a ne samo prema općem sektoru. Prema Eurofoundu, kvalificirani poljoprivredni radnici uvjerljivo su najizloženiji, pri čemu ih 72 % navodi da rade na visokim temperaturama najmanje četvrtinu svog radnog vremena.

Slijede obrtnici i srodni radnici (53 %), dok rukovatelji strojevima i postrojenjima (42 %) te jednostavna zanimanja (40 %) također bilježe visoke razine izloženosti. Druga zanimanja, uključujući uslužna i trgovačka, znatno su manje izložena, dok menadžeri, stručnjaci i administrativni službenici bilježe najniže razine izloženosti.

Također, izloženost toplini oštro se razlikuje po spolu jer su mnoga od najrizičnijih zanimanja i dalje pretežito muška. Eurofound je utvrdio da je 34 % muškaraca izloženo visokim temperaturama tijekom najmanje četvrtine svog radnog vremena, u usporedbi s 18 % žena. Mnogi od najpogođenijih sektora također zapošljavaju veliki broj sezonskih radnika, migranata i samozaposlenih osoba – skupina koje često imaju slabiju radnopravnu zaštitu i niže razine sindikalnog organiziranja.

Vrućina kao ozbiljan zdravstveni rizik

Ekstremna vrućina čini mnogo više od samog stvaranja nelagode radnicima. Prema agenciji EU-OSHA, dugotrajna izloženost može dovesti do dehidracije, toplinske iscrpljenosti i toplinskog udara, dok istodobno pogoršava kardiovaskularne i respiratorne bolesti. Visoke temperature također smanjuju koncentraciju i usporavaju vrijeme reakcije, što izravno povećava rizik od nesreća na radu.

Rizici variraju ovisno o poslu. Poljoprivrednici i šumari suočavaju se s rastućom izloženošću bolestima koje prenose krpelji, alergenima i onečišćenju zraka, dok su građevinski radnici sve više pogođeni efektom urbanih toplinskih otoka koji podižu temperature znatno iznad okolnih područja. Djelatnici hitnih službi, uključujući vatrogasce, policajce i bolničare, često rade u najopasnijim uvjetima reagirajući na izvanredne situacije uzrokovane vrućinama.

Gubitak produktivnosti i makroekonomski utjecaj

Nedavno izvješće analitičke kuće Allianz Trade tvrdi da, nakon što temperature prijeđu prag od otprilike 30 °C, gubici produktivnosti naglo ubrzavaju i postaju strukturni teret za gospodarski rast, a ne samo privremeni poremećaj uzrokovan vremenskim prilikama.

Građevinarstvo i poljoprivreda među najpogođenijim su sektorima jer se rad tijekom najtoplijih sati u danu često mora usporiti ili potpuno obustaviti. No, vrućina stvara i šire poremećaje u gospodarstvu. Prerađivačka industrija suočava se s višim troškovima hlađenja i nižom produktivnošću radnika, dok prometne mreže trpe kašnjenja jer asfalt omekšava, a željezničke tračnice se šire ili savijaju.

Elektroenergetski sustavi dolaze pod sve veći pritisak jer potražnja za hlađenjem raste upravo u trenutku kada termoelektrane, nuklearne elektrane i elektrane na ugljen postaju manje učinkovite, budući da toplije rijeke smanjuju njihov kapacitet hlađenja.

Poljoprivreda je u 2024. godini činila 1,2 % bruto domaćeg proizvoda EU-a, dosežući više od 3 % BDP-a u Grčkoj i 2,5 % u Rumunjskoj. Građevinarstvo, s druge strane, pridonosi s oko 9 % BDP-a EU-u i osigurava posao za oko 18 milijuna ljudi, što ga čini jednom od najvećih europskih industrija, ali i sektorom koji se suočava s najvećim poremećajima zbog rasta temperatura.

Kako zaštititi radnike?

Aktualni toplotni val ponovno je pokrenuo pritisak za uvođenje snažnijih mjera zaštite radnika diljem Europe. Nekoliko je zemalja pojačalo ili aktiviralo posebne mjere za rad na vrućini, uključujući ograničavanje rada na otvorenom tijekom najtoplijih sati, skraćivanje smjena te obvezu poslodavaca da osiguraju vodu, hlad i dodatne stanke za odmor.

Istodobno, Europska konfederacija sindikata pozvala je Europsku komisiju da uvede obvezujuća pravila o profesionalnoj izloženosti toplini na razini cijele EU-a. To bi uključivalo utvrđivanje maksimalne radne temperature, obvezne plaćene stanke za hlađenje i zajamčen pristup pitkoj vodi, uz argument da trenutačni mozaik nacionalnih pravila ostavlja mnoge radnike nedovoljno zaštićenima.

Objava Klimatske promjene kroje uvjete rada: Građevinarstvo i poljoprivreda na udaru nezapamćenih vrućina pojavila se prvi puta na Republika.

Podsjetimo, Putin se u petak na Aljasci sastao s Donaldom Trumpom na prvom rusko-američkom summitu u više od četiri godine. Tijekom gotovo cijelog trosatnog sastanka raspravljalo se o tome kako bi mogao izgledati dogovor o miru u Ukrajini, kažu anonimni izvori za Reuters, a prenosi Jutarnji list.

Nakon sastanka s Trumpom, Putin je rekao da se nada da je ovaj sastanak jedan veliki korak prema dogovoru, no nijedan od čelnika nije otkrio detalje njihova razgovora.

Reuters sada otkriva obrise onoga što bi Kremlj želio vidjeti u mogućem mirovnom sporazumu kojim bi se okončao rat.

Ruski izvori su rekli da je Putin napravio kompromis u pogledu teritorijalnih zahtjeva koje je iznio u lipnju 2024., a koji su od Kijeva zahtijevali da ustupi četiri pokrajine koje Moskva smatra dijelom Rusije: Donjeck i Lugansk u istočnoj Ukrajini – koje čine Donbas – plus Herson i Zaporižja na jugu.

Kijev je te zahtjeve odbacio i nazvao to ravnom predajom.

U svom novom prijedlogu, ruski predsjednik ostaje pri svojim zahtjevima da se Ukrajina potpuno povuče iz dijelova Donbasa koje još uvijek drži. Moskva bi zauzvrat zamrznula liniju bojišnice u Zaporižju i Hersonu i odustala od prodora prema jugu.

Izvori kažu da je Moskva kao dio mogućeg sporazuma također spremna predati male dijelove Harkivske, Sumske i Dnjepropetrovske regije Ukrajini koje kontrolira.

Putin se drži i prethodnih zahtjeva da Ukrajina odustane od svojih ambicija o članstvu u NATO-u, kao i ograničenja ukrajinske vojske i sporazuma da se nijedna zapadna vojska neće rasporediti na terenu u Ukrajini kao dio mirovnih snaga.

Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova za sada se nije oglasilo o tim prijedlozima.

Ukrajinski predsjednik Zelenski je više puta odbacio ideju povlačenja s međunarodno priznate ukrajinske zemlje kao dijela sporazuma te je dodao da Donbas služi kao tvrđava koja sprečava ruski napredak dublje u Ukrajinu.

– Ako govorimo o povlačenju s istoka, to ne možemo učiniti. To je pitanje opstanka naše zemlje, što uključuje najjače obrambene linije, poruka je iz Kijeva.

Zelenski je dodao i da nije na Rusiji da odlučuje o članstvu u NATO savezu.

O ruskim se prijedlozima još nisu oglasili ni iz Bijele kuće, kao ni iz NATO saveza.

Ruske snage trenutno kontroliraju petinu Ukrajine, što je područje veliko otprilike kao američka savezna država Ohio.

Izvori bliski Kremlju ističu da je summit na Aljasci bio najbolja prilika za mir od početka rata jer su se vodile konkretne rasprave o ruskim uvjetima, a Putin je pokazao i spremnost na popuštanje.

Jedan od tih izvora kaže da je poruka koja je prenesena Trumpu poruka o kompromisu, da je Putin spreman za mir.

Izvori su upozorili da Moskvi nije jasno hoće li Ukrajina biti spremna ustupiti ostatak Donbasa te da će se rat nastaviti ako to ne učini. Također je nejasno hoće li Sjedinjene Države priznati ukrajinski teritorij koji drži Rusija, dodali su, prenosi Jutarnji list.

/Desk/

Objava Putinovi uvjeti koje Ukrajina odbacuje pojavila se prvi puta na Republika.

I nakon posljednjih odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta o izmirenje dužničkih obveza Republike Srpske prema tvrtki Viaduct te ujedno otklanjanje rizika za ključne državne institucije, prvenstveno Središnju banku BiH i Agenciju za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA) te isplati novca Središnjem izbornom povjerenstvu (SIP) za nabavku suvremenih tehnologija za izbore sljedeće godine – ne smiruju se tenzije i kritike, ali i uvrjede prema visokom predstavniku u BiH. Pojedini mediji čak su izašli s informacijama kako on uskoro odlazi te da će ga zamijeniti netko drugi. Sam Schmidt, na izravno pitanje novinarke Nove BH kazao je kako je siguran da ima podršku svih članica Vijeća sigurnosti UN-a – izuzev Rusije. Za čitače “između redova” ovo je jasna poruka koliko je, zapravo, prisutan ruski utjecaj na destabilizaciji BiH upravo konstantnim napadima na Schmidta.

BiH s visokim predstavnikom ne može u EU

Jasno je da BiH, kao država čije funkcioniranje nadzire OHR i visoki predstavnik, ne može postati punopravna članica EU-a jer jednostavno nije u potpunosti samostalna i suverena država. No, pitanje je kako bi BiH funkcionirala da nije visokog predstavnika, ionako pod stalnim blokadama, međunacionalnim tenzijama i međusobnim prepucavanjima.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović nedavno je izjavio kako smatra da se Ured visokog predstavnika u BiH treba što prije zatvoriti te kako bi to “natjeralo domaće političare da donose teške odluke, uključujući izmjene Izbornog zakona, na čemu Hrvati već dugo inzistiraju”.

“Što prije zatvorimo Ured visokog predstavnika, prije ćemo postati autonomni. Natjerat ćemo se i izgubit ćemo alibi u donošenju odluka, da ih netko za nas donosi”, rekao je Čović. Bez obzira na ovu tvrdnju predsjednika HDZ-a BiH, opravdano je pitanje koliko su ozbiljnosti do sada pokazali bh donositelji odluka koji i sami često traže Schmidtovu pomoć.

Od „ruskog igrača“ do „njemačkog turiste“

Za podsjetiti je kako je prije samog Schmidtovog dolaska u BiH, pojedini mediji, stvorili dezinformaciju kako se radi o “ruskom igraču”. Međutim, uskoro se to pokazalo kao dezinformacija, a najveći protivnik Schmidta u BiH je predsjednik RS-a Milorad Dodik i njegova vlast u tom entitetu i to nakon što je visoki predstavnik potegao pitanje državne imovine.

Podsjetimo da je u svibnju, tijekom Schmidtovog izlaganja o izvješću o stanju u BiH u Vijeću sigurnosti UN-a, ruski veleposlanik s izaslanstvom napustio sjednicu. Rusija već godinama dijeli stajalište s predsjednikom Dodikom kako Schmidt treba otići, nekada uz diplomatski rječnik, a nekada uz rigorozno i besramno vrijeđanje.

Međutim, jasno je kako bi odlazak Schmidta, u ovom trenutku i u ovakvim političkim okolnostima, izazvao nesagledive posljedice. Isto tako, bh političari, ukoliko uistinu žele boljitak BiH, stremiti će zatvaranju Ureda OHR-a, ali samo uz konkretan dokaz – da zaista postižu kompromise i dogovor, odgovorno rješavaju probleme bez blokada i izazivanja političkih kriza. Mnoge su pogrešne odluke bivših visokih predstavnika, od onih koje je Vijeće UN-a potvrdilo, pa i onih kojih nije potvrdilo, a svima njima angažman u BiH donio je značajan novac.

No, do sada su bh političari vrlo rijetko pokazivali odgovornost da uistinu žele voditi zemlju, te su tako sami najviše odgovorni zašto i nakon 30 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma imaju “tutora”. Pitanje je kome bi pogodovalo “stanje nakon Schmidta” u BiH, kada ne bi bilo nikoga da “presiječe gordijski čvor”, a zemlja u srcu Europe bila u blokadi?

Uvjeti za odlazak visokog predstavnika iz BiH

Podsjetimo da je u srpnju 2021. godine iz EU za Radio Slobodna Europa (RSE) kazano kako očekuju da Ured visokog predstavnika BiH (OHR) nastaviti raditi na ispunjavanju pet ciljeva i dva uvjeta koji su dogovoreni 2008. godine kao uvjeti za zatvaranje OHR-a u BiH. Ovo je pojašnjeno nakon što su ruski i kineski predstavnici donijeli rezolucije o ukidanju visokog predstavnika u BiH, u koji je Associated Press tada imao uvid.

Vijeće sigurnosti UN-a u srpnju 2021. godine odbacilo je rezoluciju koju su predložile Rusija i Kina kojom se predviđalo je da se nakon 31. srpnja 2022. ukida OHR u BiH.

Za ukidanje OHR-a u BiH su 2008. godine postavljena su 5+2 uvjeta i cilja, među kojima su raspodjela imovine između države i drugih razina vlasti, rješenje za vojnu imovinu, provođenje Konačne odluke za Brčko distrikt, fiskalna održivost BiH, te vladavina prava. To su uvjeti za zatvaranje Ureda OHR-a koju bh dužnosnici moraju ispuniti. Do sada nema niti naznake o tome.

Naime, Rusija i Kina predstavile su nacrt rezolucije u Vijeću sigurnosti UN kojim bi se međunarodnom visokom predstavniku u BiH odmah oduzele ovlasti nadgledanja provođenja mirovnog sporazuma iz 1995. godine kojim je okončan rat, a ova pozicija u potpunosti ukinula u roku od dvije godine.

“EU se raduje dobroj suradnji sa Christianom Schmidtom, koga je je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC) imenovao novim međunarodnim visokim predstavnikom (OHR) za BiH. EU nastavlja saradnju s BiH na provedbi 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Komisije o njezinoj prijavi za članstvo u EU i očekuje da će BiH iskoristiti sljedeće mjesece u napretku u njihovom ispunjavanju. To podrazumijeva usvajanje vladavine zakona i pravosudne reforme, te napredak u vezi ustavnih i reforma o izmjeni izbornog zakonodavstva. Ove su reforme ključne za dokazivanje da BiH ozbiljno shvaća integraciju u EU, u skladu sa težnjama svojih građana”, glasi tadašnji odgovor iz EU-a za RSE.

Također, iz veleposlanstava SAD i Velike Britanije u BiH za RSE kazali su kako se zatvaranje ureda Visokog predstavnika u BiH (OHR) ‘ne temelji na vremenskim rokovima, nego na ispunjenju definiranih kriterija’. Ovi kriteriji ni do danas nisu ispunjeni. Kao što je jednom prilikom i u drugom kontekstu kazao hrvatski predsjednik Zoran Milanović: “Prvo sapun, onda parfem”. Bh donositelji odluka, čini se, još su daleko i od sapuna, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Sa Schmidtom ne mogu u EU, bez Schmidta još teže pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon što je nedavno u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu predstavljena knjiga “In vino libertas”, haškog osuđenika Valentina Ćorića, knjiga memoara tijekom njegovog dugogodišnjeg boravka u haškom pritvoru, javnost je ponovno podijeljena – reagirala su udruženja bošnjačkih stradalnika osuđujući ovaj njegov potez, dok se, s druge strane, u značajnom dijelu među Hrvatima on doživljava kao žrtva i svojevrsni junak. No, to je uobičajena ‘matrica’ kod svih, nekada zaraćenih strana u BiH, piše Dnevni list.

Zanimljivo je da se i u odluci o njegovom prijevremenom, uvjetnom puštanju na slobodi spominju disciplinske mjere koje su mu u tri navrata izrečene zbog “proizvodnje alkohola” u haškom pritvoru, ali kak odrugih mjera nije bilo.

Kao olakšavajuće okolnosti navedeno je i njegovo “dobro uklapanje u obrazac života u pritvoru”, da je sudjelovao u katoličkoj vjerskoj službi, satima joge i glazbe, vrtlarstvu, tenisu, kako je pokazivao poštovanje prema upravi i osoblju, sudjelovao u brojnim aktivnostima te imao srdačne odnose s pritvorenicima drugih nacionalnih i etničkih i vjerskih grupa, ako i da se dobrovoljno predao haškom sudu.

“Osuđene osobe imaju pravo da se reintegriraju u društvo, a ne da budu trajno isključene”

Ipak, činjenica je, a to je na svojim službenim stranicama objavio i Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MMKS), da je Valentin Ćorić, jedan od šestorice osuđenih u predmetu ‘Tužitelj protiv Prlića i drugih’, 22. siječnja odslužio kaznu od 16 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima u BiH, a koju mu je 29. svibnja 2013. izreklo Pretresno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i koju je 29. studenog 2017. potvrdilo Žalbeno vijeće MKSJ.

Ćoriću je  16. siječnja 2019, nakon što je odslužio dvije trećine kazne, odobreno uvjetno prijevremeno puštanje na slobodu po osnovu Odluke tadašnjeg predsjednika Mehanizma, sudca Theodora Merona. Prijevremeno puštanje na slobodu odobreno mu je pod određenim uvjetima, navedenim u toj odluci.
Međutim, odluka o Ćorićevom puštanju na slobodu nije bila jednoglasna. Protiv je bio sudac Carmel Agius koji je smatrao kako bi se trebalo “valjano razmotriti podnesak tužiteljstva i žrtava koje su se ovom protivile, a za njegovo prijevremeno puštanje na slobodu bili su suci Jean Claude Antonetti i sudac Liu Daqun, kao i većina preostalih sudaca Vijeća koje je izreklo presudu.

Primjerice, sudac Antonetti je zauzeo opći stav kako bi Ćorićevu molbu trebalo odobriti, a naveo je i kako je “Ćorić bio pijun kao i mnogi drugi” te “kako je važno “pokazati pravičnost prilikom razmatranja njegove uloge u događajima u usporedbi s većom ulogom koju su imali drugi” te da “osuđene osobe imaju pravo da se reintegriraju u društvo, a ne da iz njega budu trajno isključene”.

Uvjeti za slobodu

“Smatram da, uprkos težini kaznenih djela za koja mu je izrečena osuđujuća presuda, činjenica je da je Ćorić 24. rujna 2018. izdržao dvije trećine kazne, te je stoga već izdržao više od tri mjeseca povrh tog datuma, kao i činjenica da je pokazao određene znakove rehabilitacije, govore u prilog njegovom prijevremenom puštanju na slobodu pod uvjetima koji su ovdje navedeni, čim to praktično bude moguće”, navodi se u Odluci predsjedavajućeg suca Mehanizma.

Kako je u svojoj odluci naveo sudac Meron, uvjeti za Ćorićevo puštanje na slobodu bili su da on ne smije biti ni u kakvom kontaktu, izravno ili neizravno pokušati nanijeti štetu, zastrašiti ili na drugi način utjecati na žrtve ili svjedoke koji su svjedočili na njegovom suđenju ili na suđenju drugim osobama koje je osudio MKSJ, ili na bilo koji način ometati postupak pred Mehanizmom ili provođenje pravde.

“Ćorić će se ponašati časno i miroljubivo u zajednici u koju će biti pušten na slobodu i neće sudjelovati u tajnim sastancima s namjerom planiranja građanskih nereda ni u bilo kakvim političkim aktivnostima; Ćorić neće o svom predmetu, uključujući bilo koji aspekt događaja u bivšoj Jugoslaviji koji su bili predmet njegovog suđenja, razgovarati ni s kim, uključujući sredstva javnog informiranja, izuzev sa svojim ‘pro bono’ braniteljem, ukoliko ga ima; Ćorić neće kupovati, posjedovati, koristiti nikakvo oružje ili se služiti njim; Ćorić neće počiniti nikakvo kazneno djelo”, navedeno je u odluci.

U suprotnom, kako se ističe, Ćorić će biti proglašen odgovornim za nepoštovanje suda ukoliko prekrši bilo koji navedeni uvjet, a poništit će se odluka kojom se Ćoriću odobrava uvjetno puštanje na slobodu i obustavit će se njegovo uvjetno puštanje na slobodu.

“Ćorić će se, do isteka svoje kazne, pridržavati uvjeta, izuzev ukoliko neki od njih ne budu poništeni ili izmijenjeni”, istaknuto je u odluci predsjedavajućeg vijeća, sudca Merona.

Rehabilitacija

Prema ustaljenoj proceduri prilikom uvjetnog, prijevremenog puštanja na slobodu, a prema nalogu predsjedavajućeg sudca Merona, a kako stoji u navedenoj odluci, Ćorić je naveo gdje namjerava preseliti ukoliko njegova molba za puštanje bude odobrena, te da pokaže kako se “uspješno namjerava reintegrirati u društvo u kojem namjerava živjeti.

Kako stoji u odluci, Ćorić je naveo kako je on umirovljeni general koji je već primatelj mirovine i da s iznosom te mirovine može uzdržavati sebe i svoju obitelj, kao i da ne namjerava biti u kontaktu ni s jednim svjedokom tužiteljstva ili žrtvom i da mu je namjera pomagati supruzi i kćeri da prevladaju svoje zdravstvene probleme.

U odluci se navodi kako je Ćorić pokazao znakove rehabilitacije, a sam Ćorić je ponovio svoju izjavu tijekom Žalbenog pretresa kada je rekao: “Najiskrenije se kajem za svaku žrtvu, posebno civilne žrtve, i patnje koje im je nanio ovaj tragični rat. Ako sam tijekom rata nekim ljudima nanio nepravdu ili im prouzročio nesreću, iskreno ih molim da mi oproste”.

/Desk/

Objava Koji su uvjeti prijevremene slobode Valentina Ćorića? pojavila se prvi puta na Republika.

Objavljeni dokument na službenoj stranici HAZU-a, naveden je kao “prilog za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa” s jasno određenim temama na kojim bi, prema stavovima hrvatskih akademika, Hrvatska trebala inzistirati na ispunjenju od BiH, Srbije i Crne Gore ukoliko žele pozitivan stav za njihovo člansto u EU.

Za bh Hrvate najveća opasnost srpski secesionizam i bošnjački unitarizam – traži se treći entitet i zaštita vitalnih nacionalnih interesa te da se Hrvatskoj prizna osloboditeljska uloga

Izuzev pitanja na području energetike, klimatskih promjena, zaštita okoliša, granica itd, navedena su i politička pitanja, već sada je jasno da će pregovori biti mukotrpni. Ali, pitanjeje je također i koliko će ove priloge uvažiti hrvatski političari. Što se tiče BiH, kao najveći politički izazov s kojim se Hrvati u BiH susreću, navodi se srpski secesionizam i bošnjački unitarizam.

“Hrvatima u BiH treba osigurati savremene mehanizme zaštite vitalnih interesa, a pod svaku cijenu izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH i izbor članova u Predstavnički dom i Dom naroda, kako Parlamentarne skupštine BiH, tako i Parlamenta Federacije BiH. Bez toga, kao podanike ih se prisiljava da napuštaju vjekovna obitavališta na povijesnom hrvatskom etničkom prostoru”, stoji u dokumentu objavljenom 20. svibnja ove godine.

Navodi se i nužnost priznanja osloboditeljske uloge Hrvatske i Hrvatima u uspostavi i obrani države od srpske agresije kao i prestanak lažnog optuživanja Hrvata pred sudovima. “Osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda, tj. treći entitet i sva prava koja iz toga proizlaze; odmah osigurati ravnopravnost hrvatskog jezika i slobodu djelovanja hrvatskih medija i kulturnih institucija”, navodi se u dokumentu.

Od Srbije se traži priznanje agresije, plaćanje odštete, vrađanje arhiva iz NDH i Domovinskog rata, popisi ubijenih i nestalih

Uvjeti za Srbiju, a koje preporučuje HAZU, bili bi daleko, daleko strožiji. Među njima je i prestanak poticanja neprijateljstva prema Hrvatskoj i progonom hrvatskih državljana uz odricanje od velikosrpske propagande, a među njima su i pitanje Bunjevaca, jezika, jasenovački mit, odnos prema bl. Alojziju Stepincu i dr., zaštita hrvatskih manjina, razgraničenje na Dunavu, stvarno, a ne deklarativno pravo na neometan povratak svih koji su za rata na području bivše Jugoslavije morali napustiti svoje domove, ali i definiranje položaja Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj.

Također se traži i dostavljanje podataka iz odnesenih arhiva nakon Drugoga svjetskog rata, odnosno, vraćanje arhiva Nezavisne Države Hrvatske, arhiva JNA o križnim putovima i logorima, o hrvatskom proljeću itd., kao i vražanje dokumentacije iz vukovarske bolnice te otkrivanje svih mjesta pogubljenja Hrvata za vrijeme agresije na Hrvatsku kao i imena ubijenih, zatočenih i nestalih.

“Na svim razinama Srbije javno i nedvosmisleno priznanje hrvatskoga jezika kao posebnog i neovisnog standardnog jezika…Odricanje od svojatanja i prisvajanja povijesnih dosega kulture s hrvatskih prostora te hrvatske književne baštine, posebno starije hrvatske književnosti (osobito dubrovačke), od strane kulturnih i drugih institucija Republike Srbije…Priznati agresiju na Hrvatsku, prvenstveno plaćanjem štete počinjene u pohodu na Hrvatsku, osobito na kulturnoj baštini, uz vraćanje odnesenog kulturnog blaga, sve u smislu moralne i ekonomske isprike Hrvatima za počinjena zla”, niz je zahtjeva koje Srbija, kako smatraju hrvatski akademici, treba ispuniti za ulazak u EU.

Crna Gora od Hrvatske treba zatražiti oprost zbog agresije i razaranja

Kada je riječ o Crnoj Gori, prema mišljenju iz HAZU-a, između ostaloga, Hrvatima u toj državi trebaju se jamčiti mandati u Skupštini, a navodi se i nužno određenje kopnene granice, zaštita prava hrvatske manjine i istinsko pravo na povratak, ali i plaćanje odštete za počinjenu agresiju u Hrvatskoj i to posebno na kulturnoj baštini i vraćanje odnesenog kulturnog blaga.

Crna Gora bi od Hrvatske trebala zatražiti i oprost za počinjena zla i prestati s prisvajanjem hrvatske kulturne baštine, a što se tiče Jadranskog mora, navodi se da trebalo naći zajednički obostrano prihvatljiv model ekološkog istraživanja podmorja u suglasju sa stavovima iz Glasgowa te obostrano prihvatljiv nastavak eventualne sigurne proizvodnje.

Priloge za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovra Republike Hrvatske s BiH, Crnom Gorom i Srbijom u svezi njihova ulaska u EU u cijelosti pročitajte OVDJE.

/Republika/

Objava HAZU objavio uvjete koje bi Hrvatska trebala nametnuti Srbiji, BiH i Crnoj Gori za pristup u EU: Treći entitet, priznanje agresije, plaćanje ratne odštete… pojavila se prvi puta na Republika.