Nije jasno jesu li hakirani mobiteli samih premijera, ali izvor upoznat sa špijunažom rekao je da je prodrla “ravno u srce Downing Streeta”. Obavještajni izvori u SAD-u naveli su da je kineska špijunska operacija, poznata pod nazivom “Salt Typhoon”, još u tijeku, što stvara mogućnost da su aktualni premijer Keir Starmer i njegovi najbliži suradnici također bili pogođeni.

Keir Starmer u srijedu, s8. siječnja, otputovao je u prvi posjet jednoga britanskog premijera Kini nakon 2018., tijekom kojega će nastojati potaknuti poslovne tvrtke da iskoriste priliku i putovanje da bi ojačale veze s Pekingom dok odnosi sa SAD-om postaju sve nestabilniji.

Starmer je doputovao u posjet Kini kako bi osigurao trgovinske i investicijske veze s Pekingom. Njegovo putovanje također slijedi nakon odluke Vlade da odobri planove za kinesko megaveleposlanstvo u Londonu, koje će se, kako je ranije otkrio The Telegraph, nalaziti uz neke od najosjetljivijih komunikacijskih kabela.

Kritičari su optužili Laburističku stranku da ugrožava nacionalnu sigurnost zauzimajući blag stav prema neprijateljskim aktivnostima, u nadi da će osigurati trgovinske sporazume s drugom najvećom svjetskom ekonomijom. Postoji mogućnost da su kineski špijuni mogli čitati poruke ili slušati pozive u koje su bili uključeni visoki članovi Vlade.

Čak i ako nisu mogli prisluškivati pozive, hakeri su mogli dobiti pristup metapodacima, otkrivajući s kim su dužnosnici bili u kontaktu i koliko često, kao i geolokacijskim podacima koji pokazuju njihovu približnu lokaciju. Hakiranje Downing Streeta bilo je dio globalne špijunske operacije Pekinga koja je ciljala više zemalja, uključujući SAD, Australiju, Kanadu i Novi Zeland. Iako je špijunaža počela još 2021. godine, obavještajne agencije otkrile su je tek 2024. godine, kad je SAD objavio da su hakerske skupine povezane s Pekingom dobile pristup telekomunikacijskim kompanijama diljem svijeta.

Također su navodno imali mogućnost “snimati telefonske pozive po volji”, prema Anne Neuberger, koja je u to vrijeme bila zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a. Kinesko ministarstvo vanjskih poslova ranije je odbacilo te tvrdnje kao “neutemeljene”.

I dalje nije jasno koje su točno informacije kineski hakeri pribavili s telefona osoblja Downing Streeta. Obavještajni izvori sugerirali su da su britanske telekomunikacijske mreže bile bolje zaštićene od onih u SAD-u. Kao razlog naveli su Zakon o sigurnosti telekomunikacija iz 2021. godine, koji je uveo nove zakonske obveze za telekomunikacijske tvrtke.

Međutim, jedan visoki američki dužnosnik rekao je The Telegraphu da se radilo o “jednoj od možda najuspješnijih kampanja u povijesti špijunaže”.

Znamo da je Kina bila zainteresirana za prikupljanje političkih obavještajnih podataka o zastupnicima i donošenju odluka u britanskoj politici – rekao je Dakota Cary iz Global China Huba Atlantskog vijeća, američkog think tanka usmjerenog na kinesku prijetnju.

Glasnogovornik kineskog veleposlanstva demantirao je tvrdnje.

Kina je čvrsti branitelj kibernetičke sigurnosti i jedna od glavnih žrtava kibernetičke špijunaže i napada. Odlučni smo u borbi protiv svih oblika zlonamjernih kibernetičkih aktivnosti u skladu sa zakonom te nikada ne potičemo, ne podržavamo niti odobravamo kibernetičke napade. Čvrsto se protivimo praksi politiziranja pitanja kibernetičke sigurnosti ili optuživanja drugih zemalja bez dokaza – priopćili su, kako piše The Telegraph.

Objava Sigurnosni skandal u Londonu objavljen upravo u vrijeme posjeta britanskog premijera Pekingu: Kako je Kina godinama špijunirala mobitele engleskih političara pojavila se prvi puta na Republika.

Ako sud prihvati njihov sporazum o priznanju krivnje s tužiteljstvom, a očekuje se da hoće, dvoje ruskih špijuna neće služiti kaznu u Sloveniji. Prema pouzdanim informacijama N1 Slovenija, oni su dio veće razmjene zarobljenika koja bi se trebala održati između Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke i Bjelorusije.

U inozemstvo ruski špijuni često odlaze kao parovi, vjenčaju se i dobiju djecu zbog što uvjerljivijeg dojma da su samo obična obitelj. Prije svega, u inozemstvu grade lažni identitet. Tako su u Sloveniju stigli 2017. kao argentinski državljani.

Informacije dobivaju uglavnom tako što grade odnose s političarima, diplomatima, poslovnim ljudima, umjetnicima… od kojih izvlače informacije važne za Kremlj. U Sloveniji su kao paravan imali računalnu tvrtku i online umjetničku galeriju te ured na Parmovoj ulici u Ljubljani.

Što nakon presude?

Kako Slovenija u Rusiji nema zarobljenika kojeg bi razmijenila, u zamjenu za njih Rusija će drugim zapadnim zemljama izručiti njihove državljane ili građane koji se trenutno nalaze u ruskim zatvorima.

Također, iz slovenskog Ministarstva pravosuđa su rekli da slovenski pravni poredak ne predviđa institut razmjene osuđenih osoba, već da se “učinak razmjene” može dogoditi na temelju neformalnog sporazuma.

To bi se moglo učiniti na temelju Konvencije o transferu osuđenih osoba iz 1983., koja osuđenoj osobi omogućava izdržavanje kazne u državi gdje je ona državljanin. Presuda mora biti pravomoćna, a prema Zakonu o kaznenom postupku, o kazni odlučuje sud koji je izrekao kaznenu presudu. I Slovenija i Rusija potpisnice su Konvencije o transferu osuđenih osoba.

Stoga, ruski državljani optuženi za špijunažu bi mogli biti izručeni Rusiji tek nakon pravomoćne osuđujuće presude. I samo ako optuženi pristanu na izručenje.

Posljednja razmjena zarobljenika između Sjedinjenih Država i Rusije bila je početkom prosinca 2022., kad su razmijenjeni američka olimpijka i košarkaška zvijezda ženske NBA lige WNBA) Brittney Griner i ruski državljanin Viktor Bout, jedan od najozloglašenijih svjetskih trgovaca oružjem.

/Desk/

Objava U Ljubljani osuđeno dvoje ruskih špijuna, predstavljali se kao Argentinci pojavila se prvi puta na Republika.

U odjelu za suradnju s medijima njemačkog Glavnog državnog odvjetnika ovih dana su svi zauzeti. “Uhićenje zbog mogućeg obavještajnog agentskog djelovanja”, tako je glasio naslov priopćenja od utorka (23. travnja). Isti naslov kao priopćenje od ponedjeljka. Ukupno su četiri osobe uhićene u dva odvojena slučaja – jer su navodno špijunirale za Kinu, prenosi Deutsche Welle.

Naslov priopćenja od 18. travnja bio je malo drukčiji: “Uhićenja između ostalog zbog obavještajnog agentskog djelovanja i članstva u stranoj terorističkoj organizaciji ‘Narodna Republika Donjeck'”.

U politici i medijima su slučajevi navodnih ruskih i kineskih agenata izazvali zabrinutost. “Moramo konačno shvatiti da se ovdje radi o maksimalno ozbiljnoj i stvarnoj prijetnji našoj sigurnosti”, sažeo je zastupnik Konstantin von Notz, predsjednik parlamentarnog odbora za nadzor tajnih službi. Političar iz stranke Zelenih je pozvao da se provede ne samo kazneni progon, već da se odlučno djeluje na otkrivanju i razbijanju sličnih mreža.

Predsjednik Saveznog ureda za zaštitu Ustava Thomas Haldenwang za DW je rekao da se upravo to i radi: “Pokrenuli smo te istrage i nakon što smo prikupili jasne doklaze predali smo slučaj policiji i tužiteljstvu.”

Njemačka na meti ruskih špijuna – za DW govori Thomas Haldenwang, predsjednik Savezne službe za zaštitu Ustava. Izvodi iz intervjua 👇https://t.co/zCCIhpOgOP pic.twitter.com/auL9LXrQAE

— DW Hrvatski (@dw_croatian) April 23, 2024

Što njemački obavještajci kažu o Kini

Još u izvještaju Ureda za zaštitu Ustava za 2023. navodi se da “globalne ambicije” Kine vode “intenziviranju špijunskih aktivnosti” i pokušaju ostvarivanja utjecaja. Haldenwang je upravo o tome govorio i na jednom simpoziju u Berlinu kad je stigla vijest o hapšenju prvo troje navodnih kineskih špijuna. “Do 2049. godine oni (Kina) žele biti politička, vojna i ekonomska sila broj jedan na planeti. Taj cilj prate kontinuirano – legalnim načinima, ali i ilegalnim.”

Naveo je da Kinezi koriste gostujuće znanstvenike i studente s njemačkih sveučilišta. “Te osobe su obavezne davati informacije državi.”

To upozorenje ozbiljno shvaća i ministrica za obrazovanje i znanost Bettina Stark-Watzinger. Ne treba biti naivan, rekla je ova političarka liberala. Treba još bolje “procjenjivati rizik i korist pri suradnji u znanosti i na visokoškolskim ustanovama”.

Obavještajni krugovi u Njemačkoj istu opasnost vide kad je u pitanju ekonomija. Svako zajedničko poduzeće u kojem direktne investicije ili menadžeri i drugo osoblje dolaze iz Kine u Njemačku su potencijalna pukotina za špijunažu, smatra Haldenwang. “Poslovne tajne mogu dospijeti u Kinu”, upozorava.

Špijun u taboru političara AfD?

U taj scenarij se uklapa posljednji uhapšeni navodni agent, asistent europarlamentarca Maximiliana Kraha iz redova desničarske Alternative za Njemačku. Ured za zaštitu Ustava cijelu tu stranku svrstava u “sumnjive” slučajeve mogućeg desnog ekstremizma, što Alternativa za Njemačku osporava pred sudom. Stranci se prebacuje i bliskost Rusiji.

Prema saznanjima njemačkih službi, ruska špijunaža se razlikuje od kineske po tome što slijedi kratkoročne ciljeve. Oni često imaju veze s ruskim agresijama na Ukrajinu. “U svjetlu vrućeg rata u kojem Rusija primjenjuje enormnu silu, bilo bi nepažljivo ne pretpostaviti da imaju sposobnosti i volje za kompleksne obavještajne operacije u Europi”, rekao je prvi njemački obavještajac.

Potraga za “regrutima”

Kako navodi Haldenwang, pretpostavlja se da će ruska špijunaža jačati i da će sve više ljudi biti regrutirano. Razlog je što je na početku ruskih agresija iz Njemačke protjerano četrdesetak navodnih agenata koji su bili akreditirani pri ambasadi u Berlinu. Taj broj je u međuvremenu vjerojatno nadoknađen.

U Berlinu vjeruju da ruski predsjednik Vladimir Putin ima na umu i ljude ruskog porijekla koji žive u Njemačkoj. “Do sada se ta zajednica pokazala vrlo otpornom”, ocjenjuje Haldenwang. Ali, u tim krugovima ima pojedinaca koji imaju velike simpatije prema Putinu i Rusiji. “Utoliko ovdje možda imamo rezervoar osoba koje bi onda bile spremne djelovati u ruskom interesu.”

Njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser pohvalila je hapšenje šestero navodnih špijuna u roku od šest dana. “Naše sigurnosne službe, prije svih Savezni ured za zaštitu Ustava, žestoko su pojačale obranu od špijunaže. Tako se štitimo od hibridnih prijetnji ruskog režima, ali i od špijunaže iz Kine”, rekla je ova socijaldemokratkinja.

/Desk/

Objava Kineska i ruska špijunaža bujaju u Njemačkoj pojavila se prvi puta na Republika.

Glasnogovornik njemačkog ministarstva obrane rekao je u subotu da ne može potvrditi autentičnost snimke, ali savezni ured za vojnu protuobavještajnu službu istražuje slučaj i bit će poduzeti svi potrebni koraci.

Margarita Simonjan, novinarka ruske državne televizije i voditeljica Russia Todaya, prva je u petak objavila audio snimak koji je objavljen i na njezinom Telegram kanalu. Reuters je preslušao 38-minutnu snimku, ali nije mogao neovisno potvrditi njezinu autentičnost, prenosi HINA.

Sudionici poziva raspravljaju o mogućoj isporuci krstarećih projektila Taurus Kijevu, što je kancelar Olaf Scholz dosad javno odlučno odbijao. Također se govori o obuci ukrajinskih vojnika, te mogućim vojnim ciljevima. Scholz je tijekom boravka u Rimu rekao novinarima u subotu da je curenje snimke potencijalno “vrlo ozbiljno”.

“Zato se to sada vrlo pažljivo, vrlo intenzivno i vrlo brzo razjašnjava. To je također potrebno”, rekao je. Rusko veleposlanstvo u Berlinu nije u subotu odgovorilo na zahtjev poslan e-mailom za komentar. Glasnogovornik ruskog ministarstva vanjskih poslova rekao je u petak na društvenim mrežama: “Tražimo objašnjenje od Njemačke.”

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u subotu je novinarima govorio o “lukavim planovima Bundeswehra (njemačkih oružanih snaga), koji su postali očiti zbog objave ove audiosnimke. To je eklatantno samorazotkrivanje”, rekao je Lavrov.

Roderich Kiesewetter, član njemačkog parlamenta, rekao je za novine Handelsblatt da smatra da su izvještaji autentični.

“Rusija naravno pokazuje koliko se intenzivno koristi špijunažom i sabotažom kao dijelom hibridnog rata. Za očekivati je da je mnogo više presretnuto i procurilo kako bi se utjecalo na odluke, diskreditiralo i manipuliralo ljudima”, citiran je.

/Desk/

Objava ŠPIJUNAŽA Ruski mediji objavili snimku sa sastanka njemačkih vojnih dužnosnika o slanju oružja za Ukrajinu pojavila se prvi puta na Republika.

Koliko uspješna je bila zapadnonjemačka špijunaža u državama jugoistoka Europe? Njemačka obavještajna služba (Bundesnachrichtendienst, BND) je otvorila svoje arhive neovisnim povjesničarima, a njihovi nalazi su sad objavljeni i kao knjiga, piše Deutsche Welle.

„BND se prije svega zanimao za vojne potencijale država Istočnog bloka“ sažima Andreas Hilger, suradnik u ovom istraživanju. Poljska, Mađarska i Čehoslovačka su bile zanimljive kao područja mogućeg gomilanja jedinica sovjetske armije pred eventualni napad na Zapad. Kako bi pravovremeno saznali za takvu namjeru, njemačkim obavještajcima je vojna spremnost u Jugoslaviji, Rumunjskoj i Bugarskoj bila pokazatelj za rano uzbunjivanje.

BND zapravo ima korijen u obavještajnoj službi vojske nacističke Njemačke gdje je prvi šef BND-a, Reinhard Gehlen bio na čelu obavještajne službe sektora Istočnog fronta. Nakon rata su Amerikanci bili uvjereni u njegovo poznavanje vojnih tajni Sovjetskog Saveza pa su tako 1946. osnovali  „Organizaciju Gehlen“. 1956. je obavještajna služba prešla u nadležnost zapadnonjemačke vlade. Služba je već Amerikancima “prodala” ambiciozne ciljeve, ali kako se vidi – rezultati su bili i više nego skromni.

Veliki uspjeh ako se uopće nekoga ima

„Za BND se već smatrao golem uspjeh kad bi u nekoj od promatranih zemalja uopće imali ‘dojavni izvor’. Ali njihov broj je čitavo vrijeme bio skroman, šezdesetih ih je bilo između 9 i 22 – i to u svim državama jugoistoka Europe. Povrh toga, među njima nije bilo doušnika višeg ranga,” kaže Hilger koji je u međuvremenu postao zamjenik direktora Njemačkog instituta u Moskvi.

Koliko je komplicirana bila ta njemačka špijunaža vidi se i u „Operaciji Kasiopeja“. Pod tim nazivom je BND od 1955. do 1963. vodio jednu Njemicu kao doušnicu iz bugarskog grada Vidine. Ali sve je postalo komplicirano kad je bugarska obavještajna služba prisilila supruga “Kasiopeje” da surađuje s njima. Već i to je drastično ograničilo mogućnosti te špijunke pa su tako najvrednije što je javljala bile tek površne primjedbe o tamošnjim vojnim postrojenjima. To je trajalo sve dok nije dospjela u opasnost pa je bila “isključena”.

„Problem (nedostatka izvora) je BND pokušao izjednačiti zapažanjima poslovnih ljudi, novinara i turista u te zemlje. Ali te informacije bi ostale parcijalne i nikad nisu zadirali iza kulisa”, svjedoči povjesničar. Tako je BND od 1958. i 1965. redovito slao iza “Željezne zavjese” jednog austrijskog novinara. Kodno ime „Gredler“ je tako doduše javljao svoja zapažanja i razgovore, ali čak i BND procijenio vrijednost tih informacija kao “malenu”. Vremenom se sve više tajnih službi i na Zapadu i na Istoku zanimao za taj izvor, kako zbog špijunaže tako i zbog kontrašpijunaže.

“Je li uopće znate gdje je neprijatelj?”

„Suradnici BND-a su svakako bili i domišljati”, priznaje Hilger. Na primjer, upute svojim agentima su znali ušiti u ženske gaćice kako bi ih prenijeli preko granice. “Ali rezultati i uspjesi BND-a su bili ipak veoma skromni.”

To su svakako smatrali i odgovorni u vladi u Bonnu koji nisu krili nezadovoljstvo učinkom BND-a. Ministarstvo obrane 1965. je postavilo pitanje je li vojni odsjek Službe još uopće “u blizini neprijatelja”. Već tri godine prije toga je nedostatak priznao i sam čelnik odjela za vojno dojavljivanje opasnosti, ponudivši ostavku obrazloženjem kako “ne može jamčiti” vladu Zapadne Njemačke pravovremeno upozoriti na eventualni vojni sukob.

Najveći dio dojava o stanju u državama jugoistoka Europi uopće nije niti dolazio od agenata nego od ispitivanja izbjeglica i emigranata u Austriji i Njemačkoj. Koliko je BND bio neobaviješten je pokazao i ustanak u Mađarskoj 1956. „To je za BND bilo potpuno iznenađenje“, kaže Hilger.

Od lošeg u katastrofu

Doduše, zbivanja u Mađarskoj su iznenadila i gotovo sve druge obavještajne službe Zapada, ali BND je doista spavao čvrstim snom: čitave godine uoči ustanka protiv Sovjeta je ukupno stiglo samo 20 izvješća svih vrsti iz te zemlje. A kad je mađarska obavještajna služba na granici Mađarske i Austrije i uhvatila početkom prosinca 1956. još i uhvatila Sandora Visneya koji je za BND organizirao mrežu doušnika u Mađarskoj, stanje je postalo još gore.

Uslijedilo je razotkrivanje izvora, baza i suradnika, među ostalih i čelnika odjela BND-a kontrašpijunaže za Mađarsku, Georgea Kollenya. Činjenica da je taj rođeni Mađar i nakon toga ostao na svom položaju i 1965. čak imenovan za pročelnika odjela vojne obavještajne službe protiv njegove nekadašnje domovine je samo jedna od čitavog niza profesionalnih i kadrovskih grešaka kojima si je BND sam sebi zagorčavao život.

Nacistička “stručnost”

Zapravo je i Kollenyi jedan od “stručnjaka” iz Drugog svjetskog rata za koje se mislilo da može biti od pomoći i u hladnom ratu: on je u ratu bio djelatnik Horthyeve mađarske obavještajne službe pa ga je BND angažirao zbog njegovog poznavanja zemlje i jezika. Ali to je tek jedan od mnogih primjera katastrofalne kadrovske politike u prvim danima BND-a.

“Vrijednost koja se očekivala od nacističkih i veterana Wehrmachta jednostavno nije postojala. Njihovo poznavanje zemalja je bilo selektivno i zastarjelo, sve njihove veze i poznanstva su nestala promjenom vlasti. Dokumenti svjedoče kako ti veterani nisu imali baš nikakve osobite sposobnosti za špijunažu. Bivši nacistički dužnosnici sigurnosti su u BND-u stvorili svoju mrežu tek da bi si osigurali siguran posao. Pritom je stara ideološka bliskost tih nacističkih drugova bila važnija od njihove stručnosti“, konstatira povjesničar.

Odjel za jugoistočnu Europu je tu odličan primjer. „Odjel 71“, kako mu je na kraju bio naziv, je od 1946. do 1968. bio sastavljen od bivših časnika Wehrmachta ili, kao njegov prvi čelnik Rupert Mandel, bivših suradnika nacističkog Stožera za sigurnost Reicha. Tek u šezdesetima kad je bivši SS-ovac u BND-u, Heinz Felfe otkriven kao špijun sovjetskog KGB-a u njemačkoj službi je nacistička prošlost suradnika polako počela biti problem.

Svađa među povjesničarima

Upravo taj nacistički teret BND-a je i bio povod 2011. pokrenuti znanstveno i povijesno istraživanja ove službe. Kako bi im se omogućio rad, znanstvenicima je dopušten potpun pristup arhivi tajne službe – nešto što je jedinstveno u čitavom svijetu kod neke službe koja je još uvijek aktivna. No oklijevanje u objavljivanju istraživanja i zacrnjena mjesta u citiranim dokumentima pokazuju i lošu stranu ovakvog pothvata.

Na kraju se povjerenstvo povjesničara “proslavilo” u javnosti i međusobnim svađama i optužbama. Kad je 2021. objavljena studija o suradnji BND-a s njenim partnerima, četiri profesora koja su sudjelovala u istraživanju su se međusobno natjecala jedni druge ocrnjivati za neuredan posao, stručne greške i “ideološke razlike”. Ta svađa koja je ponekad zadirala i duboko ispod znanstvenog pojasa se tek nešto smirila posredovanjem Ureda kancelarke u travnju ove godine. Ali to je i pokazatelj kako se s velikim nestrpljenjem mogu očekivati nova otkrića povjesničara njemačke tajne službe.

(Knjiga: Wolfgang Krieger (urednik), Andreas Hilger i Holgar M. Meding “Vanjska obavještajna služba BND: Operacije, analize, mreže”, izdavač Links Verlag iz Berlina, 986 stranica, preporučena cijena 80 eura.)

(Izvor: DW)

Objava Kako su njemački špijuni špijunirali u Jugoslaviji i na jugoistoku Europe pojavila se prvi puta na Republika.