Ekonomisti Goldman Sachsa procjenjuju da su troškovi povezani s AI-jem već povećali osnovnu inflaciju osobne potrošnje za oko 0,3 postotna boda u protekloj godini, dok bi isti pritisak mogao potrajati i u sljedećih 12 mjeseci. Paralelno s tim, analitičari upozoravaju da 2026. godina označava prekretnicu, jer cijene tehnoloških proizvoda rastu brže od plaća po prvi put u više od 60 godina.

Tehnološki troškovi i energija kao pokretači inflacije

Prvi kanal inflacijskog pritiska dolazi iz sektora elektronike. Nagli rast potražnje za AI infrastrukturom doveo je do povećanja cijena ključnih komponenti, posebice memorijskih čipova i baterija, što se prelijeva na cijene potrošačkih uređaja poput pametnih telefona i računala. Procjene ukazuju da bi prosječne cijene računala i pametnih telefona mogle porasti za oko 10 posto tijekom ove godine.

Drugi faktor je energija. Podatkovni centri, koji čine kralježnicu AI revolucije, zahtijevaju ogromne količine električne energije, što dodatno opterećuje energetske sustave i povećava račune za struju. Nakon godina stagnacije, proizvodnja električne energije u SAD-u bilježi rast, dok su cijene električne energije porasle za više od četiri posto na godišnjoj razini. Očekuje se da će ovaj trend nastaviti podizati ukupnu inflaciju u narednim godinama.

Softver, tržište rada i rast skepticizma

Treći inflacijski kanal dolazi iz sektora softvera. Velike tehnološke kompanije koriste integraciju AI funkcija kao osnovu za povećanje cijena pretplata. Povećanja cijena kod kompanija poput Microsofta, Adobea i Intuita dodatno opterećuju potrošače, dok statistike inflacije ove promjene često bilježe kao čisti rast cijena, bez uzimanja u obzir dodatne vrijednosti novih funkcija.

Skeptici, međutim, dovode u pitanje dugoročne koristi AI-ja. Ekonomisti upozoravaju da stotine milijardi dolara ulaganja još nisu donijele značajan doprinos ukupnom gospodarskom rastu. Među mlađom radnom snagom raste nepovjerenje, uz pad entuzijazma i povećan otpor prema implementaciji AI alata na radnome mjestu.

Iako analitičari očekuju da će AI dugoročno djelovati dezinflacijski kroz povećanje produktivnosti i učinkovitosti, trenutni učinci ukazuju na suprotan scenarij. Dok investicije rastu, potrošnja slabi, stvarajući gospodarstvo podijeljeno između ubrzanoga tehnološkog razvoja i sve većeg pritiska na potrošače.

Objava Tamna strana AI revolucije: Zašto vaši računi rastu dok roboti još uvijek uče zanat? pojavila se prvi puta na Republika.

Posljednjih godina, međutim, takav „sharenting“ (dijeljenje sadržaja o djeci) nailazi na određeni otpor zbog kršenja privatnosti djece i uskraćivanja mogućnosti da sami biraju svoj online identitet. Neki se pitaju: „Kako će se moja kći od 21 godinu jednog dana osjećati zbog onoga što sada dijelim?“. No, ono čemu se posvećuje malo pažnje jest kako bi „sharenting“ također trebao izazvati zabrinutost za buduću online sigurnost djece.

Sve to, naravno, izgleda tako bezazleno i dragocjeno, a počinje čak i prije rođenja. Roditelji na društvene mreže objavljuju slike ultrazvuka s uključenim terminima poroda. Obično su označena oba roditelja. Sljedeća je obavijest o rođenju, koja obično uključuje puno ime djeteta, datum rođenja, vrijeme rođenja, težinu i bolnicu. Zatim slijede prekretnice: djetetovi prvi koraci, prvi praznici, prvi ljubimac, prva riječ, najbolji prijatelj, omiljena hrana.

Ako vam ove prekretnice zvuče poznato, to je zato što se one rutinski koriste kao odgovori na sigurnosna „izazovna“ pitanja koja koristimo za pristup online računima kada zaboravimo lozinke. Jedno istraživanje o izboru lozinki pokazalo je da 42% Britanaca koristi ime ljubimca, ime člana obitelji ili značajan datum kao svoju lozinku. Želite provaliti u nečiji račun za 10 godina? Samo se osvrnite na internet i potražite ime prvog ljubimca ili učitelja iz prvog razreda. Sve će to vjerojatno biti tamo, spremno za preuzimanje.

Banka Barclays upozorila je da bi do 2030. godine, nakon još jednog desetljeća u kojem roditelji veselo i nesvjesno prakticiraju „sharenting“ trenutnom brzinom, moglo doći do 7,4 milijuna slučajeva krađe identiteta godišnje. Centar za resurse o krađi identiteta (Identity Theft Resource Center) upozorava da kombiniranjem informacija s društvenih mreža, kao što su ime, datum rođenja i adresa, zajedno s mnoštvom hakiranih osobnih podataka dostupnih za jeftinu kupnju na dark webu (poput brojeva socijalnog osiguranja), prevarant ima sve detalje potrebne za otvaranje bankovnog računa ili podizanje kredita na ime djeteta. Pandemija je dodatno pogoršala ovaj problem. Jedno istraživanje otkrilo je da su mnoge škole poticale roditelje da objavljuju videozapise na društvenim mrežama kako bi djeca ostala povezana, čime se povećao volumen osobnih podataka o kućnom životu djece koji se dijele online.

Do svog petog rođendana, prosječno dijete će imati oko 1.500 svojih fotografija podijeljenih na internetu. To znači da bi do 13. godine, kada je djeci dopušteno da sama koriste društvene mreže, na internetu već moglo biti gotovo 4.000 fotografija koje ih prikazuju. Te brojke ne uključuju djecu roditelja influencera, koji grade karijere oko objavljivanja informacija o svojoj djeci bazi obožavatelja diljem svijeta koja im je potpuno nepoznata i nepoznate pouzdanosti.

Nova opasnost u obliku AI tehnologije

Nova prijetnja djeci je korištenje AI tehnologije za stvaranje „deep fake“ sadržaja: slika, videozapisa, GIF-ova ili glasova manipuliranih da izgledaju ili zvuče kao netko drugi. S obzirom na veliku količinu slika i videozapisa djece koje su objavili njihovi roditelji, zlonamjerno stvaranje „deep fake“ sadržaja mogli bi koristiti cyber-zlostavljači ili školski nasilnici.

Relativno nova opasnost s kojom se djeca suočavaju na internetu tiče se umjetne inteligencije i deepfakeova. Deepfakeovi su videozapisi, slike i audiozapisi stvoreni pomoću umjetne inteligencije kako bi izgledali stvarno. Što je više objava i slika djeteta, osobito javnih, to je rizik veći.

Prema tvrtki za detekciju umjetne inteligencije Reality Defender, neki alati za izradu deepfakeova jednostavni su za korištenje, prilično dostupni i mogu stvoriti deepfake za samo 30 sekundi. Deepfakeovi predstavljaju veliki rizik za djecu, koja su podložna opasnim online praksama poput vrbovanja (grooming), cyber-zlostavljanja i materijala koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece.

“Tehnologija [generativne AI] omogućuje stvaranje lažnih slika, uključujući sintetičke medije, digitalno krivotvorenje i nage slike djece putem alata kao što su ‘nudify’ aplikacije”, napisao je Nacionalni centar za nestalu i eksploatiranu djecu (NCMEC) u objavi na blogu. “Počinitelji su čak koristili generativnu AI u slučajevima seksualne iznude (sextortion), koristeći eksplicitne slike generirane umjetnom inteligencijom kako bi prisilili djecu na slanje dodatnog sadržaja ili novca”.

Razgovarao sam s Nathalie Maréchal, suvoditeljicom Projekta za privatnost i podatke u Centru za demokraciju i tehnologiju, o ovim zlonamjernim deepfakeovima. “Znamo da ljudi koriste videozapise ili slike djece koje pronađu na internetu kako bi izradili materijale o zlostavljanju djece”, rekla je Maréchal. “Sama pomisao da bi mogle postojati takve slike s licem vašeg djeteta doista je potresna. To je šteta koju mislim da nijedan roditelj ne bi želio riskirati”.

Prema objavi na blogu Američke akademije za pedijatriju (AAP), ako je dijete žrtva seksualnog zlostavljanja temeljenog na slikama generiranim umjetnom inteligencijom, može se osjećati poniženo, posramljeno i kao da mu je narušen integritet, te može kriviti sebe. Ako se te slike zatim šire među drugom djecom, trauma se može pojačati i u nekim slučajevima dovesti do zlostavljanja, samoozljeđivanja i suicidalnih misli. Također, djeca se u takvim situacijama možda neće obratiti — ili se neće moći obratiti — za pomoć.

“Prikazivanje u deepfakeu može usaditi strah da im drugi neće vjerovati, što pojačava prepreke u traženju pomoći”, napisao je AAP.

Prilikom objavljivanja informacija na internetu, roditelji obično ne traže pristanak svoje djece. Ipak, razmislite o ovome: istraživanje britanskog Centra za sigurniji internet (U.K. Safer Internet Centre) o iskustvima mladih na mreži pokazalo je da se 46% njih osjećalo tjeskobno i bez kontrole nad svojim podacima kada su otkrili objave o sebi kojih nisu bili svjesni. Daljnjih 44% osjećalo je ljutnju, dok se samo 15% činilo ravnodušnima.

Dobre namjere nisu dovoljne

Dr. Susan Albers, klinička psihologinja, kaže da roditelji često objavljuju sadržaj s dobrim namjerama – ponosni su, žele se povezati s drugim roditeljima ili traže informacije. Iako to može djelovati kao digitalni nastavak vješanja slika na zidove doma, takve objave mogu ozbiljno ugroziti dječje podatke.

Do trenutka kada dijete krene u srednju školu, roditelji u prosjeku objave oko 1.000 fotografija i 400 videozapisa djeteta. Prema izvješću iz 2023., oko 92% dvogodišnjaka u SAD-u već ima digitalnu prisutnost.

Objavljivanje može biti štetno

Leah Plunkett, autorica knjige Sharenthood, ističe da odrasli digitalno prenose mnoštvo privatnih podataka: puno ime djeteta, datum rođenja, geografsku lokaciju i slike. “Ljudi vrlo brzo mogu vidjeti kako dijete izgleda, gdje živi, u koju školu ide i što voli”, kaže Plunkett. Sve to omogućuje stvaranje detaljnog profila djeteta koji ovisi o tome tko tim podacima raspolaže.

Nadolazeća eksplozija

Jasno je da su ove informacije tempirana bomba i da će vjerojatno rezultirati eksplozijom srama i tjeskobe za našu djecu dok odrastaju, kao i izložiti ih krađi identiteta.

Što možemo učiniti u vezi s tim? Kao prvo, roditelji bi trebali biti svjesni da njihove objave o djeci — koliko god bile dobronamjerne — mogu uzrokovati stvarnu dugoročnu štetu ljudima koje najviše vole. Osim toga, naše postavke privatnosti na društvenim mrežama mogu pomoći u kontroli publike koja vidi naše objave. Osiguravanje toga da smo zadovoljni platformama koje koristimo, načinom na koji su naši profili postavljeni, koliko su naše objave javne i koje informacije odajemo, može nam pomoći u donošenju informiranih odluka o tome kako se oblikuje digitalni otisak naše djece.

Razumijevanje stvarnih posljedica „sharentinga“ omogućuje nam svima donošenje boljih odluka o tome hoćemo li nešto objaviti ili ne. Svi želimo svojoj djeci pružiti najbolji mogući život. Nemojmo ga potkopavati stalnim pričanjem svijetu koliko su ona predivna.

Kako zaštititi dijete?

• Neobjavljivanje je najsigurnija opcija: To je najlakši način da dijete ostane sigurno. Dijete nije “sadržaj” za prikupljanje lajkova.
• Izravno dijeljenje fotografija: Umjesto na društvene mreže, šaljite slike putem grupnih chatova (npr. Signal, koji je visokosiguran i enkriptiran) izravno obitelji i prijateljima.
• Prilagodite postavke privatnosti: Provjerite tko može vidjeti vaše objave. Mnoge su platforme javne po zadanim postavkama. Ako ne želite da svaki pratitelj ili bot može spremiti sliku vašeg djeteta, nemojte je objavljivati.
• Sakrijte lice djeteta: Koristite emoije ili zamućenje preko lica djeteta kako biste spriječili korištenje njegovog lika u AI alatima.
• Budite neodređeni: Umjesto slike djeteta u školi s natpisom razreda, slikajte samo ruksak ili knjige kako ne biste otkrili lokaciju i dob.

Ostala razmatranja

Razgovarajte s obitelji i prijateljima o granicama onoga što se smije objavljivati. Razmislite kako će se vaše dijete osjećati za deset godina zbog videozapisa dok je na tutu ili dok se kupa. Postoji razlika između sramotne slike u obiteljskom albumu i one koja je dio vječnog javnog zapisa na internetu.

Ako ste već objavljivali sadržaj, nije prekasno: Možete postaviti račune na privatne i ukloniti stare slike. Iako ne možete u potpunosti kontrolirati kamo su podaci otišli, uvijek vrijedi ponovno postaviti granice.

Objava Roditelji koji dijele informacije o svojoj djeci na internetu predstavljaju kibernetički sigurnosni rizik. pojavila se prvi puta na Republika.

Zbog zagrijavanja klime, snijeg je često ograničen samo na same staze. Čak i tamo, jamči ga isključivo umjetno zasnježivanje, uz popratne ekonomske i ekološke troškove koji se često prelijevaju na cijene skijaških karata. Za mnoge Europljane, zimski sportovi time postaju sve nedostupniji.

Kako klimatske promjene oblikuju Zimske olimpijske igre

Čak i u poznatom talijanskom skijalištu u provinciji Belluno, klimatske promjene čine snježne padaline rjeđima, a temperature višima — što je problem koji muči cijeli alpski luk. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) priznao je utjecaj globalnog zatopljenja uzrokovanog prvenstveno izgaranjem ugljena, nafte i plina.

Neizbježno će biti pogođena i sama geografija Olimpijskih igara. Od 1924. godine, 21 lokacija ugostila je Zimske igre. Bez brze i drastične akcije, samo četiri od tih lokacija bit će prikladne do sredine stoljeća, prema studiji Sveučilišta Waterloo iz 2021. godine. To su: Lake Placid (SAD), Lillehammer i Oslo (Norveška) te Sapporo (Japan). Do 2080. godine, u najgorem scenariju, samo bi japansko skijalište moglo ponovno ugostiti Igre.

Koje su europske zemlje najovisnije o zimskim sportovima?

Europski sektor zimskog turizma ostvario je promet od otprilike 180 milijardi eura u 2022. godini. Alpe su srce tog sektora, ali i dom za 80 milijuna ljudi u osam zemalja.

Njemačka je europska zemlja s najviše skijališta (498), a slijede je Italija (349) i Francuska (317). Međutim, studija iz 2023. predviđa da će, pri porastu temperature od 2°C, čak 53 % od 2.234 postojeća skijališta u Europi biti pod visokim rizikom od nedostatka snijega. Najteže će biti pogođeni Pirineji (89 % skijališta u opasnosti) i francuske Alpe (jedna trećina).

Tri kategorije ugroženosti

• François Hugues, istraživač s instituta Inrae, dijeli europske planine u tri skupine:
• Unutarnje Alpe (Francuska, Švicarska, Austrija): Povoljne nadmorske visine i uvjeti.
• Slovenske Alpe i Pirineji: Ranjiviji, s manje manevarskog prostora.

Apenini (Italija) i planine Iberijskog poluotoka: Već su „dotjerani do granica”. Za njih je teško predvidjeti pozitivan ekonomski ishod ako se nastave oslanjati isključivo na skijanje.

Umjetni snijeg: Rizično i skupo rješenje

Umjetni snijeg može biti potpora, ali ne i zamjena. Proizvodnja snijega za stazu duljine 1 km i širine 50 m košta između 30 i 40 tisuća eura. Osim financija, tu je i ekološki faktor. Za osnovno zasnježivanje jednog hektara staze potrebno je najmanje milijun litara vode.

Europska unija je 11. prosinca 2025. naglasila potrebu za koordiniranim upravljanjem vodnim resursima u alpskoj regiji kako bi se osigurala otpornost na suše. Također, za rad snježnih topova u svim alpskim odmaralištima potrebno je oko 600 GWh električne energije, što odgovara godišnjoj potrošnji 130.000 četveročlanih kućanstava.

Skijanje postaje sport za bogate

Troškovi skijanja u Europi porasli su u prosjeku za 34,8 % od 2015. godine, što je daleko iznad stope inflacije.

Dolomiti Superski: Dnevna karta sada košta do 86 € (u usporedbi sa 67 € u 2021.).

Livigno: Najveći porast — s 52 € (2021.) na 72 € (2025.).

“Skijanje će postati sport za bogate”, objašnjava Christophe Clivaz sa Sveučilišta u Lausanni. Operateri će privlačiti imućne turiste iz udaljenijih zemalja, što će ekonomski pomoći, ali će dodatno povećati emisije stakleničkih plinova zbog zrakoplovnih putovanja, stvarajući začarani krug klimatske krize.

Objava Europska skijališta pod prijetnjom klimatskih promjena – koja zemlja prolazi najgore? pojavila se prvi puta na Republika.

Rastuća poplava ulaganja u umjetnu inteligenciju stvorila je gospodarski sustav toliko prenapuhan da ekonomski analitičari sada upozoravaju kako bi se isti uskoro mogao urušiti. Ako balon pukne, mogao bi razotkriti bilijune eura rizičnih dugova, ali i ostaviti infrastrukturu koja će oblikovati dugoročnu budućnost umjetne inteligencije.

Upozorenja o pregrijanom tržištu stižu sa svih strana, iz Međunarodnog monetarnog fonda, Engleske banke, od izvršnog direktora JPMorgan Chasea Jamieja Dimona te čak i samog direktora OpenAI-a Sama Altmana. Ovo nije samo burzovni balon, već i investicijski balon, kao i balon javne politike, kaže za New Scientist David Edgerton sa Sveučilišta King’s College u Londonu.

Pritom sve više zabrinjava zatvoreni krug ulaganja među vodećim igračima. Nvidia, proizvođač grafičkih procesora koji pogone procvat razvoja umjetne inteligencije, uložila je oko 93 milijarde eura u OpenAI kako bi tvrtka izgradila podatkovne centre ispunjene upravo Nvidijinim čipovima. OpenAI je zauzvrat sklopio sporazum kojim bi mogao preuzeti 10 posto udjela u AMD-u, Nvidijinom konkurentu.

Prema procjenama američke mutinacionalne kompanije za financijske usluge Morgan Stanley Wealth Management, na podatkovne centre se godišnje troši najmanje 372 milijarde eura. Jason Furman s američkog Sveučilišta Harvard izračunao je da bi, bez tog ulaganja, rast američkog BDP-a u prvoj polovici 2025. iznosio tek 0,1 posto, piše New Scientist.

Posve je uobičajeno da se pretjerano gradi. Isto se dogodilo s procvatom željeznica, isto se dogodilo s dot.com balonom, kaže za New Scientist Carl-Benedikt Frey s britanskog Sveučilišta Oxford. Upozorava kako se mnogi podatkovni centri financiraju izvan bilanci, što čini stvarnu izloženost riziku nejasnom i potencijalno opasnom za šire gospodarstvo.

Benjamin Arold s britanskog Sveučilišta Cambridge ističe za New Scientist da omjer profita i tržišnih vrijednosti danas podsjeća na razdoblje prije kolapsa 2000. godine. Zadnji put kad je bio tako nizak bilo je prije 25 godina. Moguće je da će sve završiti dobro, ali ja ne bih uložio svoj novac u to, kaže on.

James Poskett s britanskog Sveučilišta Warwick smatra da predstoji konsolidacija, a ne kraj tehnologije. Možda će doći do AI-sloma, ali to ne znači da nećemo imati umjetnu inteligenciju, kaže on. Prema njemu, nadolazeći pad samo će pokazati da je današnje besplatno blagovanje bilo iluzorno.

Objava “AI ludilo raste na dugovima, a krah visi u zraku: ‘Možda prođe bezbolno, ali ja svoj novac ne bih riskirao'” pojavila se prvi puta na Republika.

Ova poruka mogla se nebrojeno puta čuti na konferenciji „Harm Reduction in Non-Communicable Diseases” koja se 2. i 3 veljače održala u Parizu. Riječ je o prvom takvom skupu na kojem su na temu smanjenja negativnih efekata u slučaju nezaraznih bolesti govorili stručnjaci iz nekoliko europskih zemalja, ali i Egipta i Izraela.

Da je riječ o itekako ozbiljnom pitanju, svjedoče gole brojke – godišnje od nezaraznih bolesti, među kojima su autoimune bolesti, bolesti srca, razne vrste raka, dijabetes i druge, diljem svijeta umre više od 40 milijuna ljudi – od toga na bolesti koje su direktno povezane s pušenjem otpada oko 7 milijuna. U idealnom svijetu u kojem žive samo racionalni ljudi, tu bismo brojku mogli smanjiti mijenjanjem našeg stila života. Između ostalog, tako da se hranimo zdravo, da redovno vježbamo, ne pijemo alkohol i ključno – ne pušimo.

– Tri su stupa borbe protiv nezaraznih bolesti. Prevencija, to jest izbjegavanje bolesti, kontrola i alternative lošim navikama – poručuje dr. Peter Harper, bivši šef odjela za onkologiju u londonskoj bolnici Guy’s, King’s and St Thomas. I dok su prvi i drugi stup apsolutno nužni u borbi protiv ovisnost i loših navika, treći predstavlja svojevrsno umanjenje štete za one koji ih se ne mogu riješiti.

Na primjer, koliko god da ljudi svjesni opasnosti po zdravlje koju nose poroci poput pušenja i koliko god države strogo regulirale prodaju i reklamiranje cigareta, mnogi ih se teško odriču, čak i kada je stanje krajnje dramatično.

– Oko osam posto svih pušača oboli od raka pluća, a u ukupnom broju oboljelih od raka pluća 80 posto njih su pušači. Kao onkolog vidio sam puno slučajeva u kojima su ljudi doznali da boluju od raka i usprkos tome se nisu odrekli svoje ovisnosti. Štoviše, radi se o čak 64 posto pacijenata. Što i nije toliko nerazumljivo kada stvari sagledate iz njihove perspektive. Njima je pušenje dio načina na koji se nose sa stresom, a upravo su se našli u vjerojatno najtežoj situaciji u životu. Tim ljudima treba pomoć, treba ih upoznati s manje štetnom alternativom – kaže Harper.

Smanjenje štetih utjecaja

A da manje štetna alternativa postoji, moglo se čuti na konferenciji u Parizu. Kako je istaknulo nekoliko govornika, riječ je o proizvodima koji griju duhan, a ne sagorijevaju ga poput cigarete.

– Kod proizvoda koji zagrijavaju duhan postotak štetnih tvari kojima je korisnik izložen znatno je manji. U istraživanju koje je provela Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) provela na uređaju IQOS, koji zagrijava duhan, pokazalo se da je izloženost štetnim kemikalijama i toksinima manja i do 95 posto nego u slučaju klasičnih cigareta – rekao je dr. Tarek Safwat sa sveučilišta Ain Shams u Kairu. Te su brojke citirali i mnogi drugi govornici na konferenciji, a dostupne su i na web stranicama FDA-a.

Da li to znači da su takvi proizvodi bezopasni za korištenje? Ne.

U odluci kojom je odobrena prodaja tih uređaja, FDA je jasno naznačila da su svi duhanski proizvodi potencijalno štetni, da stvaraju ovisnost i da oni koji ne koriste duhanske proizvode ne bi ih trebali koristi ni ubuduće. No, u obrazloženju odluke ističe se manja emisija štetnih tvari u slučaju takvih proizvoda u odnosu na cigarete, uz dodatak da oni korisniku „daju” istu razinu nikotina kao i klasična cigareta, što znači da postoji vjerojatnost da će korisnici tog uređaja u potpunosti s cigareta prijeći na uređaje koji griju duhan. Također, dosad dostupni podaci, za koje se jasno napominje da su u trenutku istraživanja bili limitirani, sugeriraju da bi neznatan broj nepušača počeo koristi takve uređaje, stoji na stranici Agencije.

Proizvodi koji zagrijavaju duhan mogu biti namijenjeni samo stalnim pušačima, koji se svojeg poroka nemaju namjere odreći. To je napomenula i dr. Laura Rosen sa sveučilišta u Tel Avivu, čije su uže područje zanimanja duhanski proizvodi i njihov utjecaj na javno zdravlje. U predavanju u kojem se dotaknula i primjera vlastitog oca čija je preuranjena smrt bila uzrokovana pušenjem, dr. Rosen istaknula je da je samo u prošlom stoljeću od posljedica pušenja preminulo oko 100 milijuna ljudi. Na kraju ovog stoljeća, ta bi brojka mogla biti i 10 puta veća.

– Terapije bazirane na zamjeni nikotina i lijekovi kojima se pušače pokušava odvratiti od njihove ovisnosti nisu toliko efikasni koliko se misli. Isprva će njih 80 posto prestati pušiti, ali nakon godine dana ta brojka pada na samo 20 posto. Nakon četiri godine – 14 posto – poručila je dr. Rosen.

Manje toksina

Prema njoj, jedna od alternativa je efikasnija „dostava” nikotina (koji stvara ovisnost, ali nije najopasnija tvar u duhanskim proizvodima), a što uključuje i bezdimne proizvode poput e-cigareta i proizvoda za grijanje duhana.

– U njima ima manje toksina nego u cigaretama koje izgaraju. Naravno, to se ne odnosi na proizvode s crnog tržišta – napomenula je dr. Rosen i dodala da bi o takvim bezdimnim proizvodima trebali razmisliti isključivo pušači klasičnih cigareta.

– Glavni savjet koji vam mogu dati jest taj da prestanete pušiti – rezolutno je zaključila.

Nakon završetka konferencije na drugom događanju okupili su se članovi javnog i privatnog sektora koji su također raspravljali o smanjenju štetnih utjecaja. Tu je kraće predavanje održala znanstvenica iz kompanije Philip Morris Giselle Baker. Na početku je napomenula da diljem svijeta ima oko milijardu pušača, od kojih mnogi od njih, usprkos svim mjerama, neće prestati sa svojom navikom.

– Potencijalna alternativa za te ljude su bezdimni proizvodi u koje je Philipp Morris uložio 6 milijardi dolara. Naime, nikotin nije glavni izvor bolesti, nego su to drugi toksini koji uglavnom nastaju u procesu sagorijevanja duhana – rekla je Baker koja je svoj govor začinila i s nekoliko brojki. Prema podacima kojima raspolaže njena tvrtka diljem svijeta oko 9 milijuna ljudi trenutno koristi proizvode koji griju duhan, dok njih još tri milijuna uz te proizvode i dalje puši klasične cigarete. Ustvrdila je i kako je 98 posto korisnika do njihovog proizvoda došlo iz pušačkog miljea, a u Japanu je nakon početka prodaje tog uređaja broj prodanih cigareta počeo padati većim intenzitetom nego ranije.

Negativan stav WHO-a

No, dok je Američka agencija za hranu i lijekove istaknula manju štetnost proizvoda koji griju duhan, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poručuje da nema dokaza koji bi dokazali njihovu manju štetnost u odnosu na konvencionalne duhanske proizvode. Oni smatraju da su potrebne dodatne, neovisne studije o učincima tih proizvoda na ljudsko zdravlje te ističu da je duhan sam po sebi toksičan i sadrži kancerogene tvari čak i u svojem najprirodnije stanju. Upitana što misli o takvom stavu WHO-a Baker je rekla:

– Mi (proizvođači duhanskih proizvoda op. a.) ne možemo ignorirati ili zaboraviti našu prošlost. WHO je sasvim sigurno neće zaboraviti. Moramo izgraditi dijalog s njima, s medijima i drugim faktorima u društvu kako bismo uspostavili barem neku razinu povjerenja.

I to će, sigurno potrajati. Nakon niza godina u kojima je ostracirana iz javnog života, duhanska industrija pokušava promijeniti svoj imidž. Tu više nema macho kauboja koji nonšalantno puši cigaretu, i, barem prema javnosti, nema „devil may care” stava prema posljedicama njihovog rada. Danas su njihov „forte” znanstvenici, onkolozi i nova tehnologija za koju se tvrdi da je bolja alternativa proizvodima na kojima je izgrađena i na kojima i dalje zarađuje duhanska industrija. I dok se prema dostupnim podacima čini da proizvode manje toksina od klasičnih cigareta, još barem 15-ak godina nećemo znati kakav je točno njihov utjecaj na zdravlje bivših pušača. Jer za takva istraživanja duži vremenski okvir je naprosto nužan.

Na koncu, ako vam je zaista stalo do vašeg zdravlja, tu je jedan vrlo siguran način da ga sačuvate od nepotrebnih rizika.

Nemojte pušiti.

Objava U ovom stoljeću čak milijardu ljudi bi moglo umrijeti od posljedica pušenja pojavila se prvi puta na Republika.