Tijekom prosinca 2023. godine, Centar za sigurnosne studije (CSS) proveo je online anketiranje o stavovima građana i građanki Bosne i Hercegovine vezanih za aktuelna vanjskopolitička i unutarnja društveno-sigurnosna pitanja, priopćeno je iz tog centra, piše Dnevni list.

Anketirano je 385 ispitanika i utvrđeni su njihovi stavovi o euroatlantskim integracijama BiH, odnosima BiH i drugih zemalja, utjecaju ratova u Ukrajini i Gazi na Bosnu i Hercegovinu te o pitanju mogućeg konflikta unutar granica BiH.

44% ‘ZA’ NATO i EU

Prvo pitanje odnosilo se na najvažniji strateški vanjskopolitički interes BiH, a najučestaliji odgovor, među ponuđenima, bile su euroatlantske integracije (EU i NATO), za šta se opredijelilo 44 posto ispitanika. Njih 13 posto smatra da bi ključni strateški cilj BiH trebalo da bude samo Europska unija dok približno isti postotak ispitanih misli da je cilj pridruživanje samo NATO-u, odnosno boljoj regionalnoj suradnji s Rusijom, Turskom, Kinom ili Iranom.

To korespondira s definiranim vanjsko-političkim ciljevima BiH i podršci oko 57 posto ispitanih, opredijeljenih za euroatlantske integracije, uz distinkciju da pojedini ispitanici preferiraju samo jednu opciju između integriranja u EU ili NATO.

Tko je kome prijatelj

Na pitanje: ‘Tko je od navedenih aktera prijateljski nastrojen prema BiH?’, ponuđeni odgovori su bili: EU, Hrvatska, Iran, Izrael, Kina, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Saudijska Arabija, Srbija, Turska i Velika Britanija. Skoro polovica ispitanih, 46 posto, smatra Tursku najvećim bh. prijateljem, a potom EU i SAD (38 posto), dok se za Veliku Britaniju kao najvećeg prijatelja izjasnilo skoro 25 posto ispitanih, što je za jedan posto više od Hrvatske.

Ispitanici koji su se izjasnili kao pripadnici bošnjačkog naroda, 59 posto, deklarirali su Tursku kao državu koja je u najvećoj mjeri prijateljski nastrojena prema BiH, dok pripadnici hrvatskog naroda (79 posto) smatraju da je najveći prijatelj Hrvatska, a pripadnici srpskog naroda Srbija (60 posto).

O ratu u Ukrajini

Na pitanje: ‘Tko je kriv za rat u Ukrajini?’, skoro 40 posto anketiranih odgovara da je to Rusija, 11 posto Ukrajinu, a 37 posto ‘treća strana’.

Oko 30 posto ispitanika koji se izjašnjavaju kao Hrvati označilo je Ukrajinu kao krivca za rat, dok je većina pripadnika srpskog naroda označila ‘treću stranu’ kao glavnog krivca za rat u Ukrajini.

Na pitanje: ‘Koju stranu bi BiH trebala podržavati u ratu u Ukrajini?’, nije bilo dominantnog većinskog odgovora.

Najučestaliji odgovori su da BiH treba da podržava Ukrajinu (39 posto) ili da bude neutralna (38 posto). Kako BiH treba da bude na ruskoj strani, smatralo je 14 posto od ukupnog broja ispitanih.

O ratu u Gazi

Na anketno pitanje: ‘Prema Vašem mišljenju, tko je kriv za rat u Gazi?’, većina (58 posto) odgovorila je: ‘Izrael’, 13 posto ‘Hamas’, a nešto više od 20 posto kazalo je: ‘Treća strana’. Većina Bošnjaka (72 posto) je označila Izrael kao glavnog krivca za sukob, dok Hrvati i Srbi uzrok sukoba uglavnom vide ili u palestinskoj vladi u Gazi, Hamasu ili ‘trećoj strani’.

Većina ispitanika (61 posto) smatra da Bosna i Hercegovina treba podržati Palestinu. Bošnjaci i Ostali su većinski dio grupe s tim stavom, dok 49 posto Hrvata i gotovo 60 posto Srba smatraju da bi BiH trebalo da ostane neutralna. Međutim, kada dolazi do izbora strana, Hrvati i Srbi uglavnom daju podršku Izraelu.

Hoće li biti rata u BiH?

Na pitanje: ‘Vjerujete li kako bi u BiH moglo doći do ratnog sukoba?’, mišljenja su bila podijeljena te je 42 posto svih ispitanika odgovorilo da može, a 38 posto ne, dok 20 posto nije bilo sigurno ili nije smatralo da ima pravi odgovor na ovo pitanje.

Na pitanje o potencijalnom ratnom sukobu u BiH nadovezuje se i naredno hipotetičko pitanje: ‘Biste li napustiti BiH ako bude izvjesno da će započeti ratni sukob u BiH?’.

Od ukupnog broja ispitanika, njih 52 posto je odgovorilo potvrdno, 35 posto bi ostali u BiH, a ostalih 13 posto nije znalo ili nisu bili sigurni kako bi postupili u slučaju takvog razvoja događaja.

Slični rezultati su zabilježeni i posredstvom online anketnog upitnika CSS-a, provedenog 2022. godine na području Federacije, kada se 47 posto ispitanih opredijelilo za odlazak iz BiH u slučaju ratnog sukoba.

Predmetno istraživanje posredstvom online anketiranja nedvosmisleno ukazuje na strateška opredjeljenja i demokratske vrijednosti i principe za koje su većinski opredijeljeni građani BiH. Slijedom navedenog, to bi trebao biti i jasan putokaz i poruka liderima u zalaganju i opredjeljenju za definiranje svih iskazanih vanjskopolitičkih ciljeva koji su u interesu građana. Ujedno, rezultati istraživanja šalju i jasno upozorenje svim političarima, posebno onima u vlasti, da povedu računa o stabilizaciji unutrašnjih političkih i sigurnosnih rizika koji dobrim dijelom izazivaju strah kod građana da bi mogli prerasti u neželjene sukobe unutar granica BiH.

I ovo istraživanje je realno prikazalo određenu raslojenost i zbilju bh. društva jer je primjetno da su pojedini odgovori odražavali stavove u skladu s nacionalnom pripadnošću ispitanika. To svakako ne smije biti opravdanje političkim elitama već alarm da još više napora i truda ulože u nalaženje koncensusa o zajedničkoj viziji i prosperitetu BiH, radeći pri tome u najboljem interesu svih njenih građana i naroda.

/Desk/

Objava Anketa CSS-a: Većina ispitanih građana, u slučaju rata u BiH, pobjegli bi iz zemlje – prepustili bi “liderima” ratovanje pojavila se prvi puta na Republika.

Nezavisna istraživačka grupa CeMAS sa sjedištem u Berlinu objavila je 2. listopada studiju o ruskim teorijama zavjerei širenju dezinformacija u njemačkom društvu. Studija je uključivala rezultate istraživanja provedenog u Njemačkoj početkom listopada, a oni su bili prilično zapanjujući.

Do sada nije bilo razloga za sumnju da je njemačko društvo čvrsto na strani Ukrajine u ratu. U lipnju je 70% Nijemaca vjerovalo da je potrebno podržati Ukrajinu u sukobu s Rusijom unatoč troškovima, uključujući rastuće cijene energije.

Rezultati novog istraživanja pokazali su nešto drukčiju sliku.

Na pitanje “Vjerujete li da je NATO toliko dugo provocirao Rusiju da je morala ući u rat?” Potvrdno je odgovorilo 19 posto ispitanika. 21 posto je reklo da se djelomično slaže s idejom. To znači da gotovo 40 posto Nijemaca vjeruje da je uzrok rata nejasan i da NATO dijeli odgovornost za njega, ili da je čak natjerao Rusiju na rat. U bivšem DDR-u u istočnoj Njemačkoj, udio ispitanika koji su odgovorili potvrdno je 59 posto – što ga čini u biti glavnim mišljenjem.

U istom istraživanju 44 posto Nijemaca složilo se ili djelomično složilo s idejom da se Putin bori s globalnim zakulisnim silama koje kontroliraju svijet. 35 posto se slaže da Ukrajina ne može imati vlastite teritorijalne zahtjeve budući da je povijesno dio Rusije. 33 posto uvjereno je da su informacije o američkim laboratorijima za proizvodnju biološkog oružja barem djelomično točne.

Ranije istraživanje sa sličnim pitanjima provedeno je u travnju, a brojke su se znatno razlikovale od najnovijih. Tada je 29 posto ispitanika mislilo da je do invazije došlo zbog provokacije NATO-a. Samo 32 posto tada je smatralo Putina borcem protiv tajne globalne vlade. Raširena uporaba odgovora “djelomično da, djelomično ne” u anketama neizravno ukazuje na uspjeh ruske propagande jer, prema autorima studije, svrha ruskih kampanja dezinformiranja je širenje nesigurnosti u društvu.

Autori studije zaključuju da je proruska propaganda raširena u Njemačkoj i smatraju je dijelom hibridne metode ratovanja. Štoviše, proruski osjećaji postali su rašireni u njemačkom društvu čak i prije invazije u veljači, osobito među takozvanim COVID poricateljima, koji su organizirali aktivnu protuvladinu skupinu. Poricatelji COVID-a pokretačka su snaga proruskih skupova koji su privukli tisuće tijekom jeseni u istočnoj Njemačkoj. Vlasti strahuju da bi se s porastom cijena i mogućim prekidima pojedinih usluga ovi skupovi mogli proširiti po cijeloj Njemačkoj.
Stručnjaci tvrde da ruska propaganda nema nikakve veze s tim

Njemački mediji preuzeli su zaključke istraživača i tako je Der Spiegel objavio članak s naslovom “Sve više Nijemaca vjeruje ruskoj propagandi”. Međutim, Njemačka je blokirala glavne distribucijske kanale za takvu propagandu – kanal RT na njemačkom jeziku uklonjen je iz satelitskog emitiranja i blokiran na YouTubeu, a blokirani su i glavni proratni kanali na njemačkom jeziku na YouTubeu i Telegramu. A ruska propaganda ne može se pohvaliti nikakvim posebnim pomacima, bilo u zaobilaženju cenzure ili u sadržaju, posljednjih mjeseci.

Alexey Yusupov, berlinski politolog, direktor Zaklade Ebert i autor Telegram kanala o njemačkoj politici, također se nije mogao sjetiti nekih posebnih uspjeha ruske propagande u Njemačkoj:

– Imam osjećaj da postoji neka pompa oko ovog istraživanja. Učinak koji postupno vidimo u javnom mnijenju je povratak na predratni diskurs. U Njemačkoj je i prije 24. veljače bio vrlo raširen stav da NATO provocira Rusiju – iako to ne želim ocjenjivati. Bila je to normalna, ugledna pozicija među vrlo velikim dijelom stanovništva i elita. Ono što sada vidimo je izlazak iz intenzivne ratne komunikacije. Drugim riječima,događa se normalizacija – rekao je Yusupov.

Istina je da je skepticizam prema NATO-u karakterizirao Njemačku tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Godine 2019. samo 30 posto Nijemaca gledalo je na NATO kao na dobru silu u svijetu – najmanji broj za bilo koju zemlju u savezu, a samo 51 posto Nijemaca smatra da je članstvo u NATO-u korisno za Njemačku. Ruska invazija na Ukrajinu pomogla je okupiti Nijemce oko NATO-a neko vrijeme, ali učinak je bio prolazan, a onda su se pojavila pitanja o cijeni rata. Njemačka je vjerojatno teže pogođena učincima rata od bilo koje druge zapadnoeuropske zemlje – njemačko gospodarstvo izgubilo je konkurentsku prednost koju je imalo zbog jeftinog ruskog plina, a Putinova transformacija u nedvosmisleno zlu silu utjecala je na njemačke elite koje su održavale prijateljske odnose s njim.

– U privatnim razgovorima o politici stalno se postavlja pitanje tko ima koristi i za razliku od stava u travnju, razumijemo da u ovom ratu ima mnogo gubitničkih strana – među njima i Njemačka. Uglavnom samo Washington pobjeđuje. Njemačka se osjeća sve više ovisnom o odlukama koje se ne donose u Berlinu. To je važniji utjecaj od bilo koje ruske propagande. Uz dužno poštovanje, ne morate tražiti špijune i agente na svakom uglu – komentirao je Aleksej Jusupov istraživanje.

Objava REZULTATI PRORUSKE PROPAGANDE I ENERGETSKE KRIZE Skoro 40% Nijemaca vjeruje da je NATO suodgovoran za rat u Rusiji i da je uzrok rata nejasan pojavila se prvi puta na Republika.

Mediji iz oba bh entiteta, iako izvješćuju o istim događanjima, uglavnom su naglašavali različite aspekte sukoba u Ukrajini. Mediji, kao snažan element u sustavu indoktrinacije, tako daju svoj “doprinos” održavanju stanja latentnog sukoba. Diskurzivna podijeljenost u značajnoj mjeri slijedi etničku podijeljenost u BiH, odnosno, dominantne narativne matrice etnosa u BiH, koje se najčešće reflektiraju kroz politički diskurs, neki su od zaključaka “Analize suprotstavljenih narativa medija u Republici Srpskoj i Federaciji BiH na izvješćivanje o ratu u Ukrajini”, autora Mladena Bubonjića, dekana Fakulteta za informatiku pri Nezavisnom univerzitetu Banja Luka i Đorđa Vujatovića, dugogodišnji novinar i urednik, obojica kourednici i suvlasnici portala Gerila.info. Ova zanimljiva analiza urađena je pod pokroviteljstvom Zaklade Friedrich Ebert u BiH, piše Dnevni list.

“Rat u Ukrajini osvijetlio ulogu društvenih mreža i zauvijek promijenio internet”

Autori podsjećaju kako je već deset dana nakon početka invazije na Ukrajinu 24. veljače ove godine, Rusija uvela novi zakon kojim se predviđaju zatvorske kazne za “širenje lažnih vijesti o vojsci”, želeći tako sačuvati svoj narativ te da je Roskomnadzor, savezna organizacija odgovorna za kontrolu i cenzuru medija, izdala priopćenje u kojem je izvijestila ruske medije da su “obvezni koristiti samo informacije i podatke koje su dobili iz službenih ruskih izvora” te da su “neimenovani mediji širili neprovjerene i nepouzdane informacije”.

Podsjećaju i kako je, s obzirom na novouvedene visoke zakonske zatvorske kazne, najveći dio stranih medijskih kuća koje su imale predstavništva u Rusiji obustavile su svoj rad, među prvima RAI televizija, potom, njemački javni emiteri ARD i ZDF, kao i BBC, Canadian Broadcasting Corp, i Bloomberg News, a uskoro su blokirane i brojne web stranice Radio Slobodna Europa, BBC itd, a sud u Moskvi označio je tvrtku Meta Platforms kao ekstremističku organizaciju te tako onemogućio platforme Facebook i Instagram, a da je i u zemljama EU i SAD zabranjen rad ruskim medijskim sustavima poput Sputnjika te mnogima blokirani nalozi na društvenim mrežama i platformama.

Autori Bubonjić i Vujatović se osvrću i na riječi Joan Donovan, direktorice istraživanja iz Shorenstein Center od Media, Politics and Public Policy Sveučilišta na Harvardu kako je “način na koji su društveni mediji unijeli rat u dnevne sobe ljudi prilično zapanjujući” te koja dodaje kako se “borbe i eksplozije odvijaju skoro u realnom vremenu, a video poruke ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog izazvale su podršku diljem Zapada”.

“Rat u Ukrajini osvijetlio je ulogu društvenih medija kao političkog oruđa. Ovo je ogroman trenutak u povijesti interneta kada spoznajemo kako moć ovih tehnoloških tvrtki igra protiv moći države. I to će zauvijek promijeniti internet”, kazala je Donovan.

Mediji u RS-u slijedili odrednice Rusije, u FBiH Zapada

“Mediji iz RS najčešće su koristili eufemizme, primjerice ‘specijalna vojna operacija’, kada je riječ o određivanju karaktera sukoba u Ukrajini. Pratili su odrednice koje su postavili ruski dužnosnici. Često su prilikom prenošenja izjava mijenjali karakter odrednice prilagođavajući ga dominantom narativu i to se događalo, primjerice, kada su prenošene agencijske vijesti ili vijesti iz inozemnih medija. Iako nisu mijenjali strukturu teksta, mediji su mijenjali odrednice ili naslove, usklađujući ih s dominantnom narativnom matricom”, ocjenjuju autori u svojoj analizi.

U ovom kontekstu ističu kako je termine ‘specijalna vojna operacija’ i ‘vojna operacija’ itd., korišteni u medijima Glas Srpske, Nezavisne novine, RTRS, RTVBN, te ‘invazija na Ukrajinu’ ili ‘ruska invazija’ ili ‘ruska agresija’ u medijima ‘Dnevni avaz, Klix.ba, FTV, Oslobođenje…

Kada je riječ o medijima u F BiH, navode: “Mediji u FBiH pretežito su koristili termine poput ‘agresija’ i ‘invazija’ prilikom određivanja karaktera sukoba u Ukrajini. Uglavnom su pratili odrednice koje su prisutne javnom mnijenju Zapada. I kod njih su, u određenoj mjeri, primjetne izmjene karaktera odrednica u odnosnu na originalne”.

Autori, uz brojne primjere, navode kako su mediji iz RS-a u prvi plan stavljali priopćenja ruske strane, dok su u medijima u Federaciji BiH u fokusu bila ukrajinska i priopćenja zapadnih zemalja. Također, što se tiče stavova političara, mediji iz RS-a su često isticali stavove političara iz tog entiteta i više pozornosti su posvećivali informacijama s ruske strane kada je riječ o broju stradalih i uništenoj vojnoj opremi Ukrajine, dok su mediji u FBiH češće isticali osude zapadnih dužnosnika i posljedice ruskog napada na Ukrajinu.

“U RS izvješćivanja RTRS i Glasa Srpske odgovaraju jedinstvenoj narativnoj matrici, dok Nezavisne novine u određenoj mjeri odstupaju od matrice pokazujući veći stupanj nepristranosti i u većoj su mjeri izvješćivale o sukobu u Ukrajini na uravnotežen način u odnosu na Glas Srpske i RTRS, izuzev kad je u pitanju odrednica sukoba. Mediji u FBiH su gotovo jednako koristili odrednice bliže prozapadnom narativu”, navode autori u svojoj analizi pristupa medija prema rusko-ukrajinskom sukobu.

Oni naglašavaju čestu generalizaciju i relativizaciju uloge ruske strane u sukobu kao posljedice na samo po ukrajinski narod, nego i u širem kontekstu, u medijima u RS-u i pri tom posebno ističu RTRS. No, ocjenjuju da se isti princip može primijetiti i kod medija u FBiH, samo što su uzročnici i stradalnici na dijametralno suprotnim stranama.

“Nova hladnoratovska, narativna matrica”

“Mediji iz RS i mediji iz FBiH,  izvješćujući o istim događanjima, uglavnom su naglašavali različite aspekte sukoba u Ukrajini. U značajnoj mjeri o sukobu u Ukrajini izvješćivali su slijedeći dominantne narativne i ideološke matrice u ova dva diskurzivno podijeljena prostora. Tako su, u značajnoj mjeri, izašli izvan okvira nepristranog i objektivnog novinarstva, potvrđujući tezu da u posljednje vrijeme, ne samo u BiH, nego i diljem svijeta, dominira ‘igra nulte sume’ (zero sum game) po kojem ukupan zbroj dobitaka jedne strane mora odgovarati ukupnom zbiru gubitaka druge strane. Na društvenim mrežama to je odavno prisutan fenomen, međutim, klasični mediji sve češće pribjegavaju isključivosti i inzistiranju na jednoj opciji, čime se nerijetko svode na rang društvenih mreža”, jedan je od zaključaka analize dvojice autora, Mladena Bubonjića i Đorđa Vujatovića.

Na koncu, obojica zaključuju: “U  novoj postavci snaga i odnosa u svijetu, koja je samo utvrđena i učvršćena ratom u Ukrajini, linija razgraničenja’ između Istoka i Zapada ide kroz Bosnu i Hercegovinu, slijedeći entitetsku liniju razgraničenja. Iako je u suštini opće mjesto, uzevši u obzir našu nedavnu prošlost, diskurzivna podijeljenost, reflektirana kroz različit narativ u medijima u RS i FBiH, samo potvrđuje tezu o novoj hladnoratovskoj narativnoj matrici koja inzistira na svrstavanju na ‘njih’ i ‘nas'”.

Oba autora zaključuju kako mediji, kao snažan element u sustavu indoktrinacije, tako daju svoj “doprinos” održavanju stanja latentnog sukoba, što više, kreirajući plodno tlo da isti “ispliva na površinu” manifestirajući se na brutalan način kao ranije”.

/Desk/

Objava Medijsko izvješćivanje o ratu u Ukrajini učvrstio odnose snaga – ‘Linija razgraničenja’ između Istoka i Zapada ide kroz BiH pojavila se prvi puta na Republika.

“Nažalost, ne mogu kazati da je shvatio da je bila greška započeti ovaj rat”, kazao je Scholz komentirajući telefonski razgovor s Putinom održan u utorak koji je trajao sat i pol.

No Scholz je naglasio da je ipak imalo smisla razgovarati s ruskim čelnikom kako bi objasnio njemačko stajalište, prenosi HINA.

“Čvrsto sam uvjeren da bi Rusija trebala povući svoju vojsku kako bi postojali izgledi za mir u regiji. I svaki dan pomislim da je to jedini način”, kazao je.

Bio je to prvi Scholzov razgovor s Putinom u više od tri mjeseca. Ustrajao je u ideji da diplomatsko rješenje i potpuno povlačenje ruske vojske mora biti postignuto što je brže moguće.

/Desk/

Objava Scholz o dugom razgovoru s Putinom: ‘Nažalost, on još uvijek nije shvatio grešku…‘ pojavila se prvi puta na Republika.