Sporazum, koji ovisi o odobrenju američke vlade i Kremlja, uključuje razgranatu mrežu naftnih polja, rafinerija i benzinskih crpki diljem svijeta u vlasništvu ruske energetske grupe Lukoil, navodi se u izvješću.

Bijela kuća, Ministarstvo financija SAD-a i Lukoil nisu odgovorili na upite za komentar izvan redovnog radnog vremena.

Skupina koja nastoji sklopiti posao uključuje američkog investitora i milijardera Todda Boehlyja, dvije grupe Bliskog istoka koje su poslovale s Kushnerom ili obitelji Witkoff te ogranak američke vlade, pišu novine.

Ruski predsjednik Vladimir Putin spomenuo je taj posao tijekom sastanka s Witkoffom i Kushnerom u Kremlju 5. rujna, objavio je NYT pozivajući se na osobe upoznate sa sastankom.

Putin je predložio dovršetak posla kako bi Rusima pokazao da mogu poslovati sa Sjedinjenim Državama, rekla je jedna od tih osoba, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Pregovori Rusije i Trumpovih izaslanika o kraju rata u Ukrajini uključuje i biznis s naftom vrijedan milijarde pojavila se prvi puta na Republika.

Prema informacijama triju izvora upoznatih sa situacijom, naftovod je ponovno pokrenut nakon što je bio izvan funkcije od 13. rujna, kada su napadi dronovima prekinuli isporuke i zaustavili utovar sirove nafte u luci Yanbu.

Dva izvora potvrdila su da naftovod nakon ponovnog pokretanja zasad radi smanjenim intenzitetom.

Vijest o obnovi rada odmah se odrazila i na globalno tržište nafte. Trgovci navode da su poboljšani izgledi za opskrbu potaknuli prodaju, dok je cijena terminskih ugovora na Brent pala za više od dva dolara po barelu, na najnižu razinu od 8. rujna.

Naftovod ključan za zaobilaženje Hormuškog tjesnaca

Naftovod Istok–Zapad, poznat i kao Petroline, ima važnu ulogu u izvozu saudijske nafte jer omogućuje transport sirove nafte iz istočnih dijelova zemlje prema obali Crvenog mora.

Na taj se način smanjuje potreba za transportom kroz Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih pravaca za transport nafte.

Od početka poremećaja u protoku nafte kroz Hormuški tjesnac, Saudijska Arabija ovim je pravcem preusmjeravala oko četiri milijuna barela dnevno prema Yanbuu. To odgovara približno četiri posto ukupne svjetske opskrbe naftom, prema izvorima koje citira Reuters.

Zbog toga ponovno pokretanje Petrolinea ima značaj daleko izvan granica Saudijske Arabije te može utjecati na globalno tržište nafte.

Saudi Aramco želi vratiti puni kapacitet

Jedan od izvora upoznatih sa situacijom rekao je da Saudi Aramco nastoji povećati protok kroz naftovod na približno četiri milijuna barela dnevno.

Ipak, sigurnosni izvor upozorio je da bi potpuna normalizacija rada mogla potrajati nekoliko tjedana.

Saudi Aramco zasad nije odgovorio na Reutersov zahtjev za komentar.

Nakon ponovnog pokretanja, naftovod bi trebao nastaviti opskrbljivati sirovom naftom rafinerije Saudi Aramca smještene uz obalu Crvenog mora.

Prema jednom od izvora, jedan teret sirove nafte trebao bi biti ukrcan u Yanbuu kasnije u utorak, a pošiljka je namijenjena Kini.

Trgovci preusmjeravaju tankere

U međuvremenu se trgovci pripremaju za obnovu saudijskog izvoza iz Yanbua te prilagođavaju logistiku novim okolnostima.

Dva izvora iz trgovačkog sektora navela su da se tankeri premještaju prema egipatskoj mediteranskoj luci Port Said, gdje bi mogao biti organiziran prijenos nafte s jednog broda na drugi.

Trgovci razmatraju i korištenje Sidi Kerira, još jedne važne točke za izvoz i pretovar sirove nafte u Egiptu.

Takvi potezi pokazuju koliko se tržište trenutačno prilagođava promjenama u rutama kojima nafta iz zemalja Perzijskog zaljeva dolazi do kupaca diljem svijeta.

Saudijska Arabija povećala izvoz preko Perzijskog zaljeva

Dok je naftovod Istok–Zapad bio izvan funkcije, Saudi Aramco povećao je isporuke sirove nafte preko terminala u Perzijskom zaljevu.

Reuters je ranije izvijestio da je Saudi Aramco tijekom vikenda ukrcao oko 14 milijuna barela sirove nafte na sedam velikih tankera u luci Ras Tanura.

Time Saudijska Arabija nastoji održati stabilan izvoz unatoč poremećajima na alternativnim izvoznim pravcima.

Istodobno, naftne kompanije i trgovci sve više koriste transfere sirove nafte s broda na brod kako bi zaobišli probleme povezane s tradicionalnim transportnim rutama.

Što ponovno pokretanje znači za cijene nafte?

Povratak naftovoda Istok–Zapad u funkciju mogao bi ublažiti pritisak na globalno tržište nafte jer Saudijska Arabija ponovno dobiva mogućnost usmjeravanja većeg dijela proizvodnje prema Crvenom moru.

Ako se protok brzo poveća, mogla bi se smanjiti potreba za skupljim alternativnim logističkim rješenjima. S druge strane, sporiji povratak na puni kapacitet značio bi da će trgovci još neko vrijeme morati koristiti druge izvozne pravce.

Ključno pitanje sada je koliko brzo Saudi Aramco može povećati protok s trenutačne, smanjene razine prema kapacitetu od približno četiri milijuna barela dnevno.

Ponovno pokretanje naftovoda dolazi u trenutku kada su globalna tržišta posebno osjetljiva na svaki znak promjene u opskrbi. Cijena Brenta u utorak je pala na najnižu razinu od 8. rujna, dok tržišta istodobno pozorno prate razvoj situacije povezane s Hormuškim tjesnacem.

Za globalno tržište nafte sada će biti presudno hoće li Saudijska Arabija uspjeti brzo vratiti izvoz preko Crvenog mora prema punom kapacitetu ili će sigurnosni i logistički izazovi i dalje ograničavati protok.

Objava Saudijska Arabija ponovno pokrenula ključni naftovod nakon napada dronovima: Izvoz preko Crvenog mora mogao bi biti nastavljen pojavila se prvi puta na Republika.

Blokada Hormuškog tjesnaca koju provode Iran i Sjedinjene Američke Države, a koja je ograničila isporuke nafte i plina iz Perzijskog zaljeva, mogla bi biti tek uvod u ozbiljniji i dugotrajniji poremećaj energetskog tržišta.

Australska brokerska kuća Morgans upozorava da bi široko rasprostranjeni i uspješni napadi na rafinerije u regiji mogli dovesti do gubitka značajnih kapaciteta za preradu i izvoz nafte. U takvom scenariju cijena sirove nafte Brent mogla bi premašiti 150 dolara po barelu.

„Napad koji bi uništio značajne kapacitete za preradu ili izvoz značio bi gubitak ponude tijekom niza godina, a tržište nije u poziciji da to apsorbira“, naveo je Morgans u svojoj analizi.

Broker ističe da bi takav razvoj događaja predstavljao mnogo ozbiljniji problem od privremenih prekida uzrokovanih blokadama i napadima na brodove.

„To nije naš osnovni scenarij, ali ako se dogodi, očekujemo da će cijena Brenta porasti iznad 150 dolara po barelu“, poručili su.

Rafinerije postaju nova kritična točka globalnog tržišta

U najnovijoj analizi tržišta nafte i rafinerija, Morgans upozorava da rafinerijski kapaciteti postaju sve važnije usko grlo za svjetsko gospodarstvo, dok su napetosti na tržištu dizela i dalje visoke.

„Kod nafte se više ne radi samo o rezervama, već o sve većem riziku da će naftna infrastruktura biti napadnuta i stavljena izvan upotrebe na nekoliko godina“, navodi brokerska kuća.

Zabrinutost zbog mogućih poremećaja u energetskoj infrastrukturi pojačana je nakon napada na rafinerije na obje strane iranskog rata, kao i zatvaranja saudijskog naftovoda Istok–Zapad prošlog tjedna.

Prema procjeni Morgansa, dugotrajni gubitak rafinerijskih kapaciteta mogao bi imati posljedice na dostupnost goriva, troškove prerade i globalne lance opskrbe.

Kina bi mogla postati „novi OPEC“

Osim rizika povezanih s rafinerijama, Morgans iznosi i tezu o rastućoj ulozi Kine na svjetskom tržištu nafte.

Prema toj analizi, Kina bi mogla postati svojevrsni „novi OPEC“, ne kroz izravnu kontrolu ponude, kakvu provodi Organizacija zemalja izvoznica nafte, nego kroz kontrolu potražnje.

Morgans smatra da je kineska potražnja jedan od razloga zbog kojih cijena nafte Brent još nije dosegnula 150 dolara po barelu.

Kina, prema procjenama navedenima u analizi, raspolaže zalihama od oko 1,4 milijarde barela, dok potražnja za rafiniranim proizvodima slabi zbog sve većeg broja električnih vozila.

Broker procjenjuje da je Kina već smanjila uvoz nafte za četiri do pet milijuna barela dnevno, što joj omogućuje veću fleksibilnost pri kupnji.

Velike zalihe i slabija potražnja znače da Kina može povećavati kupnju nafte kada joj cijene odgovaraju, navodi Morgans.

Potražnja kao sredstvo pritiska na Washington i Bruxelles

„OPEC je povijesno upravljao tržištem putem kontrole ponude, dok po našem mišljenju Kina sada upravlja tržištem putem potražnje i nadopunjavat će zalihe kada joj cijena odgovara“, istaknuo je Morgans.

Broker dodaje da bi Kina svoje odluke o kupnji mogla koristiti i u širem geopolitičkom kontekstu, primjerice za vršenje pritiska na Washington ili Bruxelles.

Takva strategija mogla bi dodatno utjecati na kretanje cijena nafte i odluke drugih velikih potrošača na svjetskom tržištu.

Američke rafinerije pod sve većim pritiskom

Morgans je upozorio i na moguće slabljenje uloge američkih rafinerija u nadoknađivanju manjka nafte i naftnih derivata s Bliskog istoka.

Američke rafinerije trenutačno povećavaju proizvodnju kako bi nadomjestile dio poremećaja na međunarodnim tržištima, no domaća potražnja za benzinom i dizelom postaje sve osjetljivije političko pitanje.

„Američke rafinerije trenutačno održavaju svijet u pogonu, nadoknađujući velik dio ruskog odsustva s izvoznih tržišta“, naveo je Morgans.

Istodobno, brokerska kuća upozorava da raste politički pritisak da se američka proizvodnja zadrži na domaćem tržištu, što bi moglo ograničiti količinu goriva dostupnu za izvoz.

Zaključak: Morgans ne predviđa da će cijena nafte nužno dosegnuti 150 dolara, ali upozorava da bi ozbiljna i dugotrajna šteta na rafinerijama mogla stvoriti uvjete za takav rast. Kombinacija sigurnosnih rizika, poremećaja u opskrbi i promjena kineske potražnje dodatno povećava neizvjesnost na energetskom tržištu.

Objava Napadi na rafinerije mogli bi pogurati cijenu nafte iznad 150 dolara po barelu pojavila se prvi puta na Republika.

Poremećaji u opskrbi prisilili su velike kupce, među kojima je i poljski energetski div Orlen, da hitno potraže alternativne izvore nafte na svjetskom tržištu. Istodobno su cijene pojedinih naftnih tereta premašile 120 dolara po barelu.

Oštećen ključni saudijski naftovod

Rad naftovoda Istok–Zapad, koji je posljednjih šest mjeseci predstavljao važnu alternativu za izvoz saudijske nafte, obustavljen je nakon napada. Taj je naftovod Saudijskoj Arabiji omogućavao izvoz bez oslanjanja na Hormuški moreuz, strateški važan pomorski prolaz čije bi zatvaranje moglo ozbiljno ugroziti globalnu opskrbu energentima.

Saudijske vlasti obavijestile su europske partnere da će neke isporuke sirove nafte predviđene za rujan biti otkazane. Istodobno su privremeno zaustavljeni utovari u važnoj crvenomorskoj luci Janbu.

Državna naftna kompanija Saudi Aramco zasad nije komentirala ove navode.

Cijene nafte snažno reagirale

Novi problemi u opskrbi odmah su se odrazili na tržište. Terminski ugovori za Brent naftu trgovali su se oko 108 dolara po barelu, dok su cijene na fizičkom europskom tržištu bile znatno više.

Referentna cijena Brenta na fizičkom tržištu dosezala je oko 122 dolara po barelu, što pokazuje koliko su poremećaji u opskrbi pojačali pritisak na kupce.

Očekuje se da bi Rijad dio izvoza mogao pokušati preusmjeriti kroz Hormuški moreuz, koristeći takozvane „tamne pošiljke”, odnosno načine transporta kojima se nastoji zadržati dio uobičajenog izvoza uz manje transparentnosti. Sličnu praksu već koriste pojedini proizvođači iz regije, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Irak.

Orlen hitno traži alternativne izvore

Poljska energetska kompanija Orlen među prvim je velikim kupcima koji su počeli tražiti alternativu za saudijsku naftu.

Kompanija je pokrenula kupnju spot-tereta iz Sjevernog mora, kao i iz drugih udaljenijih regija, kako bi nadoknadila manjak saudijske sirove nafte. Saudijska nafta čini oko 40 posto ukupnih nabava sirovine ove kompanije.

Iz Orlena poručuju da aktivno upravljaju svojim portfeljem kako bi osigurali neometan rad rafinerija u Poljskoj, Litvi i Češkoj.

Unatoč nestabilnostima na globalnom tržištu, iz kompanije navode da se trenutačne isporuke sirovina odvijaju bez prekida.

Novi pritisak na europsko tržište

Smanjenje saudijskih isporuka dodatno povećava pritisak na europsko tržište nafte u trenutku kada se tržišni sudionici već suočavaju s povećanom neizvjesnošću oko opskrbe.

Ako se poremećaji nastave, europske rafinerije mogle bi biti prisiljene na daljnju kupnju nafte iz udaljenijih izvora, što bi moglo povećati troškove transporta i dodatno utjecati na cijene sirove nafte.

Situacija će uvelike ovisiti o trajanju oštećenja saudijske izvozne infrastrukture, razvoju sukoba na Bliskom istoku te mogućnosti da proizvođači pronađu alternativne pravce za izvoz.

Objava Saudijska Arabija smanjuje isporuke nafte Europi: Cijene sirove nafte premašile 120 dolara pojavila se prvi puta na Republika.

Veliki uspjesi pro-iranskih hutista u Jemenu u očito dobro isplaniranoj ofenzivi sada bi mogli ozbiljno ugroziti prolazak saudijskih tankera s naftom i kroz drugi važan tjesnac, osim Hormuza – Bab el-Mandeb u Crvenom moru.

Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman dva je puta u četvrtak razgovarao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i pozvao ga da napadne hutiste, rekao je u petak za CNN drugi izvor upoznat sa situacijom. Trump je odbio intervenirati, prema tom izvoru.

„Sjedinjene Države usredotočene su na zaštitu naših temeljnih nacionalnih sigurnosnih interesa – poput osiguranja slobode plovidbe u Crvenom moru – istovremeno osnažujući naše regionalne partnere da preuzmu vodstvo u upravljanju i rješavanju regionalnih sigurnosnih izazova“, rekla je Bijela kuća kao odgovor na CNN-ova pitanja o pozivima. „U kontinuiranom smo dijalogu sa Saudijskom Arabijom i vladom Republike Jemen u vezi s regionalnom stabilnošću.“

Očajnički zahtjevi jemenskih generala za zračnu potporu počeli su stizati sredinom jutra u četvrtak. Napredovanje hutista, koje podržava Iran, prema strateškom jemenskom lučkom gradu Mochi bilo je u punom jeku, a podrška glavnog saveznika Saudijske Arabije nije bila na vidiku, javlja CNN.

„Hutisti su angažirali sve što su imali – gomile i gomile boraca… zajedno s dostupnim balističkim projektilima i oružjem“, rekao je za CNN visoki jemenski izvor povezan s njihovim vojnim snagama. Izvor je rekao da je kontaktirao Središnje zapovjedništvo Sjedinjenih Država (CENTCOM) i da je uvjeren da SAD „pažljivo prate situaciju i da saudijska zračna potpora dolazi“.

„Ali zračna podrška nikad nije stigla“, rekao je izvor. „I Mocha je sada pala.“

Satima kasnije, u petak, hutisti su zauzeli još jednu ključnu obalnu točku, otok Perim, na ušću Crvenog mora. Otok dijeli tjesnac Bab al-Mandeb na dva dijela, dajući Teheranu de facto kontrolu nad još jednom ključnom plovidbenom rutom.

Snage jemenske vlade, čini se, nisu pružile velik otpor ni pri zauzimanju otoka Mayuna, poznatog i kao Perim, ni lučkog grada Al-Khokhae, a i očekivana vojna pomoć Saudijaca, u obliku zračnih udara, izostala je.

Oko 12 posto svjetske robe prolazi Bab el-Mandebom, a hutisti sada poručuju da saudijska plovila više neće. Iako je tjesnac Bab al-Mandeb, ulaz u plovidbenu rutu Sueskog kanala, manje ključan za globalna energetska tržišta od Hormuza, on i dalje omogućuje prijevoz esencijalne robe diljem svijeta, uključujući milijune barela nafte svaki dan. Tjesnac je postao sve važniji od početka iranskog rata, budući da je Saudijska Arabija preusmjerila dio izvoza na taj plovni put kako bi zaobišla Hormuz.

„(Hutisti) ne trebaju koristiti napredno oružje kako bi zatvorili Bab al-Mandeb. Mogu jednostavno upotrijebiti top na automobilu“, rekao je Amr Al-Bidh, visoki dužnosnik Jemenskog južnog prijelaznog vijeća (STC). STC se u prošlosti borio i protiv hutista i protiv snaga koje podržava Saudijska Arabija.

„To je prednost koju imaju bez upotrebe naprednog oružja“, rekao je Al-Bidh za CNN u intervjuu. „I zadržat će je.“

“Naše oružane snage potvrđuju da plovidba ostaje sigurna za sve kompanije, osim za saudijske brodove. Također ističu svoju trajnu predanost načelu ‘blokada za blokadu’, napadima na ciljeve saudijskog neprijatelja te uzvraćanju na eskalaciju eskalacijom, sve dok ne prestane agresija i dok se ne ukine blokada nametnuta našem voljenom narodu”, poručio je brigadir i vojni glasnogovornik Hutista Yahya Saree.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je u subotu da je Iran vjerojatno odgovoran za zračni napad na Saudijsku Arabiju, koji je doveo do zatvaranja njezina naftovoda Istok-Zapad, jedne od glavnih ruta te kraljevine za izvoz sirove nafte kojom se zaobilazi Hormuški tjesnac.

“Mislim da jesu, vjerojatno jesu, rekao je Trump novinarima tijekom posjeta Dublinu na pitanje je li Iran odgovoran za napad na ključni naftovod.

Američki je predsjednik također izjavio da je razgovarao sa saudijskim prestolonasljednikom Mohamedom bin Salmanom, kojeg je opisao kao “dobrog prijatelja”.

Trump je dodao da su jemenski hutisti, koji su povezani s Iranom, kontaktirali s njegovom administracijom i dali do znanja da ne žele da se Sjedinjene Američke Države izravno uključe u sukob.

“Oni bi itekako radije da mi nismo uključeni. Propuštaju većinu brodova. Postoji samo jedna zemlja kojom nisu baš zadovoljni, a to ćemo već riješiti”, dodao je Trump.

Saudijska nafta pod novim udarom

Televizijski kanal hutista trijumfalno je objavio snimke uništene, navodne vojne tehnike pro-saudijaca prilikom napredovanja hutista u pokrajini Taiz.

Šijitski hutisti koje podupire Iran ratuju protiv središnje vlade već 12 godina, te drže velik dio središnjeg i sjevernog Jemena, kao i sam glavni grad Sanu.

“Ono što se trenutačno događa znak je da Jemencima ponestaje strpljenja. Nije pošteno promatrati stvari samo s jedne strane. Imajte na umu da su Jemenci izloženi brutalnoj opsadi. Uskraćeno im je ono što uživa svaka normalna država. Zaključili su da Ujedinjeni narodi i regionalni sustavi neće pomoći u poboljšanju situacije, stoga su odlučili probiti opsadu”, rekao je Esmail Baghaei glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova.

Saudijskom izvozu nafte velik udarac nanesen je i pogotkom bespilotne letjelice u postrojenje naftovoda u regiji Hidžaz, koje je trenutačno izvan uporabe.

Satelitske snimke pokazuju razmjere štete nakon pogotka. I Saudijci i Iračani potvrdili su da je napad iz Iraka izvela paravojna policija koju podupire Iran.

Trump: Kontroliramo Hormuški tjesnac

Naftovodom, dugim 1200 kilometara, posljednjih mjeseci prolazilo je između 4 – 5 posto svjetske opskrbe i pomagao je u vremenima neizvjesne plovidbe Hormuzom.

A promet tim tjesnacem pao je dramatično, posljednji podaci govore da na dan prolazi jednoznamenkasti broj plovila dok je prije sukoba prolazilo u prosjeku 125 velikih trgovačkih brodova.

Ipak, sadašnja situacija, kako je shvaća predsjednik SAD-a, zapravo pokazuje američku uspješnost.

“Moram kazati, obavili smo sjajan posao. Mi doista vrlo snažno nadziremo Hormuški tjesnac, a nitko nije očekivao da će se to dogoditi. Provodimo pomorsku blokadu koja je nevjerojatna. Cijene nafte bile bi znatno više da nije toga. Uklanjamo mnogo iranskih brodova, u prosjeku 25 dnevno, većinom noću, poručio je Donald Trump.

Trump je ponovio da će rat SAD-a s Iranom završiti nakon američkih izbora na sredini mandata, početkom studenog, te ustvrdio da Iran odugovlači s dogovorom kako bi utjecao na ishod tih izbora, prenosi HINA.

Brzo napredovanje hutista dogodilo se u samo 36 sati u sukobu koji je godinama uglavnom bio na ledu. Ali potpaljivanje za obnovu borbi pripremalo se mjesecima usred sukoba između Sjedinjenih Država i Irana, jer Teheran nastoji iskoristiti cijene nafte – i njihov utjecaj na globalno gospodarstvo – kao polugu.

Sada Jemen i Crveno more imaju potencijal postati prava druga fronta u iranskom ratu. Iranska efektivna kontrola Hormuškog tjesnaca, uz sve jači utjecaj na tjesnac Bab al-Mandeb, prijeti još većim porastom cijena nafte, tjednima prije međuizbora u Sjedinjenim Državama u studenom.

Brzi pad Moche i nedostatak otpora doveli su do međusobnog optuživanja među američkim saveznicima.

„Ovaj put neuspjeh nije na Jemencima“, rekao je regionalni izvor za CNN u četvrtak. „To je katastrofa napravljena u (Washingtonu) i Rijadu.“

Regionalni izvor rekao je za CNN da je to bio „potpuni neuspjeh političkog vodstva“ u trenutku žestokih prepirki i odgođenog donošenja odluka u Rijadu.

Osvajanje položaja u Crvenom moru daje hutistima daleko veću manevarsku moć i prednost, jer otvara nove lokacije s kojih pobunjenici koje podržava Iran mogu pokrenuti brodove i napadati, javlja CNN.

/Desk/

Objava Hutisti zauzeli otok ključan za izvoz nafte iz Saudijske Arabije – Saudijski prijestolonasljednik molio Trumpa intervenciju – odbio je pojavila se prvi puta na Republika.

Američko središnje zapovjedništvo (CENTCOM) objavilo je snimke napada na pet iranskih tankera, navodeći da je riječ o odgovoru na dva pokušaja Revolucionarne garde da balističkim projektilima pogodi američki ratni brod tijekom prethodna dva dana. U tim napadima nije bilo ozlijeđenih Amerikanaca, prenosi HRT.

Američki državni tajnik Marco Rubio poručio je tijekom posjeta Kolumbiji da će Washington nastaviti odgovarati na iranske napade na američke pomorske snage.

“Iran i dalje pokušava pogoditi američke ratne brodove i svaki put kada to učini ili pokuša učiniti, izgubit će tankere”, rekao je Rubio.

Veliki pritisak na američku protuzračnu obranu

Iran je zatim balističkim projektilima napao Zračnu bazu Muwaffaq Salti kojom se koriste američke snage u blizini Al Azraqa u Jordanu. Revolucionarna garda tvrdila je da je napad uzrokovao veliku štetu, no Jordan je objavio da je protuzračna obrana presrela 18 od 20 iranskih projektila, dok su dva pala na nenaseljena područja. Nije bilo žrtava. Američki dužnosnik izjavio je da napad nije bio učinkovit i da su svi američki vojnici na sigurnom.

Ratni promatrači tvrde suprotno, naglašavaju da su najmanje četiri projektila pogodila Zračnu bazu Muwaffaq Salti te da je Iran lansirao najmanje 30 projektila, a prema nekim izvješćima, upotrijebljene su i bojne glave s kasetnim punjenjem.

Američke su snage, prema podacima ratnih promatrača, tijekom iranskog napada lansirale oko 100 presretača sustava Patriot, kombinaciju projektila PAC-2 i PAC-3 MSE. Točan omjer nije poznat, pa se ni trošak ne može precizno izračunati.

Ako se pretpostavi približno jednak broj obaju tipova, vrijednost stotinu utrošenih presretača mogla bi iznositi oko 350 milijuna dolara, odnosno okvirno između 300 i 400 milijuna, ovisno o njihovoj kombinaciji. Riječ je o procjeni, a podatak o približno 100 lansiranih presretača nije službeno potvrđen.

SAD se suočava s kritičnom nestašicom tih projektila, a prema podacima američkog Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), Washington na raspolaganju ima između 759 i 827 najmodernijih PAC-3 MSE presretača.

Revolucionarna garda objavila je i da je napala deset brodova, među njima dva američka plovila i osam naftnih tankera koji su pokušavali proći područjem Hormuškog tjesnaca koje je Iran proglasio zabranjenim i nesigurnim. Iran je tijekom rata više puta napadao američke ciljeve i saveznike u regiji, uključujući Jordan, gdje su u jednom napadu u srpnju poginula najmanje dvojica američkih vojnika.

Iran je zaprijetio i naftnim tankerima u kuvajtskim i bahreinskim lukama. Sigurnosni izvori izvijestili su i da je tanker za ukapljeni prirodni plin oštećen u emiratskoj luci Khor Fakkan, no zasad nije poznato tko je odgovoran.

Brent gotovo 100 dolara po barelu

Napetosti su dodatno porasle nakon udara hutista na nekoliko gradova u Saudijskoj Arabiji. U napadima su ozlijeđene 73 osobe, a požari su buknuli na naftnim postrojenjima. Hutisti su objavili da su dronovima i projektilima napali saudijsku zračnu bazu u Khamis Mushaitu te objekte državne naftne kompanije u Abhi, Najranu i Džizanu.

Hutisti, koji kontroliraju većinu naseljenih područja Jemena, uključujući glavni grad, posljednjih su mjeseci dodatno pritiskali američke saveznike povremenim ometanjem plovidbe na ulazu u Crveno more. Saudijska Arabija više od desetljeća predvodi arapsku koaliciju koja se u Jemenu bori protiv hutista.

Sukob sve snažnije pogađa i svjetsko energetsko tržište. Washington pokušava održati plovidbu i protok nafte kroz Hormuški tjesnac, dok istodobno blokadom nastoji ograničiti iranski izvoz. Zbog straha od daljnjih poremećaja u prometu tankera cijena nafte Brent približila se 100 dolara po barelu.

/Desk/

Objava Eskalacija rata u Perzijskom zaljevu ponovno povećavaju cijene nafte i plina pojavila se prvi puta na Republika.

Upravo takav scenarij otvara zanimljivo pitanje nakon objave Donalda Trumpa o, kako je sam nazvao, „najvećem naftnom sporazumu u povijesti svijeta“, kojim bi Sjedinjene Američke Države dobile većinsku kontrolu nad više od 65 milijardi barela dokazanih rezervi nafte u Venecueli.

Važno je odmah naglasiti da nema dokaza da su Trump, članovi njegove obitelji, dužnosnici administracije ili bilo tko drugi unaprijed trgovali na temelju informacije o toj objavi. No sam događaj vrlo jasno pokazuje kako bi povjerljiva informacija, ako bi netko do nje došao prije ostatka tržišta, mogla imati ogromnu financijsku vrijednost.

Trump je svoju objavu iznio u petak navečer, nakon što je trgovanje terminskim ugovorima na West Texas Intermediate (WTI), jednu od ključnih referentnih cijena sirove nafte, već bilo završeno za taj tjedan.

To stvara vremenski procjep. Dok je većina sudionika na tržištu tijekom vikenda čekala ponovno otvaranje trgovanja, netko tko bi nekoliko sati ranije znao što predsjednik namjerava objaviti imao bi informaciju koju drugi još nemaju. Takav bi sudionik mogao prije zatvaranja tržišta zauzeti poziciju koja bi mu koristila ako cijena nafte nakon objave padne.

Ne bi bilo presudno koristi li fjučerse, opcije, svopove ili neki drugi financijski instrument. Bit je u informacijskoj prednosti. Ako tržište procijeni da najava o ogromnom budućem povećanju ponude znači niže cijene nafte, reakcija može biti iznimno brza kada se trgovanje ponovno otvori.

Uloga očekivanja i specifičnosti tržišta

Posebnost tržišta nafte jest u tome što današnju cijenu ne određuje samo količina nafte koja je trenutno dostupna, već i očekivanja.

Venecuela uistinu raspolaže ogromnim naftnim rezervama, no između postojanja rezervi i proizvodnje nafte za svjetsko tržište postoji golem jaz. Venecuelanska se naftna industrija godinama suočava s nedostatkom ulaganja, propadanjem infrastrukture i gubitkom stručnog kadra. Značajan dio rezervi čini iznimno teška sirova nafta iz pojasa Orinoco, koju je složenije proizvoditi i prerađivati.

Čak i ako novi aranžman donese velika privatna ulaganja, povećanje proizvodnje ne bi se dogodilo preko noći. Ipak, financijska tržišta ne čekaju da se novi bareli fizički pojave. Ako trgovci čuju da dolazi dodatna ponuda, mogu odmah promijeniti procjene buduće ravnoteže između ponude i potražnje, a automatizirani sustavi trgovanja reagiraju još brže. Zbog toga jedna politička izjava može pomaknuti cijenu nafte danas, iako se fizička količina nafte na tržištu nije promijenila ni za jedan barel.

Mogućnost većeg američkog angažmana u Venecueli nije nastala niotkuda. Postojale su informacije o pregovorima, a Chevron je već radio na širenju svojih aktivnosti u toj zemlji. Tržište je, dakle, moglo znati da postoji mogućnost povećanja proizvodnje.

Međutim, postoji ogromna razlika između javne i precizne informacije. Jedno je znati da se pregovara, a sasvim drugo nekoliko sati unaprijed znati da će predsjednik objaviti konkretan dogovor koji obuhvaća 65 milijardi barela i poručiti javnosti kako će rezultat biti veća ponuda nafte i niže cijene goriva.

Gdje prolazi granica zakonitosti?

Predsjednik koji objavljuje energetsku politiku koja utječe na cijenu nafte ne manipulira automatski tržištem. Političke odluke o sankcijama, ratovima, carinama, strateškim rezervama i međunarodnim sporazumima oduvijek su imale potencijal pomicati cijene energenata. Ni činjenica da netko predvidi određenu objavu i na temelju toga zaradi sama po sebi ne predstavlja dokaz nezakonitog ponašanja.

Problem nastaje kada osoba koja ima pristup povjerljivoj informaciji iskoristi tu informaciju za vlastitu financijsku korist (tzv. insider trading). Situacija postaje još ozbiljnija ako se informacije koje mogu pomaknuti tržište namjerno oblikuju, preuveličavaju ili vremenski tempiraju upravo zato da bi se izazvala određena reakcija cijene.

Američka Komisija za trgovinu robnim fjučersima (CFTC) ima stroga pravila koja zabranjuju manipulativne i obmanjujuće postupke na tržištima roba. Ipak, ni ovdje nema osnove za zaključak da se takvo što dogodilo, već je riječ o oglednom primjeru koliko potencijalna informacijska prednost može biti vrijedna.

Nekada je predsjednička najava išla kroz konferenciju za medije i pripremljeni govor. Danas nekoliko rečenica može biti objavljeno izravno milijunima ljudi, zbog čega je posebno osjetljivo pitanje tko prvi dobiva pristup informacijama koje nose financijske posljedice.

Najveći problem: Nekoliko sati prednosti

Najvažnije pitanje zato nije može li Venecuela odmah proizvesti dodatnih 65 milijardi barela — ne može. Niti je ključno hoće li objava dugoročno zaista sniziti cijenu nafte. Pravo je pitanje što se događa kada mali broj ljudi zna za potencijalno važnu odluku prije svih ostalih.

Ako netko unaprijed zna sadržaj, vrijeme i način prezentacije objave, dovoljno je da zna kako bi tržište moglo reagirati u prvih nekoliko minuta ili sati.

To je podsjetnik na jednu od najvećih ranjivosti suvremenih financijskih tržišta: kada jedna rečenica može pomaknuti milijarde dolara, informacija koja do tržišta stigne samo nekoliko sati prije svih ostalih ima ogromnu cijenu. Granica između legitimnog predviđanja tržišta i zlouporabe povjerljivih informacija upravo je mjesto na kojem regulatori moraju biti posebno oprezni.

Objava Naftni šok i utrka s vremenom: Može li se trgovati budućnošću? pojavila se prvi puta na Republika.

Privremena predsjednica Venezuele Delcy Rodríguez potvrdila je potpisivanje sporazuma, istaknuvši da je riječ o povijesnom koraku koji će osigurati značajna ulaganja u naciju. Sporazum obuhvaća razvoj 17 strateških nalazišta u regijama Orinoco Belt i Lake Maracaibo, uz planiranih više od 100 milijardi dolara izravnih ulaganja privatnih kompanija te preko 209 milijardi dolara poreznih prihoda za venezuelansku državu. Američki energetski gigant Chevron, koji je i dosad kontrolirao četvrtinu proizvodnje u zemlji, ovim potezom dodatno širi svoje poslovanje. Istovremeno, američki mediji izvještavaju da Washington traži stogodišnji zakup nekoliko ključnih naftnih polja i izravni udio u energetskim rezervama.

Američki predsjednik Donald Trump poručio je da će ovaj dogovor omogućiti značajno snižavanje cijena goriva za sve Amerikance te osigurati američku energetsku dominaciju na zapadnoj hemisferi. Geopolitički tajming ovog poteza usko je povezan s novonastalim krizama: SAD nastoji ublažiti gubitak nafte s Bliskog istoka nakon izbijanja rata s Iranom i pada prometa kroz Hormuški tjesnac, dok ujedno nastoji potisnuti rastući utjecaj Kine u Južnoj Americi. Analitičari stoga ocjenjuju da novim sporazumom Washington pretvara Venezuelu u praktički vlastiti protektorat, oživljavajući Monroeovu doktrinu iz 19. stoljeća.

Sa druge strane, venezuelska oporba izražava ogorčenje i sporazum smatra neustavnim činom predaje nacionalnog bogatstva stranoj sili pod prijetnjom oružja. Istaknuti oporbeni lideri i ekonomisti upozoravaju da predaja resursa trajno narušava suverenitet zemlje i potpuno zaobilazi demokratske procese. Oporbene snage dodatno su revoltirane činjenicom da Washington nije inzistirao na političkim reformama i raspisivanju novih predsjedničkih izbora, već je vlast ostavio u rukama bivših suradnika prethodnog režima dok je oporba ostala marginalizirana.

Kakve bi političke posljedice ovaj presedan mogao imati na dugoročnu stabilnost regije i odnose na globalnom tržištu energenata?

Objava Analiza novog sporazuma: SAD i Venezuela potpisali povijesni pakt o nafti vrijedan milijarde dolara pojavila se prvi puta na Republika.

Rafinerija u Gujaratu, koja je u vlasništvu kompanije Reliance Industries, može preraditi impresivnih 1,4 milijuna barela sirove nafte dnevno. To je, prema podacima same kompanije, čini najvećim i najsloženijim kompleksom za rafiniranje na jednoj lokaciji na svijetu. U ovom gigantskom pogonu radi golema radna snaga koja broji između 50.000 i 70.000 ljudi – od visoko specijaliziranih inženjera do golemog broja ugovornih radnika migranata.

Posjet izgrađen oko nafte

Za Venezuelu je ovaj pogon od iznimne važnosti jer je Jamnagar projektiran i izgrađen upravo za rukovanje teškim vrstama sirove nafte. Takva nafta predstavlja prevelik tehnički izazov za manje sofisticirana postrojenja, ali postaje iznimno vrijedna kada je preuzme rafinerija s odgovarajućom tehnologijom.

Predsjednica Rodriguez posjetila je kompleks Jamnagar u sklopu službenog posjeta Indiji, nakon što je u New Delhiju održala niz sastanaka s visokim indijskim dužnosnicima. Ministarstvo vanjskih poslova Venezuele priopćilo je kako je predsjednica obišla rafineriju odmah nakon završetka strateškog radnog programa u glavnom gradu Indije. U venezuelanskom izaslanstvu bili su i ministar vanjskih poslova Yvan Gil te ministrica za ugljikovodike Paula Henao, dok su ih u objektu ugostili čelnici kompanije Reliance, Debangsu Ray i MB Kishore.

Zašto je Jamnagar ključan za Venezuelu

Jamnagar se izdvaja od uobičajenih svjetskih rafinerija. Iz kompanije Reliance ističu kako ova lokacija ima indeks složenosti od 21,1 te može prerađivati gotovo sve vrste sirove nafte. Ta razina fleksibilnosti daje joj golemu prednost u trenucima kada nastupe globalni poremećaji u opskrbi.

Upravo se u tom segmentu otvara prostor za venezuelansku naftu. Indijsko ministarstvo nafte priopćilo je kako je prerađivački sektor te zemlje “jedinstveno opremljen” za obradu teške sirove nafte iz Venezuele, koja je već godinama jedan od tradicionalnih dobavljača za Indiju. U praksi je riječ o idealnom spoju resursa i tehnologije: Venezuela posjeduje goleme zalihe nafte koju je teško prerađivati, dok Jamnagar ima strojeve, kapacitete i razvijene izvozne veze za njezino pretvaranje u goriva i petrokemijske proizvode.

Indijska strategija diverzifikacije energije

Indijske potrebe za energentima su goleme, a energetska sigurnost u New Delhiju ne smatra se apstraktnim pojmom, posebice kada se uobičajeni opskrbni pravci sužavaju. To izravno utječe na planiranje rada rafinerija, troškove transporta i, u konačnici, na cijene koje građani plaćaju na benzinskim postajama.

Indijski Biro za informiranje o tisku priopćio je kako su geopolitički nemiri i poremećaji u opskrbi s Bliskog istoka potaknuli Indiju na snažniji angažman s Venezuelom u sklopu strategije diverzifikacije energetskih izvora. Podaci pokazuju kako je Venezuela bila među vodećim dobavljačima sirove nafte za Indiju u travnju i svibnju 2026. godine.

“Indijske kompanije spremne su produbiti svoju prisutnost u Venezueli, dok su indijski investitori pozvani da sudjeluju u reformiranom naftnom i plinskom sektoru zemlje”, poručio je indijski ministar nafte i prirodnog plina Hardeep Singh Puri nakon sastanka s Rodriguez.

Dugoročni ugovori i američke licence

Za Caracas je ovaj posjet također ključan za obnovu komercijalnog povjerenja, budući da se stabilna naftna partnerstva ne grade na pojedinačnim isporukama, već zahtijevaju stabilno financiranje, logistiku, licence i jasan politički okvir.

U bilateralnom izvješću indijskog Ministarstva vanjskih poslova navodi se kako Reliance ima važeći 15-godišnji ugovor o opskrbi sirovom naftom s venezuelanskom državnom kompanijom PDVSA. Iznimno važan detalj jest da je Reliance u veljači 2026. godine dobio i OFAC-ovu licencu Ministarstva financija SAD-a za uvoz venezuelanske sirove nafte. To potvrđuje kako ova trgovina nije oportunistička, već strukturirana kroz dugoročne, legalne kanale.

Ukupna indijska ulaganja u venezuelanski naftni sektor trenutno se procjenjuju na oko milijardu dolara, a usmjerena su na važne projekte San Cristobal i Petrocarabobo-1 u pojasu Orinoka.

Sljedeći izazovi za energetski koridor

Prema podacima OPEC-a, Venezuela posjeduje jednu od najvećih svjetskih rezervi nafte, ali same zalihe nisu dovoljne za punjenje proračuna. Bareli se moraju transportirati i pronaći rafinerije koje ih mogu obraditi, zbog čega je Jamnagar, koji je do sada testirao i preradio više od 216 vrsta sirove nafte, prirodan izbor.

Ipak, za dugoročni uspjeh bit će potrebna stabilna pravila, pouzdani sustavi plaćanja, sigurnost isporuke i stalna tehnička suradnja. Bez tih preduvjeta, čak ni najveća rafinerija na svijetu neće moći pretvoriti diplomatske posjete u trajan i profitabilan energetski koridor. Sljedeći test bit će konkretni ugovori i volumen novih isporuka koje bi trebale uslijediti nakon što indijsko izaslanstvo službeno posjeti Venezuelu na poziv predsjednice Rodriguez.

Objava Strateško partnerstvo na istoku: Najveća svjetska rafinerija nafte može preraditi 1,4 milijuna barela dnevno, a u njoj radi do 70.000 ljudi pojavila se prvi puta na Republika.

Podsjetimo, svjetsko je tržište u ožujku ostalo bez redovite ponude od gotovo 20 milijuna barela sirove nafte dnevno. To se dogodilo nakon američko-izraelskih zračnih udara na Iran i brzog odgovora Teherana u obliku učinkovite blokade Hormuškog tjesnaca – ključne arterije kroz koju je prolazila gotovo sva nafta iz Arapskog zaljeva.

Arapski manevri: Zaobilaženje tjesnaca i “nevidljivi” tankeri

IEA odaje priznanje Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) na brzim i taktičkim potezima koji su omogućili djelomičnu kompenzaciju izgubljenih količina “crnog zlata”:

• Saudijska Arabija je drastično povećala protok kroz svoj naftovod Istok-zapad prema luci Yanbu na Crvenom moru. Izvoz iz te luke skočio je s prijeratnih dva milijuna na više od pet milijuna barela dnevno početkom lipnja.
• UAE je maksimalno iskoristio naftovod od proizvodnog središta Habshan do luke Fujairah u Omanskom zaljevu, čime je osiguran izvoz od 1,8 milijuna barela dnevno bez ulaska u Hormuz. Dodatnu fleksibilnost pružilo im je podzemno skladište Mandous kapaciteta 42 milijuna barela.
• Isključeni transponderi: Izvješće otkriva da UAE od travnja izvozi naftu i kroz sam Hormuški tjesnac duž omanske obale, ali uz isključene transpondere na tankerima kako bi izbjegli otkrivanje. To je podiglo njihov izvoz na 4,3 milijuna barela dnevno, što je oko 85 posto prijeratne razine.

Kineska strategija i otpuštanje svjetskih rezervi

Osim arapske domišljatosti, ključan čimbenik stabilizacije bila je Kina. Prije izbijanja sukoba, Kina je mjesecima kupovala i skladištila goleme količine nafte, dočekavši krizu s punim rezervoarima. To joj je omogućilo da između veljače i svibnja smanji uvoz sirove nafte za čak 40 posto (odnosno za 4,6 milijuna barela dnevno), čime je drastično smanjila pritisak na globalno tržište u trenucima najveće nestašice.

Istodobno, koordinirani proljetni apeli IEA-e rezultirali su otpuštanjem državnih rezervi, plasirajući na tržište dodatnih 3,8 milijuna barela dnevno. Padu napetosti pridonijela je i smanjena globalna potražnja, za koju se procjenjuje da će u drugom tromjesečju pasti za pet milijuna barela dnevno na godišnjoj razini.

Sjedinjene Države i Nigerija kao najveći profiteri krize

Prazninu na tržištu brzo su popunili proizvođači iz drugih regija, predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama. Američki izvoz sirove nafte i derivata dosegnuo je u svibnju rekordnih 13,1 milijun barela, što je gotovo za četvrtinu više nego u istom razdoblju prošle godine. Uz SAD, najvećim dobitnicima blokade proglašeni su Kazahstan, Brazil i Venezuela.

Kriza je posebno pogodila Europu zbog nestašice kerozina, s obzirom na to da se europsko tržište zrakoplovnog goriva gotovo u potpunosti oslanjalo na Bliski istok. Problem je premošćen brzom preorijentacijom američkih rafinerija, pa su se SAD od neto uvoznika mlaznog goriva u travnju 2025. pretvorile u neto izvoznika početkom 2026. godine. Značajan doprinos dala je i zapadna Afrika, gdje je nigerijska megarafinerija Dangote udvostručila svoj izvoz kerozina.

Upozorenje Fatiha Birola: Tržište ulazi u “crvenu zonu”

Unatoč uspješnom premošćivanju prvog vala krize, čelnik IEA-e Fatih Birol upozorava da je trenutačno stanje dugoročno neodrživo. Globalne zalihe nafte ubrzano se prazne uoči vrhunca ljetne sezone, a dostupni mehanizmi za hitno povećanje ponude gotovo su iscrpljeni.

Iz IEA-e naglašavaju kako bi bez hitnog, potpunog i trajnog otvaranja Hormuškog tjesnaca za sve tankere, globalno tržište energetika već u srpnju i kolovozu moglo ući u iznimno opasnu “crvenu zonu”. Sukob na Bliskom istoku, zaključuje agencija, već je ostavio nepopravljiv i trajni trag na globalnu energetsku arhitekturu.

Objava Isključeni transponderi i tajna skladišta: Otkriveno kako je globalno tržište preživjelo iransku blokadu Hormuza pojavila se prvi puta na Republika.