Doseljenici tvrde kako će napustiti Dubai i nikada se vratiti jer se boje za svoje živote i vide kako im se tvrtke uništavaju dok rakete nastavljaju padati na Ujedinjene Arapske Emirate.

Nekadašnje utočište bez poreza koje je privlačilo utjecajne ljude iz cijelog svijeta i tisuće Britanaca koji traže toplo vrijeme i ulice bez kriminala, pažljivo izrađena slika Dubaija je uništena i stanovnici vjeruju da je ‘gotov’, piše Daily Mail.

Emirat, dom za oko 240.000 britanskih iseljenika, uključujući Ria i Kate Ferdinand, Luisu Zissman i Petru Ecclestone, meta je stalnih iranskih raketnih i napada dronovima dok taj režim napada američke saveznike na Bliskom istoku.

Dubai je bio meta dvije trećine iranskih raketa, a tri masovne eksplozije potresle su grad u srijedu ujutro, pri čemu je međunarodna zračna luka pretrpjela štetu. Četiri osobe su ozlijeđene kada su dva drona pogodila terminal, dok je niz velikih zrakoplovnih tvrtki otkazao sve letove u regiju tjednima.

Čak je i svjetski poznati hotel Fairmont na Palm Jumeirahu pogođen od strane Irana, dok su zaposlenici zapadnih banaka, uključujući Standard Chartered i Citi, evakuirali svoje urede usred prijetnji Islamske Republike da su oni sljedeće mete njihovog bombardiranja.

Do sada su ubijene četiri osobe, a deseci tisuća stanovnika i turista pobjegli su u tjednu početka sukoba.

A oni koji ostanu suočavaju se s kaznenim progonom ako objavljuju videozapise projektila iznad glava, unatoč stalnim telefonskim upozorenjima koja ih upozoravaju da se drže podalje od prozora i potraže sklonište.

Dubai nema ogromne rezerve nafte i oslanja se na svoju populaciju doseljenika, koja čini 90 posto populacije grada.

Pokrenuta je očajnička kampanja odnosa s javnošću, govoreći ljudima da su ‘velike eksplozije’ na nebu ‘zvuk naše sigurnosti’ dok sustav protuzračne obrane UAE-a poduzima mjere. Ali to je bilo premalo za ublažavanje straha.

‘Sjaj je definitivno nestao’, rekao je John Trudinger, britanski stanovnik Dubaija 16 godina, za The Guardian.

Ravnatelj škole zapošljava više od 100 učitelja iz Ujedinjenog Kraljevstva u svojoj emiratskoj školi i tvrdi da je većina toliko ‘duboko traumatizirana i kako se stvarno ‘bori nositi s ratom’ i da su pobjegli te da se nikada neće vratiti.

Taksistu Zainu Anwaru automobil je uništen u raketnom napadu i rekao je kako ga obitelj moli da se vrati kući u Pakistan.

Rekao je: “Ne želim više biti u Dubaiju, nema posla, ne zarađujemo ništa od ovog rata i ne vidim da će se turizam vratiti. Mnogi taksisti poput mene razmišljaju o odlasku u drugu zemlju. Svi znaju da je Dubai gotov”.

Iran je nastavio bombardirati grad, poslavši 1.700 projektila u dva tjedna, iako je 90 posto uništeno sustavima protuzračne obrane.

Ali u subotu je snimljena dron potom podizanje vlikog oblaka dima u blizini zračne luke. Službeni ured za medije Dubaija i dalje je inzistirao kako se na aerodromu “nije dogodio nikakav incident”, demantirajući one koji dijele snimke štete.

Vlasti u UAE optužile su 21 osobu za kibernetički kriminal zbog dijeljenja videozapisa koji prikazuju projektile i eksplozije. To uključuje Britanca koji je snimio projektile kako prelijeću iznad glave i odmah izbrisao snimku kada je to zatraženo.

Kreatori sadržaja koji objavljuju “dezinformacije” suočavaju se sa zatvorskom kaznom, a u utorak je policija rekla kako bi oni koji objavljuju bilo što što je u suprotnosti s javnim objavama, zbog “izazivanje javne panike”, mogli biti osuđeni na dvije godine zatvora i novčanu kaznu od 40.000 funti.

Dubaijska vojska influencera objavila je niz objava u kojima hvale svoju vladu međusobno vrlo sličnim jezikom, a postoje i tvrdnje kako su neki plaćeni za širenje takve “propagande”.

Kreatori sadržaja sa stotinama tisuća pratitelja odgovorili su na iranske napade dijeljenjem slika dubajskog vođe šeika Mohammeda bin Rashida Al Maktouma uz riječi “Znam tko nas štiti”. Objave počinju pitanjem “jeste li uplašeni?” prije nego što su prikazali slike Al Maktouma kako mahanjem pozdravlja oduševljenu gomilu. Skeptični korisnici društvenih mreža odgovorili su tvrdnjom kako influencere plaća vlada UAE, a nekoliko ih je to opovrgnulo.

Kreatori online sadržaja trebaju dozvolu za rad u Dubaiju, a vlada je odgovorila na izbijanje rata prijetnjom zatvorom svakome tko dijeli informacije koje “rezultiraju poticanjem panike među ljudima”.

Vjeruje se da je čvrst stav potaknuo autocenzuru influencera u zaljevskoj državi, a raniji isječci iranskih napada dronovima i raketama sada su preplavljeni objavama koje hvale vlasti.

U prvim danima sukoba, vlada se obračunala s “građanima novinarima” koji su ponovno objavljivali autentične snimke prvog vala napada, koji je uključivao napad dronom na hotel Fairmont s pet zvjezdica na Palm Jumeirahu.

Dubai Media Office odgovorio je u roku od nekoliko sati tvrdeći kako se “šire zastarjele slike prošlih požara u Dubaiju kako bi se potaknuo strah među stanovnicima grada”.

Među influencerima, Kate Ferdinand otvoreno je progovorila o preseljenju na Bliski istok gdje je otkrila kako se “bori s patnjom za domom”. No, napravila je dramatičan zaokret, hvaleći se kako njezina djeca ‘uče stvari koje ne bi učili u Velikoj Britaniji’.

Ali, Luisa Zissman podijelila objavu u kojoj se ruga prestrašenim turistima koji su pobjegli iz Dubaija i “pretvaraju se kao da su se vratili s bojišnice”.

Zvijezda filma Apprentice, 38, preselila se u UAE iz Velike Britanije u prosincu i podržala vladu UAE, čak proglasivši zemlju ‘najsigurnijom zemljom na svijetu’ unatoč napadima dronova. Ali, nakon što je ponovila službenu izjavu kako ovaj ratom pogođeni emirat ostaje otvoren za poslovanje – vratila se u Britaniju.

I Petra Ecclestone oduševljeno je govorila o Dubaiju, navodeći kako je ‘zahvalna koliko Dubai stavlja sigurnost na prvo mjesto” i koliko su se osjećali sigurnim.

U međuvremenu, britanski influencer Ben Moss priznao je kako ga više brine kazna ili zatvor zbog objavljivanja ‘pogrešnog’ sadržaja nego sam smrtonosni eksploziv.

Kreator sadržaja iz Wandswortha rekao je: ‘Ovdje se osjećam potpuno sigurno zbog protuzračne obrane UAE-a, ali zakoni me ponekad mogu zabrinuti pa uvijek sve držim pozitivnim. Puno se više bojim kaznje ili zatvora zbog objavljivanja pogrešnog sadržaja nego iranskih projektila i dronova”.

U četvrtak ujutro fotografirana je visoka zgrada u Dubaiju s velikom rupom nakon napada dronom. Također je napadnut brod kod dubaijske luke Jebel Ali, dok Iran nastavlja blokadu Hormuškog tjesnaca, paralizirajući svjetsko gospodarstvo, piše u svom tekstu Daily mail.

/Desk/

Objava ‘Kraj sna o Dubaiju’ – Doseljenici iseljavaju, influenceri ne smiju objavljivati fotografije napada – oni koji to učine vlast kazneno goni pojavila se prvi puta na Republika.

Prema trenutnim podacima, gotovo svaki treći stanovnik Sjeverne Makedonije živi u inozemstvu, dok je u BiH to slučaj sa svakim drugim stanovnikom. Promatrači ne vide uzrok samo u nedostatku ekonomskog napretka.

Balkan pogođen odlaskom mladih

U nekim balkanskim zemljama već godinama kruži ciničan vic: Kako se u regiji radi reklama za Njemačku i Austriju? Poziv turističke agencije bi vjerojatno glasio: “Dođite, vaša djeca su već ovdje!”

Balkanska regija je posljednjih godina teško pogođen odlaskom mlađe generacije. Prema podacima njemačkog Saveznog središta za političko obrazovanje, gotovo svaki treći stanovnik Sjeverne Makedonije sada živi u inozemstvu. Još gora situacija je u Albaniji i Bosni i Hercegovini, gdje udio iseljenika u ukupnoj populaciji iznosi oko 42, odnosno 50 posto, prenosi Deutsche Welle pisanje agencije KNA.

Savezno središte skreće pozornost na činjenicu da iseljenici značajno doprinose izdržavanju svojih obitelji u domovini. “U svim zemljama zapadnog Balkana, s iznimkom Sjeverne Makedonije, doznake čine oko deset posto u odnosu na BDP.”

Ipak, Sofija Todorović, aktivistkinja za ljudska prava iz Beograda je uvjerena: “Nedostaju nam ti pametni ljudi. Bez tih otvorenih, talentiranih, kreativnih, marljivih i ka EU orijentiranih ljudi, i budućnost ovih zemalja je dovedena u pitanje.”

Ekonomija kao pokretač, ali ne i jedini razlog

“Vlada bi trebala manje graditi zgrade, a više ulagati u umove”, kaže taksist u glavnom gradu Kosova, Prištini. Nema više od 30 godina, kao i oko prilike polovica njegovih sunarodnjaka; čak je svaki treći Kosovar mlađi od 18 godina. Istovremeno, u zemlji koja je 2008. godine proglasila neovisnost, vlada stopa nezaposlenosti mladih od 19 posto.

Sve više mladih Kosovara se pita: Zašto raditi za mjesečnu plaću od nešto više od 500 eura kada se u Beču, Berlinu ili Bazelu može zaraditi četiri puta više? Ponuda tečajeva njemačkog jezika u Prištini ne nedostaje.

U Beogradu, aktivistkinja Todorović prepoznaje problem. Ipak, smatra da ekonomski napredak sam po sebi neće riješiti problem odlaska – i skreće pozornost na problem koji se često zanemaruje na Zapadu: “Najveći izazov za mlade ljude u regiji je nesigurnost. Ona proizlazi iz nedostatka povjerenja u institucije i nedostatka vladavine prava u zemljama. To ih zabrinjava.”

Politička nestabilnost i nesigurnost

Zaista, politička situacija na Balkanu ostaje nesigurna 30 godina nakon ratova u Jugoslaviji. Srbija se spori s Bosnom i Hercegovinom, Kosovom i Hrvatskom, Hrvatska s Crnom Gorom, a i između Sjeverne Makedonije, Albanije i Grčke tenzije su odnedavno pojačane. Radi se o nacionalizmu, suočavanju s prošlošću i pravima političkih manjina.

Problemi su stari, prijetnje aktualne. “Mladi ljudi ne žele živjeti u zemlji u kojoj se svakodnevno izvješćuje o mogućem izbijanju rata. Ne žele živjeti u zemlji u kojoj je klima prožeta glasinama da svi rade protiv nas i kako se moramo neprestano braniti”, kaže Todorović.

Njena domovina Srbija zaslužuje posebno poglavlje. Tu se uz sveprisutan nacionalizam dodaje i autoritarna vlada predsjednika Aleksandra Vučića. On ima velik utjecaj na pravosuđe, medije i Srpsku pravoslavnu crkvu. Vučić također koristi nejasne etničke odnose na Balkanu. Todorović optužuje vladajuće da za političke svrhe iskorištavaju “traume koje još uvijek vladaju u regiji”.

Što učiniti kako bi mladi iz jugoistočne Europe ostali i svojom mladalačkom energijom pomogli izgradnji svoje zemlje?

“Potrebno je više vladavine prava i manje nacionalizma”, smatra Todorović.

Njena inicijativa se stoga fokusira na političko obrazovanje, nudeći alternativan pogled na situaciju: “Pokazujemo da je mir u regiji moguć, kako možemo surađivati s vršnjacima iz drugih zemalja. I da iskustva iz prošlosti ne moramo koristiti kao oružje protiv naših susjeda, već ih možemo pretvoriti u alat za mir”, zaključuje na ona, a prenosi DW na kraju teksta.

Iseljavanje i prirodni priraštaj nisu hitna nacionalna pitanja

Inače, BiH je u samom svjetskom vrhu po omjeru brojnosti dijaspore i sveukupnog stanovništva – podsjetimo na istraživanja magazina Forbes koje je objavilo kako na tom popisu prvo mjesto ima Gvajana, čiji omjer iseljeništva i stanovnika iznosi 36,4 posto, dok je BiH druga s 34 posto stanovništva koje je živjelo u inozemstvu. Slijede Albanija, Sirija, Jamajka, Moldavija, Armenija, Ujedinjeni arapski emirati itd.

No, ovo su podatci od prije četiri godine, a danas se procjenjuje kako više od dva milijuna bh. državljana živi i radi izvan domovine. S obzirom da prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH živjelo nešto više od 3,5 milijuna stanovnika, kao i nastavku trenda iseljavanja posljednjih pet godina, što poprima značajke egzodusa, čini se kako u inozemstvu živi više Bosanaca i Hercegovaca nego u samoj domovini.

No, o koji je stvarni broj iseljenih vrlo je teško utvrditi jer značajan broj njih i dalje ostaju prijavljeni u BiH. Također, s obzirom da BiH godinama bilježi negativan prirodni priraštaj, a uz stalan trend iseljavanja te procjene kako je BiH u posljednjih 10 godina napustilo više od pola milijuna stanovnika, jasno je kako je pred BiH, a posebno donositelje odluka, veliki izazov – kako zadržati mlade, obrazovane i talentirane ljude, ali i kako raznim mjerama olakšati obiteljima u podizanju više djece.

Za sada, u BiH ova pitanja nisu jedan od ključnih nacionalnih interesa, a bh političari nastavljaju “podržavati” upravo one razloge zbog kojih se mladi odlučuju na odlazak – stvaraju nestabilnu političku klimu koja uvjetuje i nestabilno, nesigurno gospodarstvo i smanjuje mogućnost ulaganja, izazivaju međunacionalne netrpeljivosti i stalno stanje neizvjesnosti, tenzija i straha, nedovoljno pridonose jačanju pravne sigurnosti, nepoštene konkurentnosti itd.

/Desk/

Objava Mladi Balkana bježe od zatrovanog okruženja koje stvaraju političari pojavila se prvi puta na Republika.

Takva je slika u cijelom svijetu, od Venecije, Nizozemske, Maldiva i Londona i s takvom se slikom svijet postepeno suočava godinama.

No, najnovije informacije uistinu su šokantne. Po prvi su se put pojavili neoborivi dokazi da topla morska voda ulazi ispod kolosalnog ledenjaka Thwaites koji je veličine Floride i sadrži dovoljno vode da podigne razinu svjetskih oceana za 65 centimetara.

“Zabrinjavajuće je što podcjenjujemo brzinu kojom se ledenjak mijenja, što je razarajuće za obalne zajednice diljem svijeta”, rekla je dr. Christine Dow, profesorica na Fakultetu za okoliš na Sveučilištu Waterloo i koautorica studija.

“Thwaites je najnestabilnije mjesto na Antarktiku”, prenosi njene riječi britanski Telegraph.

Kako klimatske promjene podižu globalne temperature sve više i više, ledenjaci i ledene ploče u planinskim regijama i polarnim ledenim kapama se tope. Led koji erodira teče ravno u svjetske oceane, podižući razinu mora.

Svaki nagli porast mogao bi biti katastrofalan za obalne gradove, poput Londona, New Yorka i Šangaja, pišu Britanci.

Thwaites, koji mjeri oko 120 kilometara širine i 1,2 kilometra dubine, polako se topi desetljećima. No, sada je tim međunarodnih istraživača otkrio dokaze “pojačanog topljenja”.

Satelitska promatranja pokazuju kako voda teče ispod njegove baze, izlažući je daleko toplijoj vodi nego što se prije vjerovalo.

“U ledenjaku postoje te karakteristike koje pokazuju da voda ulazi i puni jezerce ispod leda na tom mjestu, puni se i prazni”, objasnio je dr. Rob Larter iz British Antarctic Survey koji je opsežno proučavao ledenjak Thwaites .

Autori studije nadali su se da će trebati stotine godina da Thwaites izgubi svoj led, ali sada strahuju da bi to moglo biti pitanje desetljeća.

Dr. Larter je rekao da studija predstavlja “kariku koja nedostaje” u objašnjavanju onoga što se događa “ispod mnogo stotina metara leda”.

Tim je koristio satelitske slike visoke rezolucije i hidrološke podatke kako bi odredio džepove visokog tlaka gdje se površina ledenjaka podigla.

Upozoravaju da bi ranjive nacije, poput prvospomenutih Kiribata, trebale što hitnije početi ulagati u zaštitu od porasta razine mora, kao što je London učinio s barijerom oko Temze.

No, dugoročno gledano, piše britanski Telegreph, jedini put naprijed je ograničavanje emisija ugljika. Za “ledenjak sudnjeg dana” vjerojatno je već prekasno.

“Da, vjerojatno smo došli do točke s koje povratka – nema”, zaključuju autori studije.

/Desk/

Objava Britanski Telegraph donosi dramatičnu analizu: Podiže se razina oceana – dolaze desetljeća iseljavanja stotine tisuća ljudi pojavila se prvi puta na Republika.

Njemačke novine Frankfurter Allgemeine Zeitung pišu o poteškoćama koje u balkanskim zemljama izazivaju s jedne strane iseljavanje i pad nataliteta, a s druge doseljavanje iz Azije na koje te zemlje nisu spremne. Autor teksta Michael Martens spominje anegdotu s jedne konferencije na kojoj se raspravljalo o opasnosti od izbijanja rata na jugoistoku Europe, pri čemu je jedan sudionik ustvrdio da opasnost ne postoji jer u tim zemljama nedostaje vojnika.

Autor teksta ne misli da opasnost rata ne postoji tvrdeći da i dobro naoružane specijalne postrojbe mogu učiniti puno zla, ali da te zemlje ipak muku muče s nedostatkom vojnika. Kao primjer navodi Srbiju.

„Srbija se primjerice već nekoliko godina jako naoružava, raketama, dronovima i protuzračnim sustavima iz Kine i Rusije, koji bi uskoro trebali biti dopunjeni francuskim borbenim zrakoplovima Rafale, to je jedan dio slike. Drugi je da Srbiji, kao i drugim zemljama te regije nedostaje vojnika koji znaju upravljati tom skupom tehnikom. Tako srpska vojska ima, istina, više od 300 tenkova, ali za najviše jednu trećinu ima osposobljene posade”, tvrdi FAZ, a prenosi Deutsche Welle.

Kao razlog navodi to što časnici rado prelaze u gospodarstvo i što je malo podmlatka, jer vojni poziv nije više tako privlačan i jer se rađa sve manje djece. Uz to se navodi da iseljavanje još zaoštrava problem, jer „države te regije nisu dovoljno privlačne da zadrže svoje mlado stanovništvo ili privuku migrante”.

Iseljavanje – najbolja mogućnost

Autor članka uspoređuje stanje u Srbiji s onim u Rumunjskoj ili Bugarskoj navodeći da se u tim zemljama nekad uspijeva usporiti iseljavanje iz velikih gradova ili čak okrenuti trend, ali napominje da su te zemlje članice Europske unije.

„U šest zemalja zapadnog Balkana, koje još nisu članice Europske unije i nemaju ravnopravan pristup njezinom tržištu i njegove četiri slobode, stanje ne izgleda tako dobro”, piše FAZ, navodeći da za brojne mlade ljude u tim zemljama iseljavanje i dalje izgleda kao najbolja mogućnost.

Smanjenje broja stanovnika utječe i na ponašanje zapadnih investitora, napominje FAZ, obrazlažući da za velike projekte u radno intenzivnim branšama nema dovoljno radne snage. „Jedan zapadni koncern, koji u jednoj balkanskoj zemlji želi graditi veliku tvornicu, dogovorio je zato već prije početka radova da će dvije trećine zaposlenika biti uvezene s Filipina.”

Balkanske zemlje nisu spremne za nove doseljenike

Navodi se da su političari u toj regiji kasno shvatili ozbiljnost demografskog stanja te da se sad natječu oko dovođenja stranih radnika. „Beogradski gradski promet u međuvremenu zapošljava vozače autobusa iz Indije ili Šri Lanke, jer nema domaćih interesenata. Najsiromašnija država u Europi, Kosovo, za velike projekte je zrakoplovima dovezla radnike iz Bangladeša.”

Ta nova stvarnost će društva u balkanskoj regiji staviti pred teške izazove, upozorava FAZ, jer će doseljenici iz Azije i Afrike rađati djecu, kupovati nekretnine, njegovati svoje tradicije i religije i promijeniti izgled gradova na jugoistoku Europe, na što u toj regiji nisu navikli. „Konfliktni potencijal je očit. Balkan je, istina, multietnički već stoljećima. Ali, priznati da je to područje useljenička regija ili da to mora postati, da bi se gospodarski održala, vlastodršci to teško prihvaćaju”, zaključuje Frankfurter Allgemeine Zeitung.

/Desk/

Objava Iseljavanje iz balkanskih zemalja i nova stvarnost: Doseljenici iz Azije i Afrike promijeniti će izgled gradova na jugoistoku Europe pojavila se prvi puta na Republika.

Izjava koja je vrlo brzo postala viralna, posebno kada je BiH omalovažavana i nedovoljno cijenjena, beskurpulozno pljačkana od vlastitih žitelja. Bio je tri desetljeća predsjednik HKD Napredak, a gradeći ovu hrvatsku kulturnu instituciju i sam je postao institucija. Iako su neki očekivali njegovo umirovljenje, a možda i “utišavanje” nakon prestanka mandata u Napretku, on je našao novu životnu viziju – u Zakladi Ljudsko bratstvo gdje je predsjednik Upravnog odbora, a koja radi na izgradnji kapelice posvećene sv. Ivanu Pavlu II., papi čiji je spomenik postavljen ispred katedrale u Sarajevu, a upravo je Topić jedan od inicijatora tog povijesnog projekta.

– Nakon tri desetljeća, koliko ste bili predsjednikom HKD Napredak, zabilježivši velike uspjehe u radu i djelovanju tog hrvatskog kulturnog društva, niste mirovali – nastavili ste unaprijeđivati međuljudske odnose i graditi, sada kao predsjednik Zaklade ‘Ljudsko bratstvo’. Zašto ‘Ljudsko bratstvo’ i koja je to poruka?

Mons. Topić: Od djetinjstva sam više radio nego što se moralo. I ovo je vrlo jednostavno – po uzoru na zamisao u Dokumentu o ljudskom bratsvu za svjetski mir i zajednički život. Ovaj povijesni dokument u Abu Ahabiju potpisali su papa Franjo i veliki imam Ahmed El-Tayeb, koji ima velik ugled i autoritet u islamskom svijetu, a i rektor je Kairskog univerziteta Al Azhar. Uvijek podsjetim da ovaj dokument počinje s riječima: “U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća, nastanjuju zemlju i pronose njome vrednote dobra, ljubavi i mira”. Ideja o ljudskom bratstvu i zajedničkom životu bila je vodilja i za osnivanje Zaklade ljudsko bratstvo, da su svi ljudi braća i sestre, što, zapravo, i jesu. Ovo je posebno važno i za Bosnu i Hercegovinu jer je to zemlja tri velike svjetske vjere i religije, muslimanska, pravoslavna i katolička, što je povlastica, nikako nešto loše. To je šansa za razvijanje dijaloga i ekumenizma, najvećih ideja našeg doba. Islam i kršćanstvo su najveće religije svijeta sa skoro pola čovječanstva i to nosi i posebnu, veliku odgovornost. Samo dijalogom, razumijevanjem i ljubavi prema svome drukčijem bratu ili sestri, a svi smo različiti, možemo postizati mir i skladniji život. To je važno i u ovom današnjem vremenu, prepunom ratova, mržnje i napetosti. I ponovno bih podsjetio na riječi papae Franje koji je kazao da u “opasnostima od izabiranja drugog puta, puta ravnodušnosti, koje može biti vrlo istančan oblik neprijateljstva” i kako ne “ne možemo prati ruke udaljenošću i nebrigom. Ili smo braća ili će sve propasti”.

“Nažalost danas se rađa malo djece, svake godine umre oko 8.000 više nego što se rodi. Svijet napreduje i razvija se i ne može se živjeti kao prije. Ali nije to glavni razlog, nego malo je ljubavi prema djeci. Za mnoge djeca su postala teret, a nitko ne voli teret. Čim se uvede u priču s djecom novac, bit će malo djece.”

– U Margetićima, Novi Travnik ste pokrenuli izgradnju kapele posvećene sv. Ivanu Pavlu II. koja se gradi zahvaljujući donacijama ne samo Hrvata katolika, već i Bošnjaka. Što to znači i u kojoj je fazi izgradnja kapelice – koja je njena simbolika?

Mons. Topić: Kapela i dvorana služe ideji ljudskog bratstva i zaista, moram zahvaliti što su to prepoznali i pomažu izgradnju plemeniti ljudi i tvrtke, kao i umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup mons Tomo Vukšić, ali i reis Kavazović, travnički paroh, općina Novi Travnik i drugi. Hvala im. Ovim Centrom želimo poslati poruku kako je BiH zemlja ekumenizma i dijaloga, da kod te “Crkve kraj puta”, putnik namjernik, bez obzira koje on vjere bio, zastane i pomoli se Bogu, a bit će klupe i česma pa se može i odmoriti. Sv. papa Ivanu Pavlu II. jer je to papa koji je puno toga učino za sve ljude u BiH i Hrvatskoj, ali i za HKD Napredak. Vjera u Boga i ljubav prema Bogu mjeri se po ljubavi prema čovjeku. Biblija jasno kaže: Vjera bez djela je mrtva. Također Isus kaže: „Ako dođeš prinijeti dar, tj. svetu Misu, molitvu, prvo se idi pomiriti s kim si u zavadi, pa onda prinesi dar, što bi značilo da, ako smo u zavadi s nekima, uzalud molitva. I vjerski predstavnici su ljudi, pa često budu „bića zaborava“, pa zato uvijek treba podsjećati na značenje širenja ljudskog bratstva.

– Vaš život je ispunjen upornom vjerom u dobro u svakom čovjeku. Uvijek ste gradili mostove…Što biste posebno istaknuli u svom dosadašnjem radu?

Mons. Topić: Ima toga puno i teško je nešto posebno izdvojiti. Prije svega da nisam odustao od širenja sestrinstva i bratstva te ekumenizma i dijaloga. HKD Napredak je to činio i u najgora ratna vremena, sve su naše manifestacije promicanje životnog dijaloga: koncerti, izložbe, tribine, nogometni i šahovski turniri itd. To se nastavlja i sa Zakladom i cijelim mojim djelovanjem.

“Osobno lako pomirujem da sam Bosanac (neki me smatraju Hercegovcem!), Hrvat i Europljanin i vjerujem da slično mišljenje imaju mnogi naši sugrađani. Iznijet ću jednu tezu: zar bi Srbi bolje živjeli da je RS dio Srbije?”

– Kao čovjek iz naroda, i vi potječete iz brojne obitelji. Međutim, sada se u obiteljima sve manje rađa djece. Možemo li usporediti tadašnje i sadašnje doba i borbu za životom obitelji tada i sada?

Mons. Topić: Rođen sam u višečlanoj obitelji kao najmlađe dijete od nas sedmero. Zahvalan sam svojim pokojnim roditeljima koji su nam usadili dobre životne vrijednosti, odgajali nas u vjeri i pobožnosti, svako jutro i večer je bila zajednička molitva. I oni te i mi smo živjeli sestrinstvo i bratstvo – kod nas su uvijek dolazili uz katolike muslimani i pravoslavni, poštovalo se tuđe kao i svoje. Nikada u našoj obitelji nije bilo psovke ili prostog vica. Uvijek kažem da su u našoj obitelji postojala dva pravila – da nitko ne može otići u inozemstvo i u komunističku partiju. Iako im je oduzeto puno zemlje 1949. i bili izbjeglice te sam i ja rođen kao izbjeglica, ipak su radom i molitvom brzo stekli lijepo imanje. Nažalost danas se rađa malo djece, svake godine umre oko 8.000 više nego što se rodi. Svijet napreduje i razvija se i ne može se živjeti kao prije. Ali nije to glavni razlog, nego malo je ljubavi prema djeci. Za mnoge djeca su postala teret, a nitko ne voli teret. Čim se uvede u priču s djecom novac, bit će malo djece. U Bibliji se smatra sramotom i nekim posebnim prokletstvom tko nema djece, treba djecu gledati kao blagoslov, a ne kao teret. Svako dijete ima i svoju ‘nafaku’. Uvijek je bilo iseljavanja i u cijelom svijetu, ali osobno smatram da danas mnogi to neopravadano čine.

– Božić je vrijeme kada se obitelji ponovno okupljaju, vraćaju se, pa makar i nakratko, na svoja ognjišta. I dalje bilježimo zabrinjavajuće brojke iseljavanja. Što mladima i mladim obiteljima poručiti kako bi ostali u svojoj domovini, uvažavajući sve dobrobiti viših plaća i uspjeha izvan granica domovine?

Mons. Topić: Poznajem dobro situaciju Njemačkoj, gdje se najivše naših ljudi iseljava. Tamo jesu veće plaće, ali i drugi trškovi su veći. Nijedna prosječna obitelj, ni njemačka, ni naša ne može živjeti od jedne plaće i mnogi rade dva posla. U inozemstvu se može bolje živjeti, ali ovdje se ljepše živi. Na iseljavanje utječe i česte političke svađe koje se preko medija prenose u javnost. Ako ovdje nešto ne valja, treba ga popravljati i svatko od nas može nešto učiniti da bude život bolji. U BiH ima oko 180.000 kuća ili stanova više nego domaćinstava, 1.180.000 auta. Normalno je da ljudi žele što bolje živjeti, ali ne treba biti pohlepan. Tko ima kuću i auto nije bogat, ali nije ni siromašan. BiH ima dobroga bogatstva, ona je sedma zemlja u Europi po vodi, šumama, ima i žitnicu i rude. Imamo dobru klimu, nemamo velikih poplava, niti velikih požara. Prošao sam svašta u životu, živio u Rimu 6 godina na studiju, ali ne bih ni za što promijenio BiH. Imao sam poziva da idem vani, ali to ne bih nikad prihvatio. I osobno sam više ovdje uspio nego što bi bilo gdje u svijetu. Bez obzira na sve poteškoće, a gdje ih nema, smatram da je svagdje život proza, a u BiH je poezija. Stoga, dragi mladi, ostajte ovdje, sunce tuđega neba, rekao bi Šantić, neće vas grijati kao što grije ovo.

“Bez obzira na sve poteškoće, a gdje ih nema, smatram da je svagdje život proza, a u BiH je poezija. Stoga, dragi mladi, ostajte ovdje, sunce tuđega neba, rekao bi Šantić, neće vas grijati kao što grije ovo.”

– U BiH svjedočimo stalnim političkim napetostima koje, bez imalo odgovornosti uzrokuju bh političari, među narodima nastoje zadržati stalne napetosti i netrpeljivosti s jednim ciljem – ostanka na vlasti. Što poručiti takvim retorikama?

Mons. Topić: Na žalost, tako je. Gotovo sve se gleda kroz prizmu vlasti, potencira se loše, a zanemaruje mnoštvo dobroga kojeg ima. Većina stvari je ispolitizirano i na prvi pogled se čini kako su narodi u stalnoj svađi, a to je zato jer nacionalne stranke imaju primat te tako stvaraju tenzije među narodima. To je neprihvatljivo jer se tako širi mržnja među narodima. To je posebna odgovornost političara i svih onih koji podliježu takvoj retorici. I zato je važno iako nije lako, odvojiti retorike političara od naroda jer političke stranke su jedno, a prijateljstvo među narodima i ljudima koje postoji – je drugo. Dobar čovjek će u svemu pronaći nešto dobro, a loš će u svemu pronaći nešto loše. Treba biti pozitivno orijentiran.

– Dok predstavnici jednih ističku kako su marginalizirani, drugi prijete svojom brojnošću, a treći odcjepljenjem, gdje je tu odgovornost za čovjeka? Živite i djelujete među narodom – jesu li naši Bosanci i Hercegovci zasićeni ovakvih politika svađa i konfrontacija umjesto iskrenog suživota i povjerenja?

Mons. Topić: Mnogi žele dijeliti, podijeliti, ali kako ćeš ti podijeliti i razdijeliti ove narode koji su tako isprepleteni kao najljepša cvjetna livada? Stvar je pogleda, a ovaj pogled o šarenoj cvjetnoj livadi većina naših političara ne želi. Osobno lako pomirujem da sam Bosanac (neki me smatraju Hercegovcem!), Hrvat i Europljanin i vjerujem da slično mišljenje imaju mnogi naši sugrađani. Iznijet ću jednu tezu: zar bi Srbi bolje živjeli da je RS dio Srbije???

“U Bibliji se smatra sramotom i nekim posebnim prokletstvom tko nema djece, treba djecu gledati kao blagoslov, a ne kao teret. Svako dijete ima i svoju ‘nafaku’. Uvijek je bilo iseljavanja i u cijelom svijetu, ali osobno smatram da danas mnogi to neopravadano čine.”

– Živimo u vrijeme velikih ratova, prijetnji ‘zveckanja oružjem’, ljudskih žrtava, razaranja, ali i siromaštva, nezaposlenosti. Kako u svemu tome zadržati nadu i vjeru, ne samo u Boga, već i u čovjeka, što kazati ljudima dobre volje, ali i onima kojima ova vrlina nedostaje?

Mons. Franjo Topić: Nažalost kroz čitavu povijest je bilo ratova više nego mira. Mi ne možemo odlučivati o svjetskim pitanjima, ali možemo o sebi i oko sebe. Treba u sebi stvarati mir i pozitivno ozračje i to širiti u svom okruženju. Treba činiti što više dobroga, pa ćemo mi i naše društvo biti bolje. Sve božansko je dobro, onda logično slijedi da je i sve dobro božansko.

Čestit Božić svim kršćanima, to znači da imamo čest od bogatsva i sadržaja Božića. Sve najbolje u Novom ljetu, a prije svega duševnoga mira i više optimizma te da bude više sestrinstva i bratstva među svima građanima BiH. Ne kukajmo nego gradimo bolju i napredniju BiH.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Mons. Franjo Topić: ““Ne kukajmo, nego s optimizmom gradimo bolju i napredniju BiH” pojavila se prvi puta na Republika.

Pored svega, Bosna i Hercegovina nema službeno tijelo, niti strategiju kojom bi se vlasti institucionalno pozabavile trendom odlaska najvrijednijeg kapitala, piše Dnevni list.

Mladi…

Stopa nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini dvostruko je veća nego u Europskoj uniji. Odlučnosti da napuste zemlju doprinosi i nedostatak kvalitetnih javnih usluga, kao i prilika za profesionalni razvoj, odnosno okruženje koje ne pruža podršku.

Kao razlozi odlazaka navode se neadekvatnost obrazovnog sustava, deprimirajuća politička situacija u zemlji, te osjećaj mladih da nemaju perspektivu za budućnost, odnosno mogućnost zasnovanja obitelji. Mladi u Gradu Mostaru nemaju uređen život. Potrebni su im sadržaji, od obrazovnog sustava koji je prilagođen potrebama tržištima rada do kulturno-umjetničkih, međutim Mostar ih ne nudi, već podržava one koje su uglavnom predložili drugi.

Povjerenje mladih u Bosni i Hercegovini u institucije Europske unije je ogromno. Jedino rješenje za našu zemlju, pa u sklopu toga i rješenje za ostanak i opstanak mladih u BiH, je članstvo u Europskoj uniji.

Do tog trenutka je, prema mišljenjima sugovornika, nemoguće očekivati prestanak trenda odlazaka mladih u zemlje EU.

-Imamo naslove: “Bosna i Hercegovina na korak od Europske unije“, “Bosna i Hercegovina ulazi u Evropsku uniju“… Na kraju krajeva, za par godina kada zaboravite na naslove sjetite se da je to nekad bila priča. O tome se pričalo i pomislite: “Šta je ovo?“, “Je li me neko zeza“… Opet se priča ponovila, i iskreno se nadam da neće ostati na tome. Nadam se da političari neće kupiti kajmak uz priče kako su zaslužni za kandiodature, već da ćemo imati naslove: “Parlamentarna skupština BiH usvojila zakon ili mjeru potrebnu za dolazak do Europske unije“.

Kada bismo krenuli rješavati mjere, bilo bi nam višestruko bolje. Onda bi Europska unija kroz fondove mogla više doprinijeti ne samo mladima, već cijelom društvu u BiH. To je put kojim trebamo ići. Ne pod svaku cijenu, već sustavno rješavati svoje probleme i na kraju doći do samih rješenja, izjavio je predsjednik Vijeća mladih Mostara, Zaim Mehić.

Izlaz…

Bosna i Hercegovina mora nastaviti težiti ka ulasku u Europsku uniju, jer je to jedini ispravni put kojim treba ići.
Ono što će mladi sigurno dobiti ulaskom u Europsku uniju je ustvari ono što danas traže u Bosni i Hercegovini, a očito još uvijek ne mogu naći.

-To su socijalna i ekonomska stabilnost i prosperitet koji mladi ljudi očekuju i zaslužuju. Ono što ih najviše tjera u Europsku uniju je stabilno okruženje u kojem mogu odgajati svoju djecu bez svakodnevnih opterećenja da li će nekome pasti na pamet da zarati i da li će doći do usijanih glava. Ono što je najbitnije je da mogu raditi i živjeti od svog rada pristojno kako bi to mogli u Europskoj uniji, kaže potpredsjednik Gradskog vijeća Mostara Ivan Zelenika.

Članstvo Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji je definitivno jedini izlaz za naše društvo, pa i za mlade u njemu.
Sveučilišni profesor Dragan Markovića podsjeća da smo kao država oprobali sve i uvjerili se da je jedino rješenje Europska unija.

-Ideja da ćemo ovdje biti između velikih sila i glumiti neutralnu oazu je nešto s čime se ne slažem i besmisleno je, jer su Slovenija i Hrvatska u Europskoj uniji. Svugdje je oko Bosne i Hercegovine Europska unija i jedino što ima smisla je da i zemlja uđe izravno u Europsku uniju. I ovako svi njeni građani, svih nacionalnosti tražeći bolji život idu u Europsku uniju, izjavio je Markovina.
I geografski položaj Bosne i Hercegovine jedan je od razloga zbog kojih je nužno ubrzati put zemlje ka Europskoj uniji.

-Mi smo, dakle, u srcu Evrope od starina. U pravnom smislu… Pristupanje zajednici europskih naroda je ništa drugo do izjednačavanje zakonodavstva. Najbolje što možemo uraditi za mlade je da im pružimo pravni temelj za razvoj. I za svoj osobni, i kolektivni. Ipak je zakonodavstvo u Europskoj uniji na najvišoj razini u svijetu. Zašto to ne omogućiti našim mladima. Našim generacijama je to dužnost i obveza prije svega, smatra nevladin aktivist iz Mostara Marin Bago.

Pomoć EU

Niz je značajnih projekata koje u gradovima Bosne i Hercegovine sprovodi i financira Europska unija, pa tako i u Mostaru. Ured specijalnog predstavnika Europske unije pokrenuo je projekt Generation Change, u okviru kojeg je veleposlanik Johann Sattler posjetio državne Univerzitete u BiH, te razgovarao sa studentima u formi debate, a na teme koje su od interesa mladima u kontekstu pridruživanja Bosne i Hercegovine Europskoj uniji.

U sklopu projekta EU4AGRI, koji financira Europska unija, dodijeljena na su bespovratna sredstva pružaocima konzultantskih usluga u pripremi poslovnih planova.

Posljednja istraživanja koja su dostupna govore da s vremenom rastu brojni parametri na skali, što u određenim stvarima istinski zabrinjava.

Najvažniji problemi mladih su: Materijalno-ekonomska nesamostalnost 24%, Školski i obrazovni sistem 6%, Nezaposlenost 74%, Stambeni problemi 8%, Korištenje slobodnog vremena 3%, Podređen položaj mladih 5%, Moralna kriza i nedostatak ideala 7%, Nedovoljna briga društva za probleme mladih 19%, Socijalne razlike 7%, Nacionalne nesuglasice 4%, Nezainteresovanost mladih za društvene probleme 8%, Neefikasnost i neaktivnost omladinskih organizacija 3%, Nedostatak slobode glasa, govora i mišljenja 4%, Alkoholizam, narkomanija, delikvencija, i slično 23%, Otuđenost ljudskih odnosa 3%, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava Mladi iz BiH imaju veliko povjerenje u institucije EU-a pojavila se prvi puta na Republika.

Migracijski saldo u Hrvatskoj i dalje je u negativnoj zoni, ali je smanjen u odnosu na godine kada je ušla u Europsku uniju, rekla je Hini načelnica demografskih i društvenih statistika u Državnom zavodu za statistiku (DZS) Dubravka Rogić-Hadžalić.

Blago smanjenje iseljavanja i porast doseljavanja

Nakon 2017. podaci DZS-a pokazuju blago smanjenje iseljavanja i porast doseljavanja, pa je u 2021. saldo iznosio minus 4512 osoba, dok je na vrhuncu iseljeničkog vala 2017. minus bio čak 31.799 osoba.

U 2017. doseljeno je 15.553 osoba, a odselilo ih se 47.352, od tada je iz godine u godinu vidljivo smanjenje negativnog salda. Izuzetak je 2021. kada je iseljavanje poraslo u odnosu na pandemijsku 2020., u kojoj je zbog ograničenog kretanja iznosio rekordno niskih minus 632.

Lani je iz inozemstva doselilo 35.912 osoba, među kojima je bilo 70 posto stranaca, a odselilo se 40.424, među kojima 64 posto hrvatskih državljana.

Rogić-Hadžalić upozorava da je ocjena o promjeni negativnog trenda prostornog kretanja stanovništva samo djelomično točna jer u ukupnom broju doseljenih znatan je udio stranaca koji su u Hrvatsku došli temeljem dozvola za boravak i rad.

“Prije pet godina nismo mogli ni zamisliti da će toliko Filipinaca, Nepalaca ili Indijaca biti zaposleno u Hrvatskoj”, rekla je.

U Hrvatskoj registrirano 815 Kineza, 429 Nepalaca, 275 Indijaca, 350 Filipinaca…

Procjenjuje da će povećan broj stranaca s radnim dozvolama utjecati na demografsku sliku, ali ne značajno jer oni idu tamo gdje imaju bolje uvjete.

U Hrvatskoj je danas registrirano 815 Kineza, 429 Nepalaca, 275 Indijaca, 350 Filipinaca, 141 Brazilac, 25 Kirgistanaca, 31 Kazahstanac, 25 Kenijaca…

Može se očekivati da će na migracijski saldo u ovoj godini utjecati i izbjeglice iz Ukrajine, ali će one zbog ratnih prilika biti posebno evidentirane kao raseljene osobe.

Lani je u Hrvatsku najviše osoba doselilo iz Njemačke, za koje se pretpostavlja da su naši ljudi koji su došli u svoju zemlju provesti umirovljeničke dane.

Iz BiH je 22,4 posto doseljenih, ali tu se često radi o Hrvatima kojima je naša zemlja samo tranzitna postaja za odlazak u druge države, kaže Rogić-Hadžalić.

Uz dosadašnje trendove u budućnosti demografski slom

Po projekcijama Eurostata, Hrvatska bi 2050. godine trebala imati 3.392.559 stanovnika, dok bi 2100. broj stanovnika trebao pasti na 2.775.929.

Znanstvenik s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” Dražen Živić kaže da su rezultati popisa stanovništva 2021. pokazali čak i nepovoljnije stanje, a nastave li se dosadašnji trendovi, do sredine ili kraja stoljeća svjedočit ćemo potpunom demografskom slomu.

“Hoće li se to doista i dogoditi ovisi o nama, o našoj spremnosti da strpljivo, obazrivo, odgovorno i pošteno izgrađujemo hrvatsko društvo i vraćamo vjeru hrvatskih građana u blagodati života u vlastitoj domovini”, poručuje Živić.

U Hrvatskoj se ne može očekivati izjednačavanje iseljavanja i useljavanja dok prevladavaju potisni u odnosu na privlačne migracijske čimbenike, a kamoli da postanemo prevladavajuće useljenička zemlja.

Živić upozorava da su značajno suženi tradicionalni imigracijski smjerovi, prije svega Hrvata iz BiH, jer je i njihova demografska slika u silaznom trendu i ne mogu više popunjavati praznine u Hrvatskoj.

Osim toga, 1990-ih se doselilo više desetaka tisuća Hrvata iz Srbije, kao redoviti useljenici ili prisilni migranti zbog etničkoga čišćenja. Danas je demografska slika Hrvata u Srbiji značajno ugrožena i oni više trebaju našu pomoć nego što mogu imigracijski doprinositi.

Hrvatsku čeka sudbina Njemačke ili Austrije, gdje je svaki četvrti stanovnik stranac

Iako se u Hrvatsku zbog manjkova na tržištu rada doseljava sve više stranaca, Hrvatska još uvijek nije atraktivna useljenička zemlja, poput Njemačke ili Švicarske.

To bi se moglo promijeniti ako se povećaju životni standard i kvaliteta življenja, a sve je više i „slobodnog“ geografskog prostora za nove naseljenike, budući da su ispražnjeni veliki dijelovi Hrvatske, poput Slavonije, kaže Živić.

Demograf s Hrvatskog katoličkog sveučilišta Tado Jurić smatra da sudbina Hrvatske u vezi demografske tranzicije i popratne izmjene etničke strukture neće biti ništa drugačija od sudbine Njemačke ili Austrije, gdje je svaki četvrti stanovnik stranac.

No, Hrvatska je od njih u težoj poziciji jer je osim nedostatka radne snage poželjna bogatim europskim umirovljenicima, a uz to je na udaru ilegalnih migracija kao dio periferije EU-a.

Kako će biti s daljnjim iseljavanjem najbolje pokazuju novi podaci njemačkog ureda za migracije koji govore da se iseljavanje iz Hrvatske u Njemačku nastavlja intenzitetom kao u pretpandemijskom razdoblju, kaže Jurić.

Upozorio je pritom da novi njemački zakon po kojem djeca EU-ovih građana automatski dobivaju njemačko državljanstvo još jednom pokazuje da se EU ne vodi principom solidarnosti, nego između članica vlada konkurencija u privlačenju mladih.

Jezgra EU-a rješava svoje demografske probleme na uštrb periferije

“Jezgra EU-a na uštrb periferije rješava svoje demografske probleme a k tome uzimaju probrano stanovništvo. Teza ‘win-win’ pristupu migracijama, kako za zemlje useljavanja tako i zemlje iseljavanja, još jednom se pokazuje pogrešnom jer korist je jednostrana – i to poglavito za Njemačku”.

Njemačka će zbog rata u Ukrajini nadomjestiti svoje demografske potrebe za idućih pet godina, a zbog neuređenosti država jugoistoka Europe za još pet godina.

Istodobno, demografija se koristi za rješavanje nekih političkih pitanja, primjerice u BiH, gdje će demografski trendovi do sredine stoljeća dovesti do “rješavanja” hrvatskog pitanja jer će u BiH ostati vrlo malo Hrvata.

Useljavanje kakvom svjedočimo u Hrvatskoj (samo u prvih 10 mjeseci 2022. izdano je 110.000 radnih dozvola strancima) vodi k dampingu cijene rada i odražava politiku “ako nećeš ti, ima tko hoće”, čime se zapravo potiče daljnje iseljavanje.

Pritom, osim stranih radnika i ilegalnih migranata stižu i bogati europski umirovljenici. Od 10 nekretnina prodanih u Zagrebu i na obali u protekle dvije godine sedam su kupili stranci.

Uz takve trendove, do sredine stoljeća u Hrvatskoj će živjeti od 30 do 40 posto stranaca. Kontinentalna Hrvatska sve će više pustjeti, a svaki drugi Hrvat živjet će u Zagrebu.

Takva neravnomjerna raspodjela pučanstva učinit će tri četvrtine Hrvatske gospodarski, biološki i kulturno “spaljenom zemljom”, pesimističan je Jurić.

Pročelnik Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo na Fakultetu hrvatskih studija Stjepan Šterc kaže da bi razina depopulacije u razdoblju 2011.-2021. i silina prirodnog pada hrvatske domicilne populacije trebala zabrinuti svaku racionalnu osobu u ovoj zemlji.

Hrvatsku čekaju ključne odluke o demografskoj i migracijskoj problematici

Projekcije rađene prema tim pokazateljima samo po metodi linearne ekstrapolacije potvrđuju još negativnije procese od onih što su ih do sredine i kraja stoljeća predvidjeli stručnjaci UN-a.

Brojne demografske negativnosti izravno će se odraziti na sastav stanovništva po svim osnovnim obilježjima, na osnovne sustave na kojima počivaju hrvatsko društvo i hrvatski prostor i na ukupni razvoj, koji se u budućnosti čini sve manje izvjesnim.

Prema svemu, demografska i uža migracijska problematika postaje ključna, strateška i nezaobilazna u svim političkim odlučivanjima i planiranjima jer će stihijsko odvijanje i mirno promatranje migracijske i demografske problematike unositi dodatnu neuređenost u društvo, usložiti rješavanje očiglednih negativnosti i podizati nezadovoljstvo do razine anarhičnosti.

Potpuno je jasno kako Hrvatsku čekaju ključne odluke po tom pitanju, uz nužnost napuštanja modela odlučivanja po političkom osjećaju i interesnom zbrinjavanju i konačnog prihvaćanja znanstvene logike i zakonitosti, projekcija i rješenja u interesu hrvatske budućnosti, poručuje Šterc, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Iz Hrvatske iseljavaju Hrvati, a doseljavaju Filipinci, Nepalci, Indijci – na pragu je demografskog sloma pojavila se prvi puta na Republika.

Oko 6,55 milijuna ljudi živi u Srbiji – tako je početkom mjeseca rekao predsjednik Aleksandar Vučić, najavljujući da ima prve procjene s novog popisa stanovništva. U pitanju bi bio strahovit pad u odnosu na prošli popis (2011.) kada je u Srbiji živjelo 7,18 milijuna ljudi. Pa i takav pad je Vučić označio boljim od „očekivanog”, piše Deutsche Welle.

I prije popisa su neki mediji ocijenili da „Srbija umire”. No, kako se ispostavlja, preciznije bi bilo da „Srbija umire i emigrira”.

„Iseljavanje do sada nije bilo dominantan faktor, već je to bio negativan prirodni priraštaj“, kaže Ivan Marinković, demograf s beogradskog Instituta društvenih nauka. „Ali, sada je i iseljavanje alarmantno.“

“Ako popis potvrdi brojku koju je iznio predsjednik, valja računati da je ljudi ipak još manje”, objašnjava Marinković, “jer se mnogi po odlasku u inozemstvo ne odjavljuju, a rodbina ih prijavljuje kao da su tu”.

„Po osnovu razlike broja umrlih i rođenih, mi smo tijekom jednog desetljeća izgubili oko 470.000 ljudi. Sada bi moglo biti da smo na negativnom migracijskom saldu izgubili još 200.000 ili više“, kaže Marinković za DW.

Sličan je trend i u susjedstvu, zapravo u čitavoj bivšoj Jugoslaviji i Albaniji – s izuzetkom Slovenije. Nedavni popis u Hrvatskoj je pokazao da ta zemlja ima oko 400.000 ljudi manje nego na prošlom brojanju, što je deset posto stanovništva.

U Bosni i Hercegovini su stvari, čini se, još alarmantnije. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, u periodu od srpnja 2013. do prosinca 2021. zemlju je napustilo čak 485.000 osoba.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, BiH je iza Gvajane druga na svijetu po udjelu populacije koji živi u dijaspori (34%), dok je Albanija treća (30,7%). Moglo bi biti da se Kosovo kotira još više, ali podaci postoje samo za područja sa stolicom u UN.

Njemačka kao magnet

Odgovor na pitanje gdje najviše ljudi iz regije odlazi trbuhom za kruhom odavno je poznat. U pitanju je Njemačka, kao najveća europska zemlja i najveća ekonomija.

„To nije novost. Povijest migracija u Europi je neprestana. Ljudi idu tamo gdje ima posla i sigurnosti“, kaže za DW zastupnik njemačkih Zelenih, Boris Mijatović.

Usprkos nizanju kriza – zaključno sa pandemijom i ratom u Ukrajini – podaci pokazuju da je njemačka glad za radnom snagom neutoljiva, te da je Zapadni Balkan viđen kao jedan od resursa za rješavanje tog problema.

Samo u ovoj godini u Njemačkoj je u prosjeku upražnjeno 853.000 radnih mjesta. Najduže traje dok se pronađe njegovatelj starih osoba (239 dana su mjesta upražnjena u prosjeku), teško se nalaze i vodoinstalateri i tehničari za grijanje (224 dana), ljudi u visokogradnji (221) i medicinske sestre (188).

„To je tek početak“, pisao je tjednik Spiegel u naslovnoj priči ovog ljeta. Samo zbog demografskog razvoja Njemačkoj bi do 2035. godine moglo nedostajati čak sedam milijuna radnika. Tada, naime, i posljednji „bebibumeri“ odlaze u mirovinu. Lijek je jedino, kako je naveo njemački tjednik, useljavanje po 400.000 ljudi svake godine.

„Njemačka također ima izuznimno staru populaciju, ali zato uvozi veliki broj mladih stanovnika“, ukazuje demograf Marinković. „Ona problem manje rješava populacijskom politikom, koja je skupa i teško daje rezultate, a više kroz migracije. To je zbog gospodarskog napretka, ali se, posredno, uvozi i plodnost.”

Balkan je uvijek izvor radne snage

Kada su ovog ljeta njemački ugostitelji ponovo počeli raditi punom parom nakon pandemije, nedostajali su im radnici, pa je njihovo udruženje apeliralo na Vladu da hitno dopusti dolazak radnoj snazi iz zapadnog Balkana.

Slično se dogodilo i s aerodromima koji su, nakon vala otpuštanja tijekom ‘lock-downa’, hitno tražili ljude – i opet ciljali one iz Turske i iz zapadnog Balkana.

Što više, zapadni Balkan je jedini regija izvan EU iz kojeg se u Njemačku ljudi mogu doseliti raditi iako nemaju nikakve kvalifikacije. Godišnja kvota iznosi 25.000 nekvalificiranih radnika, a osmišljena je s početkom izbjegličke krize 2015. kako bi se ljudi iz Srbije, BiH ili Sjeverne Makedonije obeshrabrili za dolazak uzaludno tražeći azil.

Njemačka je svojedobno sa Srbijom i BiH (i Tunisom i Filipinima) potpisala sporazum zvan ‘Triple Win’ o uvozu medicinske radne snage. Bivši demokrišćanski ministar zdravlja Jens Spahn 2019. je uvjeravao novinare da Njemačka dovodi medicinske radnike samo iz zemalja s viškom osoblja i gdje je stanovništvo „posebno mlado“.

To nikako ne vrijedi za spomenute dvije balkanske zemlje, Srbija čak ima jednu od najstarijih populacija na svijetu. Prema prognozama UN, Srbija će se naći u tužnom društvu pet zemalja koje će od danas do 2050. godine izgubiti još petinu stanovnika. Ostale četiri su Bugarska, Ukrajina, Letonija i Litvanija.

Presudan je kvalitet života

Je li vrbovanje radne snage s Balkana etički upitno? „Ne mislim da je kompletna odgovornost na Njemačkoj za to što ljudi napuštaju svoje zemlje“, kaže političar Zelenih Mijatović. Njegova stranka je danas u Vladi i, baš kao i ostale velike stranke, podržava doseljavanje.

„Ljudi napuštaju zemlje jer tamo ne vide perspektivu za sebe i svoje obitelji“, nastavlja Mijatović. „Vrijednosti EU su atraktivne – sigurnost, mir – za ljude sa Balkana, iz Moldavije ili Ukrajine. Zato moramo jačati te vrijednosti u regiji.”

On pak priznaje da se o odljevu mozgova – koji se zatim ulijevaju u Njemačku – ne raspravlja u dovoljnoj mjeri. „Ne u mjeri koja bi odgovarali drami kakva se odvija, recimo, u BiH. Tamo neki govore o više od sto tisuća ljudi koji su navodno prošle godine napustili zemlju. To bi moglo biti pet posto stanovništva“, dodaje Mijatović.

Upitan o etičnosti vrbovanja radne snage, Ivan Marinković kaže: „Kapitalizam ionako ne trpi moraliziranje. Nijemci su uspješni i to je to.“

Prema demografima, nastavlja sagovornik DW-a, za promjenu demografskog trenda nije dovoljna populacijska politika – povlastice za majke i mlade porodice, veći dječiji dodaci i tome slično. „Presudan je opšti kvalitet života. Mi ne moramo da živimo kao Nijemci, ali da je makar pristojno. Ovdje su mnogi ljudi naprosto prinuđeni da traže nešto bolje.“

Posljednji dostupni podaci kažu da to „bolje“ trenutno u Njemačkoj nalazi blizu 1,5 miliona ljudi iz bivše Jugoslavije – odnosno, toliko ih danas živi u Njemačkoj.

Među njima prednjače državljani Hrvatske (427.000), slijede oni iz Srbije i sa Kosova (po 243.000), BiH (211.000), Sjeverne Makedonije (121.000), dok je ljudi iz Albanije (74.000). Tome treba dodati one koji su se odrekli državljanstva, jer je to bio uvjet za dobijanje njemačkog državljanstva. Takvih u posljednjih deset godina ima 39.000 sa Kosova, 28.000 iz Srbije, skoro 20.000 iz BiH…

Mogu li narodi nestati?

Pri tome, sa starenjem i odumiranjem regije, situacija je bitno drukčija nego, recimo, 1968. kada je socijalistička Jugoslavija sklopila sporazum o „gastarbajterima” s Njemačkom. Tada je to još bio izvoz nezaposlenosti iz zemlje koja je imala dovoljno ljudi.

„Danas čak i Srbiji nedostaje radne snage kako ‘bebibumeri’ odlaze u penziju“, kaže demograf Marinković. „Tako penzioni fond ulazi u problem jer je osmišljen kao program međugeneracijske solidarnosti.“

S druge strane, dijaspora doduše šalje devize kući. Ponekad u mjeri koja je vrlo bitna za domaću ekonomiju, a mnoge obitelji zahvaljujući tome i preživljavaju.

Na pitanje mogu li balkanske države, uz „bijelu kugu“ i toliko iseljavanje, potpuno nestati, Marinković kaže: „Naravno da u jednom trenutku može prijeći prag kad je biološka obnova stanovništva nemoguća bez masovnog useljavanja. Ali, smjene stanovništva su se uvek događale kroz povijest.“

„Ne treba ići u one žalopojke da će nas ostati za pod jednu šljivu. Neće, ovdje će uvijek živjeti ljudi kao što su uvijek i živjeli, jer ovo je dobar prostor za život“, dodaje Marinković. „E sad, hoće li se to zvati Srbija ili nekako drukčije…“

/Desk/

Objava Njemačka uvozi mladost – Balkanske zemlje umiru i emigriraju pojavila se prvi puta na Republika.

Deset članova kooperacije „Siebenstern eG“, prvi je tim zajednice koja je stigla u BiH kako bi kako kažu, omogućila bolji život za sebe, ali i za lokalno stanovništvo. Za sada ih je deset, od kojih svako vlada nekom vještinom – od grubih radova do umjetnosti.

Pomalo skeptični zbog nazočnosti novinara, članovi kooperacije „Siebenstern“ iz Njemačke ipak pristaju prvi put ispričati zašto su došli baš u ovaj dio BiH.

U selo Vranovac su stigli prije dva mjeseca, kada su saznali kakva prirodna bogatstva i, kako kažu, ljepotu življenja krije. Odlučii su ovdje započeti novi život. Kupili su kuću, koju trenutno renoviraju, sa zemljištem na kojem za početak planiraju izgradnju još deset kuća, za svakog člana po jednu.

Reaktivirati prirodne resurse

„Mi već imamo osnovanu ovakvu organizaciju u Njemačkoj, koja se zove Zadruga. Sada to radimo ovdje. Naš projekat je da pokrenemo ovaj prostor, da ga reaktiviramo sa svim bogatstvima koja su na dohvat ruke“, priča Patrik, najstariji među njima, koji kaže da svi rade kao tim.

Iako je kooperacija koju osnivaju u BiH dio istog okvira kao ona u Njemačkoj, pričaju nam da su uslovi za realizaciju bolji u BiH. Svjesni su da će na početku biti malo teže, uključujući tu i suživot s lokalnim stanovništvom, ali već sada imaju pozitivna iskustva. Žele da ih gledaju kao dio zajednice u kojoj mogu svi sudjelovati.

„Mi na ovoj zemlji želimo aktivirati ovu oblast, u saradnji sa susjedima, ali i šire. Želimo se baviti i poljoprivredom, ali ekološki prihvatljivom. Imamo stolare, umjetnike… funkcioniramo na dobrosusjedskom principu. Svaki član mora imati svoju kuću ili svoje mjesto boravka ali radimo zajedno. Imamo dovoljno ljudi da počnemo. Htjeli smo mjesto gdje možemo živjeti i raditi i to smo našli ovdje“, kaže jedna od članica, Katja, pozivajući susjede da ih posjete.

„Želimo prodavati naše proizvode, poljoprivredne ili umjetničke. Želimo osigurati i radna mjesta za lokalno stanovništvo. Dakle, želimo raditi zajedno s našim susjedima i da uradimo nešto dobro za našu okolinu“, priča Katja, na koju se nadovezuje najstariji među njima, Patrik, objašnjavajući cilj na praktičnom primjeru.

„Krenuli smo i rekli idemo naći mjesto koje nam se sviđa i našli smo ga ovdje. Našli smo i dobre ljude i otvoreni su za naše ideje. Postoje izvori vode. U kontaktu smo i sa općinskim vlastima koje imaju sluha za nas. Cilj nam je pomoći mještanima koliko možemo. Da radimo zajedno. Da svima bude bolje“.

Povijesne paralele 

Ipak, lokano stanovništvo je podjeljeno, iako se većina raspituje da li postoje kupci i za njihova imanja. Vijest je otišla i do susjedne Kozarske Dubice i Prijedora, čiji dobar dio stanovništva ima korijene u okolnim selima i imanja koja bi, kako kažu, odmah prodali.

„Imam u Čitluku (selo nadomak Knežice – op.) djedovu kuću i dosta zemljišta. Rijetko idem gore, a i sve će ionako zarasti. Čuo sam da neki doseljavaju i da kupuju imanja, pa ako uspijem, prodat ću“, priča jedan stanovnik Kozarske Dubice.

Neki su skeptični i pitaju se zašto su baš izabrali selo Vranovac. Povijesno gledano, postoji stanoviti kontinuitet.

Riječ je o jednoj od prvih njemačkih naseobina u BiH, koju su još za vrijeme Austrougarske naseljavale uglavnom porodice iz Saksonije i Hesena – Klee, Bechtloff, Bohl, Gruber, Horn, Mayer, Schmidt, Hess, a koja je poticala doseljavanje zemljoradnika, ali i tadašnjih činovnika.

Pa je tako Vranovac, gdje su najbrojnije bile porodice Eberwein i Vonau, pored drugih sela Dubice, Gradiške, Rudolfst(h)al/ Adolfst(h)al/ Aleksandrovca, trebao poslužiti kao uzor domaćim seljacima i pokrenuti modernizaciju BiH, što je rezultiralo osnivanjem poljoprivredne zadruge (gazdinstva u državnom vlasništvu – op). Prema podacima koji su dostupni u istraživačkim radovima iz tog perioda, njihovi poljoprivredni prinosi su bili tri puta veći od prinosa lokalnog stanovništva.

Između dva svjetska rata djelovali su u nekoliko udruženja, a nakon izbijanja ustanka u Drugom svjetskom ratu u Dubici, iz ovog sela kao i iz većine dijelova BiH, veliki dio njemačkih obitelji napustio je BiH i naselio Srijem, Banat i Bačku u Srbiji. Mještani kažu da je nekada postojalo i groblje u blizini, ali da je nakon 80 godina sve zaraslo, te da je malo onih koji se sjećaju tačne lokacije.

Nema tu ništa loše, ali…

„To je bilo njihovo. Oni su bili naseljeni tu. I za vrijeme onog rata, oni su iseljeni odatle“, ispričala je Biljana Balaban, koja živi u istom selu.

„Ma nije to ništa loše, ne kažem ja… samo je to malo unijelo nemir kod nas. Pričaju ljudi da su oni možda malo tu ušli i nepromišljeno, očekujući nešto više. I oni su vidjeli da nije ovdje baš jeftino kao što su mislili.”

Dio mještana s kojima smo razgovrali nema ništa protiv njihovog boravka, napominjući da su sela ionako prazna i da je dobro da ljudi žele doći i živjeti od svog rada. Renoviranje prve kuće koju su članovi ove zajednice kupili, gotovo je završeno. Nakon toga, sve bi trebalo biti spremno za pokretanje zadruge u pravom smislu riječi.

Zajednica koja trenutno broji deset članova, želi živjeti od svog rada. Nadaju se da će to moći na ovom mjestu, bez obzira na sitne poteškoće na koje nailaze.

„Idemo korak po korak. Želimo stvoriti obiteljsko okruženje s lokalnim stanovništvom. Već učimo jezik, dva puta tjedno, i veoma je težak (smijeh)“, priča Noel (23), koji u ovoj zajednici radi kao stolar.

„Izrađujem male stolove od prirodnog drveta. Moj san bi bio ostvaren kada bih to mogao raditi svakog dana“.

Posao za sve

Kooperacija, koja je registrirana već u BiH i koja će u punoj funkciji biti za tri mjeseca, bit će kao jedno veliko domaćinstvo. Poručuju da žele potknuti ljude da se ne iseljavaju s tih prostora i da posla ima za sve.

„Želimo stvoriti okruženje iz koje neće morati odlaziti. Ako se neki vrate, a mi budemo imali posla za njih, onda smo svi na dobitku“, poručuju gotovo jednoglasno, ističući da nije sve savršeno u Njemačkoj, kako mnogi ljudi misle – piše DW.

/Desk/

Objava Nijemci i Austrijanci naselili se u BiH, u mjesto iz kojeg lokalno stanovništvo iseljava pojavila se prvi puta na Republika.

Posebno se rado gleda na radnu snagu sa Zapadnog Balkana, piše Deutsche Welle.

“Uvodimo kartu šansi s transparentnim sistemom bodovanja, kako bi ljudi, koji su potrebni našoj zemlji, lakše došli do nas”, rekao je ministar rada Hubertus Hail (SPD) za nedjeljno izdanje tabloida Bild.

Takozvana karta šansi (Chancenkarte) jako podsjeća na američku ili kanadsku zelenu kartu (Green Card). Tako nešto već odavno zazivaju posebno poslodavci u Njemačkoj. Jer zemlji nedostaje radne snage. Neumoljiva demografija kaže da će do 2035. biti sedam milijuna manje ljudi na tržištu rada – ako se doseljavanje osjetno ne pojača.

Socijaldemokratski ministar Hail kaže da je teško tražiti posao u Njemačkoj ako niste fizički tu, pa želi olakšati i sam dolazak. Kako sada stoje stvari, svatko tko je u Njemačkoj završio školovanje – bilo kojeg stupnja – automatski će dobivati kartu šansi.

Ako nije, onda mora ispuniti tri od četiri kriterija: obrazovanje (kvalifikacija) iz inozemstva, radno iskustvo od barem tri godine, znanje njemačkog ili raniji boravak u Njemačkoj, i to da je mlađi od 35 godina.

“Treba nam useljavanje”

“Treba nam useljavanje”, rekao je Hail. “Iz godine u godinu bismo, u skladu s potrebama, određivali kontingent koliko ljudi može dobiti kartu šansi kako bi neko određeno vrijeme tražili posao ili praksu. Tijekom tog razdoblja će se morati financijski sami brinuti o sebi.”

Karta šansi bi trebala olakšati i sam dolazak u Njemačku, čak i bez radnog mjesta – kako bi se to mjesto potražilo.

Iako stvar još nije dogovorena u Vladi kancelara Olafa Scholza, nema sumnje da će biti ove jeseni. Jer, sva tri koalicijska partnera – Socijaldemokrati, Zeleni i Liberali – zalažu se za olakšavanje useljavanja.

Pogled ka Balkanu

Relativno novi njemački zakon o doseljavanju omogućuje rad svima koji nađu poslodavca – pod uvjetom da su za nešto stručni. Mogu da budu računovođe ili vozači, važno je imati neki papir.

Izuzetak je takozvano “zapadnobalkansko pravilo”, doneseno u jeku izbjegličke krize kada su se migrantima iz Sirije i daljeg istoka masovno pridruživali potražitelji azila iz Srbije, Makedonije ili s Kosova.

Tada je dogovoreno da godišnje 25.000 ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana može dobiti radne dozvole u Njemačkoj, čak i kad su u pitanju nekvalificirani radnici.

No ovog ljeta ispostavilo da ni to nije dovoljno. “U zemljama Zapadnog Balkana ima dosta radne snage koja bi radila u hotelima i restoranima u Njemačkoj”, zavapio je Guido Celik, šef udruženja ugostitelja i hotelijera Dehoga.

Toj branši je, poslije brzog oporavka nakon ere lockdowna, odjednom nedostajalo mnogo radne snage. Slično se desilo s aerodromima i aviokompanijama koji su otpuštali ljude tijekom lockdowna. Ovo ljeto je zato u Njemačkoj bilo kaotično za mnoge koji su htjeli odletjeti na odmor.

Doduše, pitanje je koliko još ima ljudi spremnih na iseljavanje na isušenom Zapadnom Balkanu. To su ove godine dobro osjetili u hrvatskom turizmu gdje konobari i sobarice, umjesto iz Srbije i BiH, sve češće dolaze iz Nepala i Filipina.

Useljavanjem protiv kataklizme

“Nikada prije u Njemačkoj nije bilo toliko upražnjenih radnih mjesta kao danas”, pisao je nedavno magazin Spiegel u naslovnoj temi. “Manjak personala guši aerodrome, restorane ili bazene – a opet je tek sitnica u odnosu na ono što prijeti zemlji.”

Statistika pokazuje da je 1.74 milijuna radnih mjesta slobodno, mada ih je zapravo vjerojatno mnogo više.

Tako radno mjesto u njezi starih lica ostaje upražnjeno u prosjeku 239 dana – dakle poslodavci po skoro osam mjeseci ne mogu naći njegovatelja. Jedva da je bolje s limarima, majstorima za grijanje i monterima klima-uređaja gdje se na novog zaposlenog čeka po 224 dana. U visokogradnji se radnik traži 221 dan u prosjeku, a kod medicinskih sestara, babica i bolničara prosjek je 188 dana.

Sve to može odvesti horor-scenariju za njemačko gospodarstvo u kojem bi do 2060. na jednog penzionera dolazilo tek 1.7 radnika. Ni danas taj odnos nije sjajan (2.7) što vodi relativno niskim penzijama.

Da bi se to izbjeglo, stručnjaci računaju da Njemačkoj svake godine treba 400.000 doseljenika.

Zato je, kažu iz vladajuće koalicije, potrebna promjena paradigme – to jest, da Njemačka sebe konačno proglasi “useljeničkom zemljom” poput Kanade. Tome se desetljećima opirala Kršćansko-demokratska unija, pa i tijekom četiri kancelarska mandata Angele Merkel.

Koliku promjenu to iziskuje lijepo ilustrira jedan od prijedloga Liberala: oni traže da se u njemačke institucije koje rade s građanima uvede engleski kao drugi jezik. Tako bi se moglo desiti da, dok gastarbajteri uče njemački, njemački službenici uče engleski.

/Desk/

Objava Njemačka očajnički treba useljenike kako bi preživjela – BiH umire jer ljudi odlaze pojavila se prvi puta na Republika.