Tko je monsinjor prof. dr. Franjo Topić za čije se mišljenje, komentar ili stav tako zanimju novinari kada žele u javnost odaslati poruke mira i suživota u BiH? Mnogi bi rekli kako on nikada nije bio najviši ckveni velikodostojnik, da je bio “običan svećenik”. No, mons. Franjo Topić je sve samo ne običan čovjek i običan svećenik. Ovaj istinski čovjekoljub i domoljub za svoju domovinu BiH kaže: “Svugdje je život proza, samo je u BiH poezija”.
Izjava koja je vrlo brzo postala viralna, posebno kada je BiH omalovažavana i nedovoljno cijenjena, beskurpulozno pljačkana od vlastitih žitelja. Bio je tri desetljeća predsjednik HKD Napredak, a gradeći ovu hrvatsku kulturnu instituciju i sam je postao institucija. Iako su neki očekivali njegovo umirovljenje, a možda i “utišavanje” nakon prestanka mandata u Napretku, on je našao novu životnu viziju – u Zakladi Ljudsko bratstvo gdje je predsjednik Upravnog odbora, a koja radi na izgradnji kapelice posvećene sv. Ivanu Pavlu II., papi čiji je spomenik postavljen ispred katedrale u Sarajevu, a upravo je Topić jedan od inicijatora tog povijesnog projekta.
– Nakon tri desetljeća, koliko ste bili predsjednikom HKD Napredak, zabilježivši velike uspjehe u radu i djelovanju tog hrvatskog kulturnog društva, niste mirovali – nastavili ste unaprijeđivati međuljudske odnose i graditi, sada kao predsjednik Zaklade ‘Ljudsko bratstvo’. Zašto ‘Ljudsko bratstvo’ i koja je to poruka?
Mons. Topić: Od djetinjstva sam više radio nego što se moralo. I ovo je vrlo jednostavno – po uzoru na zamisao u Dokumentu o ljudskom bratsvu za svjetski mir i zajednički život. Ovaj povijesni dokument u Abu Ahabiju potpisali su papa Franjo i veliki imam Ahmed El-Tayeb, koji ima velik ugled i autoritet u islamskom svijetu, a i rektor je Kairskog univerziteta Al Azhar. Uvijek podsjetim da ovaj dokument počinje s riječima: “U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća, nastanjuju zemlju i pronose njome vrednote dobra, ljubavi i mira”. Ideja o ljudskom bratstvu i zajedničkom životu bila je vodilja i za osnivanje Zaklade ljudsko bratstvo, da su svi ljudi braća i sestre, što, zapravo, i jesu. Ovo je posebno važno i za Bosnu i Hercegovinu jer je to zemlja tri velike svjetske vjere i religije, muslimanska, pravoslavna i katolička, što je povlastica, nikako nešto loše. To je šansa za razvijanje dijaloga i ekumenizma, najvećih ideja našeg doba. Islam i kršćanstvo su najveće religije svijeta sa skoro pola čovječanstva i to nosi i posebnu, veliku odgovornost. Samo dijalogom, razumijevanjem i ljubavi prema svome drukčijem bratu ili sestri, a svi smo različiti, možemo postizati mir i skladniji život. To je važno i u ovom današnjem vremenu, prepunom ratova, mržnje i napetosti. I ponovno bih podsjetio na riječi papae Franje koji je kazao da u “opasnostima od izabiranja drugog puta, puta ravnodušnosti, koje može biti vrlo istančan oblik neprijateljstva” i kako ne “ne možemo prati ruke udaljenošću i nebrigom. Ili smo braća ili će sve propasti”.
“Nažalost danas se rađa malo djece, svake godine umre oko 8.000 više nego što se rodi. Svijet napreduje i razvija se i ne može se živjeti kao prije. Ali nije to glavni razlog, nego malo je ljubavi prema djeci. Za mnoge djeca su postala teret, a nitko ne voli teret. Čim se uvede u priču s djecom novac, bit će malo djece.”
– U Margetićima, Novi Travnik ste pokrenuli izgradnju kapele posvećene sv. Ivanu Pavlu II. koja se gradi zahvaljujući donacijama ne samo Hrvata katolika, već i Bošnjaka. Što to znači i u kojoj je fazi izgradnja kapelice – koja je njena simbolika?
Mons. Topić: Kapela i dvorana služe ideji ljudskog bratstva i zaista, moram zahvaliti što su to prepoznali i pomažu izgradnju plemeniti ljudi i tvrtke, kao i umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup mons Tomo Vukšić, ali i reis Kavazović, travnički paroh, općina Novi Travnik i drugi. Hvala im. Ovim Centrom želimo poslati poruku kako je BiH zemlja ekumenizma i dijaloga, da kod te “Crkve kraj puta”, putnik namjernik, bez obzira koje on vjere bio, zastane i pomoli se Bogu, a bit će klupe i česma pa se može i odmoriti. Sv. papa Ivanu Pavlu II. jer je to papa koji je puno toga učino za sve ljude u BiH i Hrvatskoj, ali i za HKD Napredak. Vjera u Boga i ljubav prema Bogu mjeri se po ljubavi prema čovjeku. Biblija jasno kaže: Vjera bez djela je mrtva. Također Isus kaže: „Ako dođeš prinijeti dar, tj. svetu Misu, molitvu, prvo se idi pomiriti s kim si u zavadi, pa onda prinesi dar, što bi značilo da, ako smo u zavadi s nekima, uzalud molitva. I vjerski predstavnici su ljudi, pa često budu „bića zaborava“, pa zato uvijek treba podsjećati na značenje širenja ljudskog bratstva.
– Vaš život je ispunjen upornom vjerom u dobro u svakom čovjeku. Uvijek ste gradili mostove…Što biste posebno istaknuli u svom dosadašnjem radu?
Mons. Topić: Ima toga puno i teško je nešto posebno izdvojiti. Prije svega da nisam odustao od širenja sestrinstva i bratstva te ekumenizma i dijaloga. HKD Napredak je to činio i u najgora ratna vremena, sve su naše manifestacije promicanje životnog dijaloga: koncerti, izložbe, tribine, nogometni i šahovski turniri itd. To se nastavlja i sa Zakladom i cijelim mojim djelovanjem.
“Osobno lako pomirujem da sam Bosanac (neki me smatraju Hercegovcem!), Hrvat i Europljanin i vjerujem da slično mišljenje imaju mnogi naši sugrađani. Iznijet ću jednu tezu: zar bi Srbi bolje živjeli da je RS dio Srbije?”
– Kao čovjek iz naroda, i vi potječete iz brojne obitelji. Međutim, sada se u obiteljima sve manje rađa djece. Možemo li usporediti tadašnje i sadašnje doba i borbu za životom obitelji tada i sada?
Mons. Topić: Rođen sam u višečlanoj obitelji kao najmlađe dijete od nas sedmero. Zahvalan sam svojim pokojnim roditeljima koji su nam usadili dobre životne vrijednosti, odgajali nas u vjeri i pobožnosti, svako jutro i večer je bila zajednička molitva. I oni te i mi smo živjeli sestrinstvo i bratstvo – kod nas su uvijek dolazili uz katolike muslimani i pravoslavni, poštovalo se tuđe kao i svoje. Nikada u našoj obitelji nije bilo psovke ili prostog vica. Uvijek kažem da su u našoj obitelji postojala dva pravila – da nitko ne može otići u inozemstvo i u komunističku partiju. Iako im je oduzeto puno zemlje 1949. i bili izbjeglice te sam i ja rođen kao izbjeglica, ipak su radom i molitvom brzo stekli lijepo imanje. Nažalost danas se rađa malo djece, svake godine umre oko 8.000 više nego što se rodi. Svijet napreduje i razvija se i ne može se živjeti kao prije. Ali nije to glavni razlog, nego malo je ljubavi prema djeci. Za mnoge djeca su postala teret, a nitko ne voli teret. Čim se uvede u priču s djecom novac, bit će malo djece. U Bibliji se smatra sramotom i nekim posebnim prokletstvom tko nema djece, treba djecu gledati kao blagoslov, a ne kao teret. Svako dijete ima i svoju ‘nafaku’. Uvijek je bilo iseljavanja i u cijelom svijetu, ali osobno smatram da danas mnogi to neopravadano čine.
– Božić je vrijeme kada se obitelji ponovno okupljaju, vraćaju se, pa makar i nakratko, na svoja ognjišta. I dalje bilježimo zabrinjavajuće brojke iseljavanja. Što mladima i mladim obiteljima poručiti kako bi ostali u svojoj domovini, uvažavajući sve dobrobiti viših plaća i uspjeha izvan granica domovine?
Mons. Topić: Poznajem dobro situaciju Njemačkoj, gdje se najivše naših ljudi iseljava. Tamo jesu veće plaće, ali i drugi trškovi su veći. Nijedna prosječna obitelj, ni njemačka, ni naša ne može živjeti od jedne plaće i mnogi rade dva posla. U inozemstvu se može bolje živjeti, ali ovdje se ljepše živi. Na iseljavanje utječe i česte političke svađe koje se preko medija prenose u javnost. Ako ovdje nešto ne valja, treba ga popravljati i svatko od nas može nešto učiniti da bude život bolji. U BiH ima oko 180.000 kuća ili stanova više nego domaćinstava, 1.180.000 auta. Normalno je da ljudi žele što bolje živjeti, ali ne treba biti pohlepan. Tko ima kuću i auto nije bogat, ali nije ni siromašan. BiH ima dobroga bogatstva, ona je sedma zemlja u Europi po vodi, šumama, ima i žitnicu i rude. Imamo dobru klimu, nemamo velikih poplava, niti velikih požara. Prošao sam svašta u životu, živio u Rimu 6 godina na studiju, ali ne bih ni za što promijenio BiH. Imao sam poziva da idem vani, ali to ne bih nikad prihvatio. I osobno sam više ovdje uspio nego što bi bilo gdje u svijetu. Bez obzira na sve poteškoće, a gdje ih nema, smatram da je svagdje život proza, a u BiH je poezija. Stoga, dragi mladi, ostajte ovdje, sunce tuđega neba, rekao bi Šantić, neće vas grijati kao što grije ovo.
“Bez obzira na sve poteškoće, a gdje ih nema, smatram da je svagdje život proza, a u BiH je poezija. Stoga, dragi mladi, ostajte ovdje, sunce tuđega neba, rekao bi Šantić, neće vas grijati kao što grije ovo.”
– U BiH svjedočimo stalnim političkim napetostima koje, bez imalo odgovornosti uzrokuju bh političari, među narodima nastoje zadržati stalne napetosti i netrpeljivosti s jednim ciljem – ostanka na vlasti. Što poručiti takvim retorikama?
Mons. Topić: Na žalost, tako je. Gotovo sve se gleda kroz prizmu vlasti, potencira se loše, a zanemaruje mnoštvo dobroga kojeg ima. Većina stvari je ispolitizirano i na prvi pogled se čini kako su narodi u stalnoj svađi, a to je zato jer nacionalne stranke imaju primat te tako stvaraju tenzije među narodima. To je neprihvatljivo jer se tako širi mržnja među narodima. To je posebna odgovornost političara i svih onih koji podliježu takvoj retorici. I zato je važno iako nije lako, odvojiti retorike političara od naroda jer političke stranke su jedno, a prijateljstvo među narodima i ljudima koje postoji – je drugo. Dobar čovjek će u svemu pronaći nešto dobro, a loš će u svemu pronaći nešto loše. Treba biti pozitivno orijentiran.
– Dok predstavnici jednih ističku kako su marginalizirani, drugi prijete svojom brojnošću, a treći odcjepljenjem, gdje je tu odgovornost za čovjeka? Živite i djelujete među narodom – jesu li naši Bosanci i Hercegovci zasićeni ovakvih politika svađa i konfrontacija umjesto iskrenog suživota i povjerenja?
Mons. Topić: Mnogi žele dijeliti, podijeliti, ali kako ćeš ti podijeliti i razdijeliti ove narode koji su tako isprepleteni kao najljepša cvjetna livada? Stvar je pogleda, a ovaj pogled o šarenoj cvjetnoj livadi većina naših političara ne želi. Osobno lako pomirujem da sam Bosanac (neki me smatraju Hercegovcem!), Hrvat i Europljanin i vjerujem da slično mišljenje imaju mnogi naši sugrađani. Iznijet ću jednu tezu: zar bi Srbi bolje živjeli da je RS dio Srbije???
“U Bibliji se smatra sramotom i nekim posebnim prokletstvom tko nema djece, treba djecu gledati kao blagoslov, a ne kao teret. Svako dijete ima i svoju ‘nafaku’. Uvijek je bilo iseljavanja i u cijelom svijetu, ali osobno smatram da danas mnogi to neopravadano čine.”
– Živimo u vrijeme velikih ratova, prijetnji ‘zveckanja oružjem’, ljudskih žrtava, razaranja, ali i siromaštva, nezaposlenosti. Kako u svemu tome zadržati nadu i vjeru, ne samo u Boga, već i u čovjeka, što kazati ljudima dobre volje, ali i onima kojima ova vrlina nedostaje?
Mons. Franjo Topić: Nažalost kroz čitavu povijest je bilo ratova više nego mira. Mi ne možemo odlučivati o svjetskim pitanjima, ali možemo o sebi i oko sebe. Treba u sebi stvarati mir i pozitivno ozračje i to širiti u svom okruženju. Treba činiti što više dobroga, pa ćemo mi i naše društvo biti bolje. Sve božansko je dobro, onda logično slijedi da je i sve dobro božansko.
Čestit Božić svim kršćanima, to znači da imamo čest od bogatsva i sadržaja Božića. Sve najbolje u Novom ljetu, a prije svega duševnoga mira i više optimizma te da bude više sestrinstva i bratstva među svima građanima BiH. Ne kukajmo nego gradimo bolju i napredniju BiH.
(Izvor: Dnevni list)