Nijedan dio otočne države Kiribati ne uzdiže se više od dva metra iznad Tihog oceana. Dva su atola već nestala pod valovima i znanstvenici predviđaju da bi to područje moglo biti nenastanjivo u sljedećih nekoliko desetljeća zbog čega će biti raseljene stotine tisuća ljudi, počinje uznemirujući tekst britanskog Telegrapha, a kojeg prenosi Jutarnji list.
Takva je slika u cijelom svijetu, od Venecije, Nizozemske, Maldiva i Londona i s takvom se slikom svijet postepeno suočava godinama.
No, najnovije informacije uistinu su šokantne. Po prvi su se put pojavili neoborivi dokazi da topla morska voda ulazi ispod kolosalnog ledenjaka Thwaites koji je veličine Floride i sadrži dovoljno vode da podigne razinu svjetskih oceana za 65 centimetara.
“Zabrinjavajuće je što podcjenjujemo brzinu kojom se ledenjak mijenja, što je razarajuće za obalne zajednice diljem svijeta”, rekla je dr. Christine Dow, profesorica na Fakultetu za okoliš na Sveučilištu Waterloo i koautorica studija.
“Thwaites je najnestabilnije mjesto na Antarktiku”, prenosi njene riječi britanski Telegraph.
Kako klimatske promjene podižu globalne temperature sve više i više, ledenjaci i ledene ploče u planinskim regijama i polarnim ledenim kapama se tope. Led koji erodira teče ravno u svjetske oceane, podižući razinu mora.
Svaki nagli porast mogao bi biti katastrofalan za obalne gradove, poput Londona, New Yorka i Šangaja, pišu Britanci.
Thwaites, koji mjeri oko 120 kilometara širine i 1,2 kilometra dubine, polako se topi desetljećima. No, sada je tim međunarodnih istraživača otkrio dokaze “pojačanog topljenja”.
Satelitska promatranja pokazuju kako voda teče ispod njegove baze, izlažući je daleko toplijoj vodi nego što se prije vjerovalo.
“U ledenjaku postoje te karakteristike koje pokazuju da voda ulazi i puni jezerce ispod leda na tom mjestu, puni se i prazni”, objasnio je dr. Rob Larter iz British Antarctic Survey koji je opsežno proučavao ledenjak Thwaites .
Autori studije nadali su se da će trebati stotine godina da Thwaites izgubi svoj led, ali sada strahuju da bi to moglo biti pitanje desetljeća.
Dr. Larter je rekao da studija predstavlja “kariku koja nedostaje” u objašnjavanju onoga što se događa “ispod mnogo stotina metara leda”.
Tim je koristio satelitske slike visoke rezolucije i hidrološke podatke kako bi odredio džepove visokog tlaka gdje se površina ledenjaka podigla.
Upozoravaju da bi ranjive nacije, poput prvospomenutih Kiribata, trebale što hitnije početi ulagati u zaštitu od porasta razine mora, kao što je London učinio s barijerom oko Temze.
No, dugoročno gledano, piše britanski Telegreph, jedini put naprijed je ograničavanje emisija ugljika. Za “ledenjak sudnjeg dana” vjerojatno je već prekasno.
“Da, vjerojatno smo došli do točke s koje povratka – nema”, zaključuju autori studije.
/Desk/