Pred Sudom BiH u tijeku je suđenje sedmorici bivših pripadnika HVO-a u Žepču za zločine nad Bošnjacima iz lipnja 1993. godine. S obzirom da se radi upravo o događaju od 24. lipnja 1993. godine, prvi svjedok Tužiteljstva BiH bio je Galib Dervišić, nekadašnji zapovjednik 319. brigade ABiH u Žepču koji je ispričao kako su se pripadnici Armije BiH predali nakon sukoba i kako su zatvarani na raznim lokacijama.
Dervišić je svedočio o događajima koji su uslijedili nakon što su se snage Armije BiH predale HVO-u, a on sam četiri dana prije, izdao zapovijed (naređenje) da “jedinice ABiH 319. brigade Žepče u 9 sati izvrše napad na ustaške snage, sve ustaško spaliti, djecu i ženu pritvoriti u logoru u Vitlacima, a muškarce pobiti”.
“…Po ulasku u grad spojiti se sa snagama u gradu, a specijalni vod MUP-a Zenica odmah prijeći likvidaciji ustaškog zapovjedništva i čelnika HDZ-a…Snage koje su u gradu koristeći vjerski praznik i okupljanje ljudi u crkvi do 3.00 sati 24.06.1993. zaposjesti utvrđene zgrade po ranijem planu, sve što se kreće ubijati. Snajperima neutralisati sve istaknute članove komande stađa, i staviti grad pod kontrolu. Po ulasku naših snafa prijeći u čišćenje grada, žene i djecu zatvoriti u srednju školu Žepče i Osnovnu školu Žepće. Ljudstvo iz stare opštine odmah zaposjesti bolnicu koju drže ustaše i sve ustaše pobiti, a medicinsko osoblje zadržati da radi pod kontrolom”.
Ova zapovijed, izdana 20. lipnja 1993. godine i potpisana od strane zapovjednika Galiba Dervišića zavedena je u spisima haškog tribunala pod brojem 02918607 i toliko je nevjerojatno krvoločna.
Osoba koja je potpisala ovakvu zapovijed bila je prvi svjedok Tužiteljstva BiH, a u svom iskazu je kazao kako je pozvao specijalnu policiju “zbog zaštite civila” te da ga je “potreslo” jer su bošnjački civili među kojima je bilo i starih osoba i djece “bili u štalama i hangarima”.
Optužnica
Podsjetimo, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine u siječnju prošle godine podignulo optužnicu protiv sedmorice bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i policije koje tereti za ratne zločine počinjene na području Žepča u središnjoj Bosni. Kako su priopćili iz državnog Tužiteljstva optuženi su Luka Babić (60) koji je u međuvremenu preminuo te je postupak protiv njega obustavljen, Alojz Vrbić (68), Marinko Martić (65), Franjo Jozić (59), Viktor Markanović (65), Slavko Spajić (66) i Ivo Mrkonjić (63).
Tužiteljstvo BiH tereti ih da su tijekom 1993. i 1994. godine kao pripadnici vojne policije HVO i civilne policije u Žepču kršili odredbe Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme oružanog sukoba. U ukupno 66 točaka optužnice oni se terete za ratne zločine nad više desetaka civila bošnjačke nacionalnosti koji su bili nezakonito zatvoreni u improviziranim zatvorskim objektima.
Optužnica se odnosi na zlostavljanja, premlaćivanja i druga nečovječna postupanja zbog čega su neki zatvorenici umrli kao i nezakonito izvođenje na prisilne radove u zonu ratnih operacija kada je više osoba smrtno stradalo a veći broj je ranjen. Svi su optuženi za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Sukob
Prvi sukob zabilježen je 23. lipnja 1993. navečer, kada su mudžahedini iz Željeznog Polja napali hrvatsko selo Golubinja. Sutradan ujutro dijelovi pet muslimanskih brigada, oko 12500 ljudi, napredujući u dvije kolone s jugozapada (Zenica) i jugoistoka (Kakanj), krenuli su u glavni napad sjeverno od Željeznog Polja i ubrzo opkolili Žepče.
Muslimanske su snage zauzele uzvisine zapadno, južno i istočno od Žepča, a u sljedećih nekoliko dana hrvatsko stanovništvo iz područja na južnoj obali rijeke Bosne kojima su dominirali Muslimani, izbjegao je u većinska hrvatska područja. U samom Žepču vatra se začula oko 9:15, kad su paljbu na grad otvorili topništvo i minobacači ABiH-a, a muslimanske “Zelene beretke” opkolile stožer vojne policije HVO-a u hotelu ”Balkan”.
Napad je herojskim zalaganjem i žrtvovanjem HVO-a nadvladan te su muslimanske snage odbijene do južne obale rijeke Bosne. Do 30. lipnja HVO je uspio odbiti najveći dio napadača ABiH s većeg dijela zapadne obale rijeke Bosne i osloboditi zapadni dio Žepča.
Bitka je završila 30. lipnja uvečer predajom 305. i 319. brigade Armije BiH. Zapovjedniku ABiH Galibu Dervišiću poziv na predaju upućen je još 25. lipnja, ali on ga je odbio. Dok se bombardiranje pojačavalo 26. lipnja, HVO je polako uspostavio kontrolu nad gradom, a Muslimanima je počelo nedostajati streljiva. Dervišić je predaju dogovorio s Božidarom Tomićem 30. lipnja, pristavši na predaju glavnine svojih snaga u gradu u 17 sati. (Izvor: Direktno.hr)
Svjedočenje
O svjedočenju svjedoka Tužiteljstva BiH, Galiba Derviševića svojedobno je iscrpno izvijestio Detektor.ba:
Galib Dervišić, nekadašnji zapovjednik 319. brigade Armije u Žepču, kazao je da je poslije određenih incidenata 24. juna 1993. došlo do sukoba s pripadnicima 111. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Nakon nekoliko dana borbi, kako je naveo, bili su prinuđeni da se predaju.
“Vidjeli smo da gotovo nema izlaza, da smo skroz u okruženju. Još bi se mogli držati, ali kad je došla artiljerija…”, prisjetio se svjedok.
Prema njegovim riječima, sa zapovjedništvom HVO-a je dogovoreno da pripadnici Armije polože oružje, da se izvrši trijaža, a da civili ostanu u kućama. Međutim, poslije je javljeno da civili ne mogu ostati i saznao je da su prebačeni u krug preduzeća “Nova trgovina”.
Dervišić je rekao da je on u pratnji Vojne policije HVO-a odveden u jednu kuću, a odatle je nakon dva dana prebačen u školu u Perkovićima. Kazao je da je bio u učionici, a da su u sali bili civili.
“Dovedeni su članovi moje komande. Muharem Pehlivanović je donesen isprebijan, jedva je govorio”, rekao je svjedok.
Dodao je da je od njih saznao da su civili još u štalama i hangarima i da ga je to potreslo, jer je bilo starih ljudi i male djece.
Dervišić je rekao da je iz škole poslije desetak dana prebačen u “Silos”, koji su također osiguravali vojni policajci. Naveo je da je tu bila zloglasna ćelija “šestica”.
“Jasmin Musić, komandir Vojne policije 319. brigade, izveden je iz te ‘šestice’… pretučen, unesen nazad i od posljedica je preminuo”, kazao je Dervišić, napominjući da to nije vidio, nego da je saznao od drugih.
Rekao je da mu se čini da je čuo da je “Musića izveo Vrba i još neko”. Kako je naveo, to mu je kazao Ismet Berbić, koji je takođe bio pretučen.
Dervišić je rekao da je poslije nekoliko dana odveden u školu “Rade Kondić” u Žepču, gdje je ostao do puštanja u siječnju 1994. godine. Kazao je da se načelnik štaba njegove brigade Adnan Mešić vratio krvav sa ispitivanja.
Rekao je da su zarobljenici odvođeni na radove na borbene linije HVO-a, gdje je njegov rođak ranjen i poslije podlegao, a kako je čuo, dvojica su ubijena prilikom pokušaja bijega.
Svjedok je izjavio da njega nisu zlostavljali ni na jednom mjestu zatočenja, te da je išao na radove u grad kad bi se dobrovoljno javio.
Za zločine u Žepču sudi se nekadašnjim pripadnicima Vojne policije Alojzu Vrbiću, Marinku Martiću i Franji Joziću te Ivi Mrkonjiću, koji je optužen u svojstvu načelnika policije u Žepču.
Branitelj Dražen Zubak sugerisao je da je Musić preminuo 15. kolovoza, kad je svjedok već bio prebačen iz “Silosa”. Dervišić je ponovio da pred njim nitko nije tučen, a da Musić nije odmah preminuo poslije prebijanja.
Branitelju je rekao da je moguće da su pripadnici “Zelenih beretki” bili zatvoreni u “šestici” u “Silosu”, ali da mu nije poznato da su to bili oni koji su odlazili i ratovali protiv HVO-a na drugim područjima.
Dervišić je kazao da je njegova brigada bila napravila plan za obranu od HVO-a.
Optuženog Mrkonjića zanimalo je tko je tražio da u Žepče dođe specijalna policija iz Zenice. Svjedok je rekao da je on, kao najviša komanda, tražio pojačanje radi zaštite civila i da je došla obična policija.
“Znate koliko je bilo policajaca Hrvata, koliko Muslimana”, kazao je svjedok.
Suđenje u ovom predmetu nastavljeno je nakon dužeg zastoja zbog bolesti i smrti pojedinih optuženih. Sljedeće ročište zakazano je za 14. srpnja.
(Republika/V.S.H.)