Novinar lista NZZ zato poručuje kako se EU mora brzo odreći dvije iluzije: inzistirati na ukidanju dužnosti visokog predstavnika jer BiH ne treba prokonzul, a posebno ne onaj koji ne može provoditi svoje odluke. “Ako je visoki predstavnik”, nastavlja švicarski novinar, “u stanju nešto postići onda je to samo poticanje kolektivne neodgovornosti domaćih političara”. Druga iluzija je, nastavlja obećanje o članstvu u EU-u: “Unija bi trebala odustati od tog obećanja i umjesto toga BiH (i njenim susjedima) ponuditi iskren i realan model integracije.
Što će se dogoditi ako se SAD, kako je najavljeno, sigurnosno-politički povuče iz Europe i kako će se to odraziti na Balkan? EU bi se sada morao oprostiti od dvije iluzije o BiH, piše Andreas Ernst za Neue Zürcher Zeitung (NZZ), a čije dijelove prenosi Deutsche Welle (DW).
“Je li ovo stara igra ili situacija u BiH sada zaista postaje opasna?”, pitanje je koje postavlja novinar švicarskog lista Neue Zürcher Zeitung (NZZ) Andreas Ernst osvrćući se na presudu Miloradu Dodiku i “borbu za moć i vlast” u BiH.
Dodikova prijetnja secesijom – politička strategija za održanje vlasti
On podsjeća da je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske – entiteta u BiH koji ima djelomičnu autonomiju – najavio postupno povlačenje srpskih predstavnika iz državnih institucija, nakon što ga je prošle srijede Vrhovni sud BiH osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih dužnosti. Osuđen je zbog nepoštivanja odluka Ustavnog suda i dekreta OHR-a – Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice.
NZZ piše kako je visoki predstavnik Christian Schmidt u “stalnom sukobu s Dodikom”, koji tvrdi da je dužnost visokog predstavnika “nelegitimna i nezakonita”, te se “odbija povinovati njegovim odlukama”.
List konstatira i da Dodik povremeno prijeti secesijom srpskog entiteta, što do sada nije imalo konkretne posljedice.
“To je politička strategija kojom dugogodišnji lider održava svoju vlast i moć. On se predstavlja kao zaštitnik srpstva i okuplja građane oko sebe pričama o krizama. Međutim, to mu sada sve slabije uspijeva”, konstatira Andreas Ernst i postavlja pitanje: ostaje li i ovaj put sve po starom?
“To je neizvjesno: jer Trumpova druga era baca novo svjetlo i na Balkan”, primjećuje švicarski novinar. On ukazuje kako su upravo Amerikanci zaslužni za poslijeratni poredak u ovoj regiji, posredujući u sklapanju Daytonskog mirovnog sporazuma, ali i kod proglašenja neovisnosti Kosova, koje se 2008. godine, uz američku podršku, odcijepilo od Srbije.
U članku se postavlja pitanje je li SAD pod Trumpom još uvijek zainteresiran za taj poredak i što znači ako se, kako je najavljeno, sigurnosno-politički povuče iz Europe?
Što EU treba učiniti?
Novinar lista NZZ zato poručuje da se “EU mora brzo odreći dvije iluzije”.
“Prvo, treba inzistirati na ukidanju dužnosti visokog predstavnika jer BiH ne treba prokonzul (op. red.: rimski vladar u provincijama), a posebno ne onaj koji ne može provoditi svoje odluke”, piše Ernst. On citira Dodika koji “podrugljivo” pita: „Hoće li Schmidt poslati tenkove u Banja Luku kako bi me spriječio da uđem u svoj ured?”.
“Ako je visoki predstavnik”, nastavlja švicarski novinar, “u stanju nešto postići onda je to samo poticanje kolektivne neodgovornosti domaćih političara”.
Druga iluzija je, nastavlja švicarski novinar, obećanje o članstvu u EU-u: “Unija bi trebala odustati od tog obećanja i umjesto toga BiH (i njenim susjedima) ponuditi iskren i realan model integracije. To bi, na primjer, mogao biti pristup jedinstvenom tržištu, pod uvjetom da zemlja provede jasno definirane reforme. Ili pak poseban bilateralni sporazum, koji bi uključivao pridruživanje Schengenskom prostoru.”
Cilj bi, nastavlja švicarski novinar, trebao biti da “građani biraju sposobne političare” koji će znati iskoristiti europsku ponudu. „Dodik vjerojatno ne spada u tu grupu”, zaključuje Andreas Ernst u tekstu za NZZ, kojeg prenosi DW.
“EU nije strateški cilj političara“
“EU nije strateški cilj i mislim da je to ustvari ono što frustrira s jedne strane ljude u BiH, a s druge, čini mi se, i naše partnere u Bruxellesu”, rekao je za Radio Slobodna Europa (RSE) Adnan Huskić, politolog i vanredni profesor političkih znanosti i međunarodnih odnosa na Sarajevo School of Science and Technology, ocjenjujući stanje puta BiH ka EU, 33 godine nakon referenduma za neovisnost.
“Dakle, EU stoji tu, napisana i navedena kao strateški cilj BiH. To je čak i jedno od onih pitanja oko kojih se barem deklarativno sve političke elite u BiH slažu. Međutim, jasno je, kad pogledate način na koji se događa politika, načina koji se ne donose nužne odluke, načina koji se ne ispunjavaju u uvjeti, da to nije onda strateški cilj. Dakle, strateški cilj je nešto drugo.
EU nije strateški cilj i mislim da to frustrira s jedne strane ljude u BiH, a s druge čini mi se i naše partnere u Bruxellesu. Taj nekakav potpuni izostanak, čak i vrlo tehnički, odluka koje bi omogućile BiH, naprosto da bude dijelom regije u smislu nekog zamaha prema EU. To je ono što mislim da je možda i najnegativniji aspekt politike u BiH sada, 33 godine kasnije”, zaključio je Huskić za RSE.
“Spremni državu i društvo gurnuti u provaliju kako bi zaštitili sebe“
Huskić smatra kako su dugo vremena akumulirani pritisci, jer se nije dovoljno uradilo na vladavini prava u BiH, kao i zbog nikad dovršene reforme pravosuđa, doveli do kriminalizirane elite.
“Apsolutni gospodari procesa nekada su spremni državu i društvo gurnuti u provaliju kako bi zaštitili sebe. I to su procesi kojima mi svjedočimo zadnjih sigurno 20-ak godina. Pritisci koji su dugo vremena bili akumulirani zahvaljujući prvenstveno jednom aspektu koji je ostao nedovoljno razvijen nažalost, a to je vladavina prava u BiH, ta nikad dovršena reforma pravosuđa, dovela je do toga da su kriminalizirane elite”, smatra Huskić.
Ocjenjuje kako BiH je BiH nedovoljno institucionalno i demokratski nedovoljno konsolidirana, a kako sve prati pitanje političke kulture, nagomilani problemi, kao i političke elite koje vrlo agresivno nastupaju, a pri tom uz značajno promijenjenu globalnu i regionalnu dinamiku.
“Globalna i regionalna dinamika se najviše reflektira nakon povratka predsjednika Trumpa u Bijelu kuću, razmimoilaženja između Europe i Amerike, pitanja budućnosti Sjevernoatlantskog saveza, a i sve se to na neki način reflektira i na situaciju u BiH i u regiji.
Funkcioniranje isključivo u međusobnom sukobu
Osvrćući se na političke krize u BiH, Huskić ocjenjuje: Većina kriza u BiH je nešto što ja nazivam ‘virtualnim krizama’, nisu krize zato što su nužno došle na dnevni red, nego ta pitanja se stavljaju na dnevni red kako bi se proizvela kriza. To je jedna od stvari koja je jednostavno postala značajka. Imate čitavu garniture političara u BiH koji su naučili funkcionirati samo i isključivo u međusobnom sukobu i kojima su faktički postao ‘raison d’etre’, zbog toga postoje, to je suština njihova političkog djelovanja. Sve ove krize, od kojih, kažem, neke su potpuno legitimne ili dolaze kao rezultat otvaranja nekih potpuno legitimnih pitanja oko kojih nema dogovora istina ili ne može ga biti barem u ovom momentu i zato sam ja uvijek bio mušterija toga, ja mislim da su, čak, i političari neki, pa i iz RS, bili na tom fonu”, zaključuje Huskić.
/Desk/