Naime, vladajući su se ‘ukopali u svoje rovove’ čvrsto čuvajući stečene pozicije, bez imalo truda da učine nešto za opće dobro i dobrobit naroda koji predstavljaju. Unatoč činjenici što su se distancirali od problema ljudi i sami sebi postali svrha, oni su jaki do te mjere da ih, sudeći po sadašnjoj konstelaciji snaga, oporbene političke stranke ne mogu oboriti.
Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Samo su puke fraze predsjednika SDS-a Vukote Govedarice da će udruženi u Savez za promjene srušiti nenarodnu vlast u Republici Srpskoj i da će entitetski predsjednik Milorad Dodik i premijerka Željka Cvijanović završiti iza rešetaka. Dok on to javno obznanjuje, vrlo istaknuti član njegove stranke i aktualni ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH Dragan Mektić podnosi ostavku na sve stranačke dužnosti, dijagnosticirajući stanje u toj stranci donekle identičnim onome kakvo vlada i u vladajućim strukturama. Jednako tako, ni oporba koja je podnijela zahtjev za izglasavanje nepovjerenja federalnoj Vladi završit će samo u pokušaju i sami svjesni činjenice u neuspjeh. Logično, jer vladajući su jedinstveni samo kada su u pitanju njihove pozicije. Bez obzira što se često i u vladajućoj koalicji pojedine stranke ponašaju kao oporba, u kritičnim situacijama ipak prevlada njihovo jedinstvo. U takvim ne-prilikama postupe po dobro poznatome pravilu: – Sve za vlast, vlast nipošto -.
Dakle, ni cjelokupna oporba u BiH kad bi bi bila udružena I jedinstvena kao što nije, bar za sada, nema nikakvu šansu da obori vladajuće ni prije izbora, a ni za same izbore, jer su se već ranije okušali u vlasti i ništa se bitno u tom razdoblju nisu razlikovali od aktualnih garnitura. Vladajućima, kao što sam već konstatirao ne daje snagu njihovo jedinstvo kojega ustvari i nema, ali dobiju nemjerljivu snagu samo u slučaju opasnosti od oporbe. Oporba je, poput vladajućih, krajnje nejedinstvena i bar za sada samo se deklarativno javnosti žele predstaviti snagom koja obećava.
Kako očekivati jedinstvo od oporbenih stranaka SDP-a Nermina Nikšića, DF-a Željka Komšića i Građanskog saveza Reufa Bajrovića ako se zna da su zajedno odljuljani u kolijevci SDP-a, a potom se razišli. Uz to, nisu dugo izdržali zajedno ni Komšić i Bajrović koji su nakon napuštanja SDP-a osnovali DF-a, da bi se i tamo razišli, nakon čega je Bajrović osnovao svoju stranku. Kako od ove trojke očekivati iskreno jedinstvo ako su bili nejedinstveni u SDP-u, a potom i DF-u – strankama koje su bile nekada u vlasti. Uvjeren sam da bi ova oporbena trojka i imala šansu ali samo pod uvjetom ako koalicijsko kormilo prepuste Nerminu Nikšiću koji iza sebe ima rezultate. Uveo je krajnje demokratske procese u SDP-u što je svojevrsno osvježenje nakon svoga prethodnika Zlatka Lagumdžije koji se ponašao diktatorski.
Za razliku od aktualne federalne Vlade, prethodna Vlada s premijerom Nikšićom, unatoč svim poteškoćama s kojim se susretala, ostvarila je zapažene rezultate kako u zapošljavanju tako i u drugim proizvodnim granama, a iznad svega u cestogradnji. Uz to, da bi ova koalicija imala šansu za smjenu vladajućih valjalo bi je ojačati i novim snagama, zapravo pojedincima iz vladajućih političkih stranaka koji se ne mire sa stanjem i svojevrsna su oporba vladajućim elitama u svojoj partiji, kao i onima koji tek stasavaju na političkoj sceni. Kao primjer navest ću samo neke koji u kontinuitetu i na svoju štetu ukazuju na društvene devijacije s ciljem društvenog boljitka.
Dragan Mekić, kao što sam već konstatirao, ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH I visoki dužnosnik SDS-a koji je zbog neslaganja sa stanjem u stranačkim redovima dao ostavku na sve dužnosti I dr. Diana Zelenika, zastupnica ispred HDZ 1990 u državnom parlamentu koja svojim javnim istupima, također, ukazuje na pogubnost aktualne politike s ciljem mijenjanja stanja u korist prosperiteta ove zemlje, hoću reći u svim situacijama dijagnosticira stanje i daje dijagnozu društvenog ozdravljenja. Uz to, nezaobilazni politički čimbenik sve više postaje i Amir Reko, predsjednik POKRETA MOST 21 koji će, kako najavljuje, uskoro prerasti u političku stranku.
Podsjećanja radi, Reko ima svijetlu prošlost i o njemu je snimljen i film MAKEDONAC koji se u ratu dokazao vrhunskim profesionalcem i humanistom što će zasigurno i povijest zabilježiti budući da je spasio oko pedeset žitelja srpske nacionalnosti u okolini Goražda i to baš u trenutku kad je saznao da su mu pripadnici vojske Republike Srpske spalili oiteljsku kući i u njoj rođenu mu majku i četiri člana uže obitelji. I u takvoj situaciji on u svojstvu zapovjednika Armije RBiH srpskim obiteljima kaže da su mu pripadnici vojske RS spalili majku i rodbinu naglašavajući da oni za to nisu krivi i spašava ih. I tada se, kako i sam kaže, rukovodio riječime svoje rahmetli majke koja mu je govorila: “Budi čovjek”. Platforma o izgradnji boljeg i pravednijeg bh društva koju je MOST 21 na čelu s Rekom ovih dana obznanio, kako navode, osnovni je dokument i politička vodilja za predstojeće opće izbore.
Oporba se ne treba zanositi činjenicom da će vladajući na predstojećim općim izborima biti kažnjeni zbog masovnog odlaska naroda iz BiH tražeći spas sebi i svojoj obitelji. Ta činjenica njih uopće ne pogađa jer to i nisu njihovi glasači. Njihovi glasači su, uglavnom, uposleni ili se uposlenju nadaju i polaze od činjenice da je glas za vladajuće jamac njihovog opstanka na random mjestu. Iako, dakle, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović imaju jaku oporbu, Dragan Čović je po tom pitanju bezbrižan. To što se povremeno oglase iz HDZ 1990 i Hrvatski narodni savez BiH s kritikom na Čovićev HDZ BiH ni u kom slučaju ne pridonosi njihovome jačanju na političkoj sceni. Dapače, njihove povremene i stidljive reakcije samo ukazuju na njihovu nemoć.