U opširnom članku autor analizira nikad veći broj radnih migranata sa Zapadnog Balkana: “Prema aktualnim podacima njemačkog Saveznog zavoda za statistiku, broj migranata sa Zapadnog Balkana koji rade u Njemačkoj prošle godine je bio oko 66.000. Usporedbe radi, krajem 2015. bilo ih je samo 13.000. Njihov broj se u posljednjih nekoliko godina upeterostručio.
Migranti sa Zapadnog Balkana su vremenom postali vrlo važni za njemačko tržište rada. Svaki četvrti stranac iz zemalja koje nisu članice EU, i koji radi u Njemačkoj, dolazi iz zemalja Zapadnog Balkana.
Krajem 2015. godine je to bio svaki deseti. Najveći dio njih, prema statističkim podacima, dolazi iz Bosne i Hercegovine (32 posto), Srbije (22 posto) i sa Kosova (19 posto). Manji broj radnih migranata dolazi iz Makedonije (14 posto), Albanije (11 posto) i Crne Gore (2 posto). Pet posto njih ima neograničenu dozvolu za boravak u Njemačkoj, a svi ostali imaju ograničeni boravak. Ono što je zanimljivo je da u Njemačkoj radi puno više muškaraca, nego žena sa Zapadnog Balkana – i to tri puta više muškaraca”, navodi se u članku pod naslovom “Ranije su dolazili tražitelji azila, sada dolaze građevinski radnici”.
Sve to je rezultat migracionog eksperimenta, odnosno uvođenja tzv. Uredbe za Zapadni Balkan, objašnjava autor: “Do 2016. godine desetine hiljada ljudi sa Zapadnog Balkana su u Njemačku došli kao izbjeglice i tu zahtijevali azil. Ali, u 2014. i 2015. su zemlje Zapadnog Balkana sukcesivno proglašene za ‘zemlje sigurnog porijekla’. Zahtjevi za azil iz ovih zemalja praktično se nakon toga više ne prihvaćaju.
Njemačka savezna vlada je 2016. godine omogućila novi način dolaska za radnike iz ove regije: tzv. pravilo Zapadnog Balkana (Westbalkanregel). Od tada radnici mogu dolaziti u Njemačku skoro bez ikakvih problema, neovisno o profesionalnim kvalifikacijama i poznavanju njemačkog jezika. Jedini preduvjet je konkretna ponuda za posao i odobrenje BA (Bundesagentur für Arbeit). Uredba, koja je stupila na snagu 2016. godine, ograničena je i traje do 2020. godine. Glavni razlog za vremensko ograničenje je da mnogi ljudi koji dolaze u Njemačku iz regije nisu stručna radna snaga.”
“Glavne zemlje porijekla još uvijek su Indija, Kina, BiH (8%) i Sjedinjene Države”, piše autor.
Herbert Brücker, voditelj istraživačkog odjela „Migracija” na Institutu za istraživanje tržišta rada (IAB) za ovaj list kaže: “Najveće interesovanje je za građevinsku i ugostiteljsku djelatnost. Baš tamo gdje je manjak osoblja posebno velik.”
“IAB predviđa dugoročni pad broja radno sposobnog stanovništva ukoliko se ne bude usmjerilo na zapošljavanje radnika iz trećih zemalja. Čak i ako nadolazećih godina godišnje u Njemačku useli 200.000 osoba više, nego ih se odseli, do 2060. godine broj radnika bi i dalje opao sa sadašnjih 46 milijuna na manje od 40 milijuna. Kako bi se spriječilo daljnje opadanje broja radno sposobnog stanovništva, u Njemačku bi se moralo godišnje useljavati oko 400.000 ljudi više nego ih se odseli.
Ali u konačnici, sve manje stranaca dolazi u Njemačku. To ističe Institut za njemačko gospodarstvo u Kelnu (IW): Nakon što je u Njemačku 2017. godine stiglo 683.000 migranata iz EU i zemalja koje nisu članice EU, prema podacima instituta 2018. godine stiglo je samo oko 357.000 osoba”, zaključuje ovaj list.
/Republikainfo.com/