Masovna uporaba lijekova poput Ozempica pruža znanstvenicima dosad najjasniji uvid u njihove stvarne učinke, prednosti i neočekivane nuspojave.
Deseci milijuna ljudi diljem svijeta trenutačno uzimaju lijekove poput Ozempica. Ova masovna primjena pretvorila se u svojevrsni eksperiment u stvarnom vremenu koji znanstvenicima nudi daleko više podataka nego što bi to ikada moglo pružiti ijedno strogo kontrolirano kliničko ispitivanje.
Zahvaljujući brzom širenju njihove uporabe, danas imamo jasniju sliku nego ikada prije o njihovim učincima, ali i o izazovima koje donosi njihovo uzimanje.
„Obično kada se pojavi novi lijek, imamo vremena naučiti kako ga koristiti“, izjavila je dr. Melanie Jay, direktorica Sveobuhvatnog programa za pretilost na N.Y.U. Langone, tijekom intervjua na konferenciji Američke udruge za dijabetes u New Orleansu. Međutim, kada je riječ o GLP-1 lijekovima, dodala je, „svi na neki način učimo i prilagođavamo se u hodu“.
Evo što smo dosad naučili u tom procesu.
Liječe mnogo više od samog dijabetesa ili pretilosti
Iako su ovi lijekovi prvotno odobreni za liječenje dijabetesa, a potom i pretilosti, neki od njih sada su dobili odobrenje za smanjenje rizika od srčanog udara i drugih kardiovaskularnih problema, kao i za liječenje apneje u snu, teških bolesti jetre i bolesti bubrega.
Dio tih dobrobiti proizlazi iz samog gubitka težine. No, istraživači sve više vjeruju da ovi lijekovi pružaju zdravstvene prednosti koje su potpuno neovisne o gubitku kilograma. Glavna teorija sugerira da ovi lijekovi suzbijaju visoke razine upalnih procesa u organizmu, koji su povezani s mnogim kroničnim zdravstvenim problemima.
Znanstvenici također proučavaju potencijal ovih lijekova u liječenju niza drugih stanja, uključujući dugotrajni Covid i poremećaje izazvane ovisnošću. Prvi dokazi ukazuju na to da ljudi koji uzimaju ove lijekove manje piju i puše te imaju manju vjerojatnost za razvoj ovisnosti, iako znanstvenici naglašavaju da su potrebna veća i opsežnija ispitivanja prije donošenja konačnih zaključaka.
Nakon prestanka uzimanja težina se vraća – ali ne nužno u potpunosti
U kliničkim ispitivanjima injekcijskih lijekova koji su trenutačno na tržištu, pacijenti su nakon otprilike 72 tjedna u prosjeku izgubili oko 15 do 20 posto tjelesne težine. Neke studije iz stvarnog svijeta potvrđuju te brojke, dok druga istraživanja sugeriraju da ljudi u praksi ipak gube manje (prosječni gubitak težine u realnim uvjetima kreće se između 8 i 17 posto, ovisno o lijeku i studiji). Ova razlika u odnosu na klinička ispitivanja djelomično proizlazi iz činjenice da mnogi ljudi prestaju uzimati lijekove, često zbog nuspojava ili visokih troškova.
Mnogi koji prekinu terapiju vratit će barem dio izgubljene težine, no neki su uspjeli zadržati postignute rezultate. Analiza medicinskih kartona više od 180.000 pacijenata pokazala je da je više od polovice onih koji su uzimali semaglutid (aktivnu tvari u Wegovyju) ili tirzepatid (spoj u Zepboundu) zadržalo smanjenu težinu ili čak dodatno smršavjelo dvije godine nakon prestanka uzimanja lijeka.
Hamlet Gasoyan, koji proučava ove lijekove u Centru za istraživanje skrbi utemeljene na vrijednosti pri klinici Cleveland, ističe da se pacijenti nakon prestanka terapije često okreću drugim metodama kako bi održali težinu. To može uključivati intenzivne režime vježbanja, bariatrijsku kirurgiju ili druge, starije i jeftinije lijekove za mršavljenje.
Lijekovi ne djeluju jednako na sve
Sada je poznato da je otprilike jedna od deset osoba na ovim lijekovima takozvani „ne-reaktor“ (non-responder), odnosno osoba koja izgubi manje od 5 posto svoje tjelesne težine. S druge strane, mali dio pacijenata čine „super-reaktori“ koji u vrlo kratkom vremenu izgube iznimno velik broj kilograma (iako još nije posve jasno koliko je ova pojava česta).
Znanstvenici smatraju da genetika, kao i razina užitka koju pojedinci prirodno deriviraju iz hrane, mogu igrati ključnu ulogu u ovim različitim odgovorima organizma.
Pojavljuju se i neočekivane nuspojave
Mnogi pacijenti osjećaju uobičajene nuspojave koje su već zabilježene u kliničkim ispitivanjima: mučninu, umor te probavne smetnje poput povraćanja i proljeva. Međutim, s masovnijom uporabom pojavile su se i druge, rjeđe nuspojave koje su postale popularne teme na društvenim mrežama, poput „Ozempic daha“ (uzrokovanog djelomično dehidracijom jer pacijenti sa smanjenim apetitom piju manje vode) ili „Ozempic lica“ (upalog izgleda lica uslijed brzog gubitka masnog tkiva).
Dr. Scott Hagan, izvanredni profesor medicine na Sveučilištu Washington, navodi da su mu se pacijenti žalili i na gubitak kose, što može biti izravna posljedica naglog i velikog gubitka težine (slično kao kod osoba koje pate od anoreksije).
Neki uočeni problemi znatno su ozbiljniji. Nekoliko studija povezalo je uporabu ovih lijekova s blago povećanim rizikom od razvoja vrlo rijetkog stanja oka, iako još nije dokazano uzrokuju li GLP-1 lijekovi to stanje izravno. Liječnici su također primijetili da lijekovi ponekad toliko ekstremno smanje apetit da pacijenti razviju nutritivne deficite. Također je zabilježen i blagi porast rizika od pankreatitisa, iako je ta nuspojava i dalje iznimno rijetka.
Nadalje, pacijenti na ovim lijekovima često gube mišićnu masu. Dok mlađi i zdraviji pacijenti uspijevaju očuvati ili vratiti mišiće treningom snage i prehranom bogatom proteinima, liječnici upozoravaju da starije odrasle osobe na ovim lijekovima postaju krhkije, što povećava rizik od padova i ozljeda.
Rasprava o „pravoj dozi“
Pacijenti obično započinju terapiju s najnižom dozom, koja se zatim mjesecima postupno povećava. U pravilu, viša doza znači veći gubitak težine i značajniji pad šećera u krvi.
„Nalazimo se na skliskom terenu jer postoji mnogo različitih doza, a ona najviša bi nekoga mogla dovesti do tjelesne težine koja dugoročno nije zdrava za organizam“, upozorava dr. Hagan. Predugo držanje pacijenata na previsokoj dozi može suzbiti apetit do nezdravih razina, dovesti do pothranjenosti, smanjenja gustoće kostiju, hormonalne neravnoteže te povećati rizik od žučnih kamenaca.
Učinci koji nadilaze fizičko zdravlje
Kako lijekovi postaju popularniji, pojavljuje se sve više svjedočanstava o suptilnim načinima na koje oni utječu na osobni život i mentalno zdravlje pacijenata. Primjerice, mnogi navode da su ovi lijekovi promijenili njihov seksualni život – u nekim slučajevima tako što su se osjećali poželjnije, a u drugima tako što im je smanjen libido. Neki ističu da se osjećaju samopouzdanije i da se lakše kreću i vježbaju.
Međutim, javlja se i fenomen da lijekovi kod nekih pacijenata umanjuju osjećaj zadovoljstva pa čak i životne radosti. Marie Spreckley, istraživačica sa Sveučilišta u Cambridgeu koja proučava ove medikamente, navodi da su joj pojedini pacijenti priznali kako se osjećaju emocionalno „ravnije“ bez užitka koji su nekada pronalazili u hrani, te da se osjećaju manje povezanima sa socijalnim aspektom zajedničkih obroka. Dodala je kako ta iskustva zahtijevaju daljnja istraživanja. Drugi su pak izjavili da im se osobnost na ovim lijekovima činila „tupijom“ ili da su patili od kronične letargije.
Prošlo je manje od desetljeća otkako se Ozempic pojavio na tržištu. Kako broj korisnika raste, a istraživanja se nastavljaju, saznat ćemo još više o tome kako ovi lijekovi dugoročno mijenjaju naše zdravlje, raspoloženje i način života.