Mostar je posljednjih nekoliko godina iznjedrio mnoge mlade književnike, glazbenike, glumce, slikare i čini se da će to tako ostati i u bliskoj budućnosti. Jedan je od takvih i student mostarskog Sveučilišta Domagoj Zelenika, autor romana ‘Izabrani’. Njegov prvijenac privukao je mnogobrojne ljubitelje pisane riječi. Na pitanja o knjizi, pisanju, ali i drugim stvarima odgovorio je za portal Republikainfo.com.
Razgovarala: Anita Ivanković
Fotografija: Valerija Bago
O čemu je riječ u vašemu prvijencu ‘Izabrani’?
– Riječ je o maloj grupi ljudi koja je odlučila proslaviti novo razdoblje u životu. Međutim, nešto je odjednom krenulo po zlu i to je ustvari jedan od glavnih zapleta. Knjigu sam napisao u prvome licu kako bi čitatelji stekli dojam da razgovaraju s glavnim likom.
Gdje ste pronašli inspiraciju za roman i kako ste ideju odlučili pretvoriti u djelo?
– Jednostavno sam počeo. Dugo sam slušao o tome da dobro pišem i shvatio sam da je vrijeme da nešto i uradim.
Kada ste se počeli baviti pisanjem?
Uvijek sam “piskarao”, ali ovo je uistinu prvi ozbiljan projekt. Nadam se da nije i zadnji.
Kojom se tematikom namjeravate pozabaviti u budućnosti i planirate li se okušati i u drugim žanrovima?
– Na drugom sam romanu već počeo raditi i moram priznati da je dosta drukčiji od prethodnog. ‘Izabrani’ je roman koji je jednostavno napisan lijepo. Drugi će biti napetiji.
Publici ste na promociji knjige svoje djelo predstavili samostalno. Zašto ste odabrali takav oblik promocije?
– Odabrao sam ga zato što smatram da ljudi žele čuti svaki detalj iz glave autora, a ne gomilu ljudi koja ga hvali.
Odakle je potekla ideja za naslovnicu romana?
– Naslovnicu sam osmislio čim sam krenuo pisati roman. Budući da sam vizaulni tip, svu kreativnost usmjerio sam ka tome i nadam se da se i drugima sviđa. Iako još nisam završio novi roman, već imam koncept kako će naslovnica izgledati.
Koja je osnovna tematika toga djela?
– Tematika ima puno pa ne mogu kazati koja je glavna. Nadam se da će svatko pronaći nešto za sebe.
Smatrate li da je danas teško pronaći svoje mjesto u književnim vodama?
– Kao i u svemu, i da i ne. Čovjek treba “gristi” dok ne “ugrize” ono što je “lovio”. Mogu samo poželjeti sreću i sebi i svima onima koji nešto “love” u bilo kojemu svijetu.
/Republikainfo.com/