Piše: StarMo.ba
Čović tako sebe projektuje kao nepatvorenog europejca i zagovaratelja (pronicatelja) europskih vrijednosti bez presedana, mada ga njegova djela i počesto – demantuju.
Kada se razgrne sva ta lijepa europska „priča“ sa Čovićeve retorike, ono što ostaje su gole činjenice, koje se teško mogu uklopiti u priču o zaštiti interesa BiH. Hoćete dokaze i činjenice?
Pa krenimo redom…recimo od Beograda, ili bolje reći „dragog Ace“.
‘Ladan k’o špricer, rekli bi u Beogradu i očigledno bez konsultacija i dogovora na nivou Predsjedništava BiH, Čović je simbolično baš u glavnom gradu Srbije, tamošnjem vrhu i predsjedniku Aleksandru Vučiću pred svakolikom srbijanskom i regionalnom pokušao prodati priču da će BiH „slijediti Srbiju po pitanju Kosova“!? Čović je to saopštio kao najnormalniju stvar, iako je jako dobro znao da BiH o pitanju Kosova nema usaglašenu politiku, te da o tome u BiH postoje najmanje dvije različite „politike“. Bila je to taktika “svršenog čina“, koja bi uz asistenciju iz Beograda i Banja Luke vjerovatno i uspjela da se za riječ nije javio Bakir Izetbegović da “pojasni neke stvari”.
Svoj stav, Čović je pokušati politički „prošvercovati“, kao zvanični stav BiH, pa se zato treba zapitati; brane li se na taj način interesi države čiji si predsjednik ili se lovi u mutnom?
Posebno ukliko se zna koliko je pitanje Kosova važno, ne samo za međunarodnu politiku, već i za odnose u regiji, te otvorene pokušaje da se status Kosova „uveže“ sa pitanjem budućeg statusa RS!
Baš zbog toga, BiH nije do sada priznala Kosovo, a Čović se potrudio da takvo stanje odnosa ostane „do daljeg“, uprkos što je Kosovo kao državu priznala ubjedljiva većina članica EU u koju Čović pokušava „učlaniti“ i BiH.
Toliko o Beogradu i čestim posjetama Dragana Čovića – „Dragom Aci“. Kako, onda stoje stvari u slučaju „zaštita interesa BiH“ kada se Čović nađe u hrvatskom političkom okruženju u Zagrebu?
Prije svega, treba reći kako Čović u Zagreb i susjednu Hrvatsku odlazi kao u „svoju baštu“. Visoki nivo koordinacije svih tijala vlasti u RH sa Čovićevom politikom u BiH je toliko očigledan da ga ne treba posebno ni objašnjvati. Sve je jasno i „transparetno“, samo treba pažljivo slušati poruke iz Mostara i Zagreba.
Ono što Čović i njegovi ljudi „domisle“ u okviru HNS-a, po sistemu spojenih posuda, učas postane dio retorike premijera Andreja Plenkovića, predsjednice Kolinde Grabar-Kitaravić ili nekog drugog visoko rangiranog hrvatskog zvaničnika. Koordinirana politika se proteže i do tijela EU, gdje su Čović i HDZ već kao predstavnicu RH (i Hrvata iz BiH!?) u EU Parlementu postavili Željanu Zovku.
Apsurd je potpun, zna li se da interese RH u EU parlamenti brani nekadašnja ambasadorica BiH i to u više zemalja!? Treba li nas onda čuditi to što iz EU Parlamenta stižu teze o potrebi „federalizacije“ BiH i to baš kada visoki zvaničnici HNS-a javno tvrde kako je i povratak na ideju Herceg-Bosne „jedna od opcija“.
Strategija je, dakle usaglašena i jasno koordinirana, poput vrlo vješto smišljenih i plasiranih teza o terorističkoj opasnosti, koja Evropi, eto opasno prijeti iz BiH, odnosno od strane Bošnjaka. Da je to ozbiljna taktika svjedoči i podatak da je Čović na zvaničnim razgovorima u Evropi čak i vlastitu državu „opanjkavao“ zbog navodne opasnosti od stvaranja „islamske države“, ukoliko njegova vizija budućih političkih odnosa ne prođe.
Brani li to i kako Čović taktikom tužakanja BiH ili se jednostavno poigrava sa starim tezama Franje Tuđmana o Hrvatskoj kao „predziđu katoličanstva“ u Evropi?
Međutim, nije samo politika u domenu interesa Čovića i vlasti u Zagrebu.
Kada brani interese BiH u susjednoj državi, Čoviću ne pada na pamet da zatraži rješavanje starog problema državne imovine BiH u toj zemlji ili da zaštiti prava naše zmlje po pitanju, recimo korištenja vodnih kapaciteta Buškog jezera.
Najnoviji primjer „zaštite interasa BiH“, stigao je nakon zvanične najave gradnje Pelješkog mosta, kada je član kolektivnog šefa BiH, čestitao susjednoj zemlji na početku realizacije projketa, iako ga dobar dio političke scene i vlasti drži potpuno suprotnim (pomorskim) interesima BiH. Ako se već ne slaže sa ovakvim stavovima, a ima prava na njih, Čović je barem mogao svoj stav izreći na nešto manje trasparentan, a više diplomatski način, koji nije smišljen da u „čestitarskoj formi“, samo dodatno komplikuje političke odnose u BiH i regionu.
Nakon svega, teško je doći do zaklučka kako su Čovićevi potezi u „nekom posebnom interesu BiH“. Prije će biti da se radi o političkoj ucjeni zasnovanoj na novom srpsko-hrvatskom političkom savezu nacionalih elita, baziranom na kreiranju konteksta “nemogućeg stanja” u BiH u kome je podjela zemlje “jedina opcija”. Za početak svima “entitet” ili “federalna jedinica”, a poslije će vrijeme učiniti svoje… Računa se na “umor” najvažnijih svjetskih sila, koje bi onda prihvatile “nove realnosti na terenu”.
I teza o tome da on radi u „interesu Hrvata u BiH“ itekako je podložna propitkivanjima, jer je krajnji rezultat cijele te višegodišnje Čovićeve kampanje vrlo upitan i demogradski krajnje porazan za sam hrvatski narod u BiH.
Od svih državnih i nacionalnih interesa, izgleda da Dragan Čović, ipak najviše voli – one vlastite!
(StarMo)