Razgovarala: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com
Procjene su da HNŽ godišnje posjeti oko dva milijuna turista. Kakva je situacija po pitanju naplate boravišne pristojbe. Je li naplaćeno razmjerno broju noćenja?
-Postoje određeni problemi kada je riječ o uplati boravišne pristojbe Turističkoj zajednici HNŽ-a, koja je naš temeljni prihod. Prema našim procjenama uplati se jedno 15 posto od onoga što bi trebalo biti uplaćeno. Stoga je i Turistička zajednica HNŽ-a u posebnom financijskom problemu, kako zbog boravišnih pristojbi, tako i zbog nepostojanja zakona o turističkim zajednicama na razini Federacije. Nama je ipak malo lakše jer je HNŽ 2010. zakonski uredila ovo pitanje, a mislim da su to sada uradile i Sarajevska i Tuzlanska županija, dok je u drugim sredinama još teže urediti pitanje naplate boravišne pristojbe, jer ne postoje zakonski okviri za isto.
Koji su podatci za proteklu godinu kada je u pitaju broj posjeta i noćenja?
-O broju posjeta i noćenja nema točnih pokazatelja. Neće ih ni biti. Imaju podatci koji se prijave statistici, imaju podatci koji se prijave Turističkoj zajednici, imaju podatci na temelju uplate boravišnih pristojbi, a imaju i stvarni podatci koje nitko nema. Dok je ovako, situacija će takva i ostati. Prema uplati boravišne pristojbe imamo samo 250 tisuća noćenja, a prema nekakvim našim procjenama ta brojka je blizu dva milijuna. Onda razumijete što govorim kad kažem da je o brojkama u turizmu teško govoriti. Prema našim procjenama broj posjeta na godišnjoj razini je 1,9 milijuna, a ona je utemeljena na onome što naši djelatnici vide na terenu, na temelju razgovora sa hotelijerima, pa na koncu i na temelju podijeljenih pričesti u Međugorju.
Koliki su gubitci Turističke zajednice kada je u pitanju slaba uplata boravišnih pristojbi?
-Nije to gubitak Turističke zajednice, to je gubitak za turizam. Turistička zajednica sredstva koja ima ulaže u unaprjeđenje i razvoj turizma, njegovu promociju i td. Primjerice, zbog nepostojanja Zakona o turizmu na federalnoj razini ne pate turističke zajednice, nego opet turizam. Mora se naći način kako najbolje prezentirati to što imamo. Najčešće ljudi to ne razumiju. Turističke zajednice su organizacije, tj. udruženja koja su zadužena za promociju turizma, svatko na svome prostoru.
Što se konkretno može učiniti da naplata boravišne pristojbe bude barem približna realnom broju noćenja?
-Treba pokušati promijeniti svijest i naših članova, a to su po zakonu svi oni koji se bave turizmom, da shvate da je boravišna pristojba prihod turističke zajednice, koji se usmjerava u razvoj turizma. Međutim, sve to oni znaju, ali rade po svome i često komentiraju „dajemo naše novce“. Nisu to njihovi novci, nego su to novci koji pripadaju Turističkoj zajednici HNŽ-a. Gost plaća boravišnu pristojbu, hotelijer je naplati i obavezan je u roku pet dana uplatiti je nama, međutim to se ne događa. Knjiže te novce kao svoj prihod, a što je u konačnici kazneno djelo.
Koliko inspekcije rade da se takvo stanje spriječi?
-Inspekcije idu na teren, mi s njima surađujemo, oni od nas ponekad zatraže i potrebne im podatke. Na njihov rad mi ne možemo utjecati, ali moram kazati da se osjeti kada su na terenu. Da nisu oni na terenu stanje bi bilo još i gore. Međutim, kako god Turistička zajednica HNŽ-a uvijek može raditi bolje, pa i vi novinari, i svatko drugi, tako mogu i inspekcije. Ovdje je pak poanta u tome da svatko mora raditi svoj posao i ubrati svoj dio kolača od turizma, svoj pripadajući dio. Netko će reći da branim inspekcije, ali nije to tako. Ljudi rade svoj posao. A zna se desiti i da nakon što urade posao dobiju poziv da stave neki predmet u ladicu.
Županija smo s najviše turističkog potencijala u Bosni i Hercegovini?
-Ne bih volio da tu ispadne da se hvalimo, ali to su činjenice. Tako smo zemljopisno smješteni, to je bogomdano tako. Imamo more, planine, rijeke za ekstremne sportove, Međugorje… Imamo prirodu kakva se traži, a koju ni mi još ne znamo uživati na pravi način. Bolje turisti pričaju o ljepotama naše Županije nego mi koji smo tu domaći. Međutim, sav taj potencijal treba iskoristiti i potvrditi na sajmovima i na razne druge načine. Uvijek kažem da je gost koji se vraća pravi gost i to je znak i nama da je zadovoljan našom ponudom.
Međugorje, Mostar i Neum su ključna odredišta turista kada je u pitanju naša Županija. Gdje naplata boravišne pristojbe najbolje ide?
-Međugorje ostvari najveći broj noćenja, a u zadnje dvije godine je počelo malo bolje plaćati boravišnu pristojbu, a što je upravo rezultat rada na terenu. No, ipak to nije približno broju noćenja. Šezdesetak posto naplaćene boravišne pristojbe je iz Međugorja, ali kada se uzme u obzir ostvareni broj noćenja i dalje je to premalo.
Može li se smiljomanija koja je zavladala Hercegovinom iskoristiti u turističke svrhe, odnosno hoće li se parcele zasađene smiljem možda naći u turističkoj ponudi HNŽ-a?
-Sve što se radi dobro je. Počeo sam o tome razmišljati kada ste mi i postavili to pitanje. Što da ne. Ako imamo ceste vina i sira, što onda sutra ne bi mogli imati i ceste ljekovitog bilja – konkretno smilja. Ima zasada, no biti će ih još i više i nekako i mi još čekamo da vidimo u kojem će pravcu sve to krenuti. Za sada sve to promatramo.
Koji su projekti TZ trenutačno u tijeku?
-U zadnje vrijeme radili smo na projektima uređenja biciklističkih staza, revitalizaciji stare željezničke pruge kojom je išao „Ćiro“. Tu nismo nositelji projekta, ali smo se uključili samoinicijativno jer smo smatrali da je potrebno dati doprinos. Razmišljamo i o uređenju biciklističkih staza u Hutovu blatu, koje bi mogle biti uvezane s „Ćirom“, a trenutačno je u tijeku i jedan isključivo naš projekt. Radi se o edukaciji ljudi s područja HNŽ-a, a koji imaju želju i namjeru baviti se ruralnim turizmom. Organizirali smo tri radionice u kojima su sudjelovali najeminentniji stručnjaci iz Istre, koji su daleko odmakli u tom području. U sklopu tog projekta sudionici našeg projekta idu na jedno studijsko putovanje u Istru, kako bi na licu mjesta vidjeli o čemu se radi. Radi se o trodnevnom putovanju gdje će naši ljudi iz prve ruke saznati sve detalje koji ih zanimaju i moći ih preslikati i kod nas. Vrijednost projekta je 130 tisuća maraka, a cilj je da se implementira do kraja ove, odnosno do polovice naredne godine. Rezultat će biti izrada mapa na kojima će biti obilježena domaćinstva koja se bave seoskim turizmom.
Dok Dubrovnik postupno povećava cijenu obilaska gradskih zidina, u Mostaru je obilazak Starog grada i Starog mosta i dalje besplatan. Premda o tome odlučujete Grad, kažite nam koje je vaše mišljenje o istome?
-Treba uvesti naplatu prelaska preko Starog mosta. To je naše mišljenje, i ono je izneseno na sastancima koje smo imali s predstavnicima gradske i županijske vlasti. Cilj toga ne treba biti nečije bogaćenje, nego za početak uvesti neku minimalnu cijenu, a sredstva prikupljena po toj osnovi namjenski usmjeriti za uređenje Starog grada, okoliša i što sve ne. Ako to bude u smislu naplaćivanja kako bi ljudi koji naplaćuju imali plaće, onda to nije to. Po mom saznanju agencije koje dovode goste nešto i naplate, no to ostane njima, a ništa ne dobije Grad Mostar, koja bi tim sredstvima mogao uređivati staru gradsku jezgru.
Manje-više turisti kroz Mostar samo prošeću. Popiju piće, kupe suvenir i to je to. Kakvim konkretnim programima bi se ovakav gubitak potencijalne zarade u Mostaru mogao spriječiti?
-To je problem. Događa nam se sada da goste dovode strane agencije kojima nije u interesu da se gost tu puno zadržava. Vode ga na spavanje i objed van HNŽ-a i tako to. To je ono što ja stalno pričam, da se naše agencije bave odvođenjem gostiju, umjesto njihovim dovođenjem. Čast izuzetcima, poput Agencije Fortuna. I tu je pitanje što napraviti. Nužno je mijenjati svijest ljudi, ali i uvesti neke norme. Znam da ne možemo ograničiti nekome kretanje, ali možemo to uvesti da samo naše agencije dovode goste, pa nek one dalje surađuju s agencijama koje dolaze sa strane. Kroz zakone bi se to trebalo regulirati, jer bi naše agencije onda sigurno nudile veće i bolje, višednevne ture.
Na koncu razgovora Krešić je pozvao sve zainteresirane da posjete našu Županiju i iskušaju sve njezine blagodati, a domaćine da što odgovornije pristupe ispunjavanju svojih obveza, a što kreativnije iskorištavanju svih potencijala koje nam je u HNŽ-u sami Bog dao.