Lasić, kao nedakadašnji visokopozicionirani djetnik UDB-e, daje iskaz u sudskom procesu u svezi optuženog Josipa Perkovića, visokopozicioniranog dužnosnika jugoslavenskih i hrvatskih tajni službi i svog bivšeg kolege Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, optuženih za suučesništvo u ubojstvu hrvatskog emigrantskog političara Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu pokraj Münchena 1983. godine.
Lasić je danas svjedočio više od pet sati, njegovo svjedočenje u Mostaru bilo je zatvoreno za javnost, dok su isto u Münchenu mediji mogli nesmetano pratiti.
Predsajedavajući sudac Dauster Laisća je upozorio da njemačko glavno državno odvjetništo i dalje protiv njega vodi istragu u slučaju Đureković i to zbog sumnje u umiješanost u njegovo ubojstvo, te upozorio da bi njegovo svjedočenje moglo biti iskorišteno protiv njega.
U prvom dijelu je svjedočio o radu i hijerarhiji unutar jugoslavenskih obavještajnih službi.
“Ja ću reći ono što mi je poznato i spreman sam na svjedočenje“, odgovorio je Lasić.
Lasić je isprva govorio o svojoj karijeri pri SDS-u, gdje je započeo s radom 1964. godine, a prije toga je radio kao učitelj. Nakon ulaska u službu u Mostaru, 1968. premješten je u Zenicu da bi se potom vratio u Mostar, gdje je ostao do ožujka 1983. do odlaska u Savezni centar u Beograd na mjesto načelnika II uprave, koja je bila zadužena za borbu protiv terorizma emigracije s područja bivše Jugoslavije. U mirovinu je otišao 1985., ali je u dogovoru s pretpostavljenima u službi ostao do kraja 1986.
“Moj nadređeni u Beogradu bio je dotadašnji načelnik tog odjela Stanko Čolak i kao vrhovni nadređeni, savezni ministar Stane Dolanc”, rekao je Lasić objašnjavajući tadašnju hijerarhiju u Službi državne sigurnosti.
“Zadatak mog odjela bio je prikupljanje i provjera informacija te na kraju i sprečavanje planova emigracije”, rekao je Lasić.
“Najveći broj informacija smo dobivali od građana koji su dolazili do nekih saznanja, a naravno imali smo i suradnike koji su također dolazili iz redova građana Jugoslavije”, dodao je Lasić.
“Savezna služba nije poduzimala nikakve akcije protiv emigranata, nego je samo usklađivala rad republičkih službi državne sigurnosti, koje su bile potpuno samostalne. Za akcije izvan Jugoslavije je bio potrebna dozvola savezne razine”, rekao je Lasić.
Nakon toga je sudsko vijeće započelo s ispitivanjem u svezi s funkcioniranjem akcije uperene protiv emigracije. Sudac Dauster je svjedoka upitao o saznanjima o akciji “Dunav”, koja je imala za cilj ubijenog Stjepana Đurekovića diskreditirati pred emigracijom.
“Ja sam za akciju Dunav, koja imala za cilj diskreditirati Stjepana Đurekovića, čuo već kad sam bio u Mostaru u mirovini”, rekao je Lasić.
“Meni je akcija za diskreditaciju emigracije, koju je vodio inspektor Božidar Spasić, bila poznata pod imenom ‚Pismo’, a ne ‘Dunav’ “, objasnio je Lasić, koji je odmah i obrazložio zašto nije bio povezan s tom akcijom.
“Ja sam se odmah požalio na kvalitetu provođenja te akcije i zbog moje opaske je on djelovao bez dogovora sa mnom”, rekao je Lasić. On je potom objasnio kako je nadređenima kazao da je lažno izdanje časopisa “Hrvatska država”, čije raspačavanje je trebalo kod emigracije diskreditirati Stjepana Đurekovića i iza čega je stajao Božidar Spasić, “potpuno kontraproduktivno”.
Lasić je nastavio svjedočiti o općem funkcioniranju dijelova SDS-a zaduženih za borbu protiv neprijateljske emigracije.
“Akcije su bile inicirane od nadležnog ministra i nakon toga provođene zajednički od saveznih i republičkih službi”, rekao je Lasić odgovarajući na pitanje tužitelja Liehardta Weissa koje se odnosilo na to tko je izdavao naredbe za ubojstva emigranata.
“Jednom smo morali odgoditi posjet predsjednika Republike zato jer nismo bili zadovoljni time kako je njemačka služba locirala neke emigrante”, kazao je.
Na pitanje odvjetnika obrane Ante Nobila je li akcija “Pismo”, usmjerena protiv Stjepana Đurekovića, bila savezna ili republička akcija, Lasić je odgovorio da se radilo o saveznoj akciji, ali da je republička također “mogla imati upliva”.
Lasić je ustvrdio kako je s optuženim Josipom Perkovićem kontaktirao u svezi akcije “Pismo”, koja je, kako je napomenuo, bila “kontrapropagandne prirode”.
“I Perković i ja smo bili jedinstveni u ocjeni ove akcije, koju nismo smatrali kvalitetno provedenom. Mi nismo imali puni uvid u akciju, nego smo samo imali primjedbe na pojedine elemente”, rekao je Lasić.
Lasić je nakon toga nastavio svjedočenje odgovarajući na konkretna pitanja o slučaju Đureković.
Današnji svjedok, visoki djelatnik Savezne službe državne sigurnosti koji je obavljao tu dužnost u vrijeme kada se dogodilo ubojstvo Stjepana Đurekovića, svjedoči videovezom iz Mostara. On je već ranije, početkom devedesetih godina, za Saborsku komisiju za ispitivanje žrtava rata i poraća govorio o slučaju Đureković. Ti iskazi su objavljeni i u knjizi publicista Bože Vukušića “Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva”.
{youtube}UKQhvUnOMX0{/youtube}
“Moj opunomoćenik saslušavan je izravno od strane predsjedavajućeg sudskog Vijeća, sudca Manfreda Daustera, a prisutan je i glavni županijski tužitelji ja kao opunomoćenica”, kazala je u pauzi svjedočenja mostarska odvjetnica Nada Dalipagić, Lasićeva opunomoćenica.
Ona nije mogla davati nikakve informacije o tijeku i sadržaju svjedočenja te je kazala da je bilo kakva izjava po tom pitanju bila strogo zabranjena.
“Mog opunomoženika sudac ispituje i on odgovara, ponaša se posve normalno i u zadivljujuće je dobro psihičkom stanju”, bio je komentar odvjetnice Dalipagić.
I obrana i optužba u sudskom procesu ocijenile su da je svjedočenje Ivana Lasića vrlo važnim te da bi isto moglo pridonijeti rasvjetljavanju slučaja Đurekovića i utvrđivanja krivnje optuženih.
Inače, snimka Lasićevog iskaza, danog 1992. godine Boži Vukušiću, koji je također bio jedan od svjedoka u ovom procesu, već je prikazana na sudu u Münchenu. Radilo se o istraživanja Komisije za istraživanje žrtava rata i poraća Hrvatskog sabora.
I sam Vukušić, kao bivši djelatnik hrvatskih tajnih službi i tajnik Komisije za žrtve rata i poraća, izjavio je da je informaciju o ubojstvu Stjepana Đurekovića dobio upravo od Lasića.
“O ubojicama Đurekovića sam saznao od Lasića. Koji mi je rekao da su bile tri osobe”, rekao je tada Vukušić pred njemačkim sudom.
U svojoj tadašnjoj izjavi, također dostupnoj njemačkom tužiteljstvu, Lasić je sebe abolirao od odgovornosti za Đurekovićevo ubojstvo što izravno, što neizravno, teretio Krunoslava Pratesa, Josipa Perkovića, Stanka Čolaka, Stanu Dolanca, Božu Spasića, Sretena Aleksića, Srđana Andrejevića i Željka Ražnatovića Arkana.
Snimka Lasićevog prvog svjedočenja
Ova snimka, čiji su dijelovi otprije poznati hrvatskoj javnosti, sadrži nekoliko izuzetno bitnih izjava o razgovorima vođenim nakon ubojstva Stjepana Đurekovića u tadašnjem Saveznom sekretarijatu unutrašnjih poslova u Beogradu, ali i iskaz Lasića o njegovim kontaktima s Josipom Perkovićem na istu temu.
Lasić tako navodi da on u pripremama i izvršenju ubojstva nije osobno sudjelovao jer je u Beograd, na mjesto rukovoditelja II odjela Udbe došao samo dva mjeseca prije ubojstva Đurekovića i da je prvi puta čuo za ubojstvo od načelnika II uprave tadašnjeg Sekretarijata za vanjske poslove Sretena Aleksića koji ga je nazvao odmah ujutro. Prema Lasićevom iskazu, razgovor je tekao ovako:
– Jutros ti je jedan manje“.
– ‘Ko je, o kome se radi?
– INA direktor.
Lasić o tome odmah obavještava svog neposrednog šefa, podsekretara za poslove državne sigurnosti (rukovoditelja savezne Udbe, op.a.) Srđana Andrejevića: „Došao sam kod njega i rekao mu toliko koliko sam i ja primio. (…) On je ustao odmah iza stola i rekao: Idemo odma’, treba obavijestiti sekretara. Sekretar je bio Stane Dolanc,“ svjedoči Lasić.
Dolanc je imao ured kat ispod Lasića. Lasiću, kao novom načelniku II uprave bio je to tek drugi, treći put da odlazi ministru policije. Pozdravili su sekretaricu i ušli bez najave.
Rekao sam: Pronađen mrtav Stjepan Đureković. On (Dolanc, op.a.) odmah je upitao: Je li sve u redu? Kažem ja: Nemam pojma, samo znam da je pronađen mrtav i da se spominje da je u pitanju političko ubistvo. I po tome bi se reklo, kažem ja, da će sad biti optužbi i na našu stranu. On je ponovio i rekao: Je li sve u redu, šta je s ekipom? I sekretar je onda rekao: Bit će sada problema, bit će optužbi na naš račun, mi moramo ubuduće paziti kako to radimo.“ kaže Lasić.
Dolancu je bilo najvažnije da su egzekutori na broju i da nitko nije pao. Samo tako inicijatori i organizatori ubojstva mogli su ostati neotkriveni.
Dva dana nakon ubojstva Đurekovića Lasić je prvi put o tome razgovarao sa svojim prethodnikom na mjestu šefa II. uprave Saveznog sekretarijata unutarnjih poslova, Stankom Čolakom. Čolak je očito bio upućen u pojedinosti akcije. Lasić je krenuo s pitanjima: “Objasni mi zašto smo ubili tog Đurekovića, je li on bio osoba kojoj smo to trebali napraviti, vidio sam sve dokumente o njemu, pisao je protiv Jugoslavije, davao novac za emigrante, ali ja tu ne vidim terorizam…”
Čolak, Hrvat iz Mostara, nema dvojbi oko opravdanosti ubojstva: “Teška je to linija i to je sasvim opravdano bilo, ali najvažnije da je završilo dobro”.
Iz Lasićevog iskaza proizlazi da sve što je Čolaka zanimalo, kao i Dolanca, nakon ubojstva Đurekovića, bilo je da se ne dogodi pogreška koja bi dovela do uhićenja skupine Đurekovićevih ubojica.
“Domaćin će (SR Njemačka, op.a.) poduzeti sve mjere istrage da utvrdi tko je. Najvažnije je da nitko ne padne”, kaže Čolak.
Lasić opet inzistira:
“Pa Bog te j…, Stanko, to sve izgleda malo šašavo, nepotrebno. Pojavio se taj intervju (Lasić govori o lažnom broju Nove Hrvatske, op.a.), pa bio je partizan, pa komunist…”
Čolak lakonski odgovara:
“Pa što ga netko nije mogao ubiti zato što je bio partizan i možda taj intervju, Ivane, znači puno više nego što ti misliš.”
U sjedištu beogradskog SDS-a dosta se u kuloarima govorilo o likvidaciji nesretnog Đurekovića. Njegovo ubojstvo je snažno odjeknulo u obavještajnim krugovima s obzirom na relativno kratak staž političkog emigranta. No, ništa službeno, bez novih izvještaja.
Lasić se prisjeća da je prošlo dosta vremena do trenutka kada mu je Stanko Čolak, sada već posebni povjerljivi savjetnik Stane Dolanca, otkrio da je minula opasnost za ‘ekipu’:
“Ekipa se izvukla iz zone gdje joj prijetila izravna opasnost, ali dok svi dođu do kuće proći će još dosta vremena.”
Lasić je i s Josipom Perkovićem razgovarao o ubojstvu Đurekovića. Sreli su se u Zagrebu u jeku obavještajnih priprema za zaštitu turističke sezone. Perković se složio s Lasićem da će, nakon likvidacije Đurekovića, biti manje obrada službe prema emigrantima u Njemačkoj.
“Nije to bila mala obrada”, prepričava Lasić Perkovića, “međutim, bit će sada problema oko mreže (agenata u Njemačkoj). Moramo znati da će sada biti nasrtaja od policije u Njemačkoj, da će biti saslušanja agenata.”
Lasić je potvrdno klimnuo i dodao kako mu se čini da je sve oko likvidacije Đurekovića prošlo idealno. Perković se složio: ‘Boga mi, više nego idealno’.
Lasić tvrdi da se nije usudio pitati Perkovića je li sudjelovao u likvidaciji Đurekovića. Takvo pitanje nije bilo preporučljivo. “Ako čovjek neće sam da kaže što ću ga pitati”, objašnjava Lasić.
Lasić svjedoči video-linkom iz Mostara
Iako za suđenje Perkoviću i Mustaču vlada veliko zanimanje meidja u susjednoj Hrvatskoj i Njemačkoj, u Mostaru se bilježi mlaka zainteresiranost, a ponajviše zbog činjenice da se glavni županijski tužitelj Mladen Jurišić odredio da svjedočenje bude zatvoreno za javnost.
Također, iako je Lasić izjavio da je lošeg zdravstvenog stanja te da je to razlogom zašto ne može putovati na svjedočenje u Njemačku, jasno je da bi ga njemački tužitelji rado vidjeli i “zadržali”, odnosno, pritvorili. Međutim, BiH nije članica EU-a te tako i ne može izručivati svoje građane i to je svakako najvažnija činjenica za Ivana Lasića Gorankića.
Da su posrijedi druge prilike, potpuno je jasno da bi Lasić bio izručen Njemačkoj i to upravo onako kako je Hrvatska izručila svog bivšeg obavještajca i Lasićevog kolegu, Josipa Perkovića.
Lasić za sada samo daje iskaz, no nije zanemariva i mogućnost da bude optužen za suučesništvo u Đurekovićevom ubojstvu.
(V.S./Republikainfo.com/HINA)
Povezani tekst:
pristao-biti-svjedok-bivsi-sirokobrijeski-udbas-iz-mostara-svjedoci-o-ubojstvu-durekovica