Niz dodatnih tretmana koje klinike za neplodnost nude kako bi navodno poboljšale šanse za uspjeh izvantelesne oplodnje (IVF) zapravo nema uvjerljive dokaze o učinkovitosti, pokazalo je novo veliko istraživanje objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu The Lancet.
Studija je analizirala 85 kliničkih ispitivanja koja su procjenjivala takozvane “IVF dodatke” (add-ons) — dodatne postupke, testove i lijekove koji se nude uz standardni tretman potpomognute oplodnje, često uz znatne financijske troškove za pacijente. Znanstvenici su otkrili da većina njih pruža malu ili nikakvu dokazanu korist, unatoč tome što ih privatne klinike agresivno i široko reklamiraju.
“Oko dodataka za IVF postoje raširene dezinformacije. Web stranice privatnih klinika i forumi pacijenata na društvenim mrežama, koji su glavni izvori informacija, često preuveličavaju koristi, a prešućuju troškove i rizike”, upozorila je Sarah Lensen, autorica studije i znanstvenica sa Sveučilišta u Melbourneu.
Sedam od deset najpopularnijih metoda bez ikakvog učinka
Pregledom je utvrđeno da sedam od deset najčešće korištenih dodataka ili uopće nema mjerljiv učinak na ishod oplodnje ili su podržani isključivo ograničenim dokazima niske kvalitete.
Među tim neprovjerenim metodama nalaze se:
- Akupunktura
- Lijekovi za smanjenje upala
- Biopsija sluznice maternice radi procjene ekspresije gena
- Intravenska primjena otopina sojinog ulja i žumanjka
- Tretmani plazmom bogatom trombocitima (PRP) koji se ubrizgavaju u jajnike ili maternicu
Znanstvenici su također utvrdili da nema dovoljno dokaza koji bi poduprli primjenu preimplatacijskog genetskog testiranja na aneuploidiju (PGT-A), tehnike kojom se provjeravaju kromosomske anomalije embrija prije samog transfera.
Samo tri metode pokazale potencijal, ali uz slabe dokaze
Samo su tri dodatna postupka pokazala ikakvu potencijalnu korist, iako su dokazi i u tim slučajevima ostali na slabim temeljima.
Prva je EmbryoGlue, medij za transfer koji sadrži hijaluronsku kiselinu i dizajniran je da pomogne implantaciji embrija u maternicu. Ova metoda može povećati vjerojatnost trudnoće i rođenja živog djeteta, no znanstvenici napominju da podaci o stopi rođene djece nisu potpuno čvrsti.
Druga metoda je endometrijalni scratching (grebanje sluznice maternice), postupak kojim se namjerno provocira blaga reakcija sluznice maternice prije transfera embrija, što je također povezano s mogućim povećanjem stope trudnoća.
Treća je fiziološka intracitoplazmatska injekcija spermija (PICSI), tehnika odabira zrelijih spermija, za koju postoje slabi dokazi da može smanjiti rizik od spontanog pobačaja.
Pacijenti izloženi lažnoj nadi i golemim troškovima
“Neprovjereni dodaci mogu dovesti do lažne nade, većeg financijskog opterećenja i nepotrebnih medicinskih postupaka u razdoblju koje je za pacijente ionako iznimno teško”, naglasila je Lensen. Dodala je kako bi IVF klinike morale pažljivo razmisliti je li etično nuditi takve tretmane, jer pacijenti samu činjenicu da im je nešto ponuđeno automatski shvaćaju kao potvrdu da to i djeluje.
Unatoč nedostatku znanstvenih dokaza, ovi su zahvati iznimno popularni. Više od 70 % pacijenata na IVF-u u Australiji, Novom Zelandu i Ujedinjenom Kraljevstvu prijavilo je korištenje barem jednog dodatka tijekom svog liječenja.
Kako bi se suprotstavio nedostatku pouzdanih informacija, znanstveni je tim pokrenuo platformu Evidence-Based IVF, neovisnu web stranicu koja nudi provjerene podatke o dodacima u potpomognutoj oplodnji utemeljene na dokazima. Autori ističu kako su ovi podaci, iako prikupljeni u Australiji, primjenjivi i globalno korisni za pacijente i stručnjake diljem svijeta.