SKANDAL NA POMOLU? “Spasitelj” Aluminija, Amir Gross Kabiri na sudu u Izraelu zbog milijunskog duga

“Okružni sud u Tel Avivu ovaj tjedan je udovoljio zahtjevu biznismena Amira Gross-Kabirija, koji je poznat kao bivši vlasnik nogometnog tima Hapoel Tel Aviv, i naložio odlaganje provedbe odluke Prekršajnog suda u Tel Avivu koji je izdao protiv njega naredbu za otvaranje postupka, ulazak u stečajni postupak. Sudac Iris Lushi Eboudi iz okruga Tel Aviv naložila je izdavanje privremenog odlaganja naloga za izvršenje dok se ne donese druga odluka, pod uvjetom da Kabiri položi ukupno 262.000 NIS u kasu suda. Ova Naredba o izvršenju stupila je na snagu i znači da u ovoj fazi Kabiri nije u stečajnom postupku te da se izvršenje odluke Prekršajnog suda se odlaže”, ovo je vijest iz izraelskih medija  od prije dva dana i u bh javnosti, a posebice u Mostaru, baca potpuno drukčije svjetlo na izraelskog biznismena Gross-Kabirija koji je stvorio u BiH.

Izraelski mediji potvrđuju kako se u pred sudom u Tel Avivu vodi ozbiljan sudski postupak protiv Kabirija, težak milijune. Hoće li to utjecati na njegove nove poslovne pothvate u Mostaru?

Aluminij ugašen u srpnju 2019., Kabiri u listopadu dao ponudu za Aluminij, a početkom 2020. dobio ga na lizing

Amir Gross Kabiri, predsjednik M. T. Abraham Grupacije je 17. listopada 2019. godine dao službenu ponudu Vladi FBiH za kupovinu Aluminija, samo nešto više od tri mjeseca nakon što je Aluminij ugašen (10. srpnja, 2019.). Direktori i brojne uprave koje su vodile Aluminij nakon Mije Brajkovića, napravili su dug od 440 milijuna KM, a samo dug prema JP Elektroprivredi HZ HB iznosio je 300 milijuna KM. Neki bi kazali, javno poduzeće duguje javnom poduzeću – lako rješivo. Ali u Aluminiju ništa nije bilo jednostavno i lako rješivo.

Niz garnitura uprava koje je imenovala Vlada FBiH kao najveći pojedinačni vlasnik Aluminija s 44 posto dionica, ali i mali dioničari, također 44 posto dionica, dok je Vlada Republike Hrvatske bila udjelničar od 12 posto te također imala svog predstavnika – sam osu “nizali” nove gubitke.

Tako je u završnici duge borbe gdje se na vrhuncu agonije struja kupovala dan za danom, Aluminij je jednostavno isključen s napajanja električnom energijom, a članovi menadžmenta i uprave vrlo brzo su našli posao u javnim poduzećima i, iznenada ušutjeli. Dogodilo se i ono što je rijetkost u Hercegovini – prosvjed. Još se pamti veliki prosvjed ispred središnjice HDZ-a u Mostaru, uzvikivanje Draganu Čoviću ‘lopove, lopove’ i plastična boca bačena u njegovo vozilo. Nakon toga tišina, a velika većina, suočena s realnošću, novi posao je našlo u inozemstvu ili umirovljenju.

No, da se vratimo novopridošlom “Mostarcu”. Tri i pol mjeseca nakon gašenja Aluminija, kao svojevrsni mesija, pojavio se – Amir Gross Kabiri. Predstavljen je kao milijunaš, ljubitelj umjetnina, ekonomski vizionar…Međutim, uskoro će se ispostaviti da se ne radi o kupnji Aluminija, čime bi, naravno, novi vlasnik morao preuzeti i njegove dugove, nego – iznajmljivanju Aluminija. Točnije – lizingu nad Aluminijem.

Strijelovit uspjeh

To je naišlo na podršku tadašnje Vlade FBiH Fadila Novalića i njegove zamjenice ministrice financija Jelkom Milićević – Kabiri je Aluminij preuzeo početkom 2020. godine, a tim i manji dio bivših radnika.

Sada Aluminij Industries mjesečno plaća 50.406 KM za najam Aluminiju – za ljevaonicu 35.100 KM, upravnu zgradu 11.906, alatnicu i vozila 3.400 KM. No, preuzet je i nadaleko poznati logo nekadašnjeg Aluminija, ali tu nije kraj. Prostorije Galerije Aluminija u središtu Mostara također su uskoro potpuno renovirane po ukusu novog ‘vlasnika’ kako bi u njoj predstavo svoju milijunsku kolekciju umjetnina jer Gross Kabiri predstavljen je i kao veliki ljubitelj umjetnosti. Nekadašnja Galerija Aluminij sada se zove ‘The hub of fine arts’. Dug Aluminija Mostar nitko uopće više ne spominje, što znači da je ipak sve bilo – jednostavno. Ali, kako za koga….

Ali tu nije bio kraj strelovitom uspjehu novopridošlog mangnata o kojemu se u Hercegovini i BiH malo znalo.

U prosincu 2021. godine M.T. Abraham Group je postao generalni sponzor HŠK Zrinjskog u trajanju od pet godina, što pokazuje sličan “model ponašanja” Kabirija kao i u Izraelu.

“Kako bi se ova suradnja podigla na još veću razinu, predsjednik Uprave Zrinjskog Denis Lasić i dopredsjednik Danko Šulenta održali su sastanak s predsjednikom M.T. Abraham Group Amirom Grossom Kabirijem. Osim razgovora o planovima i ambicijama kluba, gospodin Kabiri sa zadovoljstvom je prihvatio prijedlog da postane član Uprave šesterostrukog prvaka BiH i aktualnog lidera prvenstva, kao dopredsjednik HŠK Zrinjski koji će u svom fokusu imati razvoj poslovanja kluba”, objavio je HŠK Zrinjski.

On je 10. svibnja 2022. godine izabran za predsjednika Židovske općine Mostar, što znači da je ovaj izraelski biznismen dobio i bh državljanstvo jer, kako ova vjerska organizacija je organizacija građana BiH židovskog podrijetla. U kolovozu 2022. postao je predsjednik Privredne komore Države Izrael u BiH, a krajem 2022. proglašen je gospodarstvenikom godine u BiH po izboru Večernjeg lista BiH, u medijima također ističe i interes za ulaganjima u mostarsku Zračnu luku, govori o proizvodnji zrakoplova u Mostaru, surađuje s mnogim medijima, a daje sebi i za pravo doći nepozvan na sjednicu Gradskog vijeća Mostara kada se odlučivalo o ukidanju naziva mostarskih ulica po ustaškim dužnosnicima, itd.

Nedvojbeno je da iza uspjeha Kabirija stoji stnažna politička podrška i još značajniji interesni lobiji.

Tko je “krivac” za Kabirija u Mostaru?

Nevjerojatna je priča kako je ovaj izraelski biznismen dospio u Mostar. Tu nevjerojatnu priču svojedobno je donio Večernji list BiH. Radi se o Marku Laci, rodom iz Lepenice kraj Kiseljaka, poslovnom, mladom čovjeku, zetu vlasnika mostarske tvrtke za informatiču opremu, fiskalne uređaje itd., Katarine d.o.o., a koji uspješno razvija i svoj vlasititi IT biznis.

Laco je, kako piše ovaj portal, “odigrao ključnu ulogu u dovođenju izraelskih investitora koji su već napravili prve korake u podizanju na noge mostarskog Aluminija, a što je poznato samo malobrojnima”.

„Veza između moje tvrtke i Aluminija je Izrael, jedno od tržišta u svijetu na kojemu radimo. Slušajući priče o gašenju Aluminija na koje nisam nikako mogao ostati ravnodušan, te znajući koliki je značaj Aluminija za cijelu regiju, odlučio sam prihvatiti izazov i pokušati pronaći investitora. Tri dana nakon što se Aluminij ugasio kupio sam avionsku kartu i odletio u Izrael. Ondje sam imao sastanke s investitorima, jedan od njih bio je M.T. Abraham Group čiji je vlasnik Amir Gross Kabiri. Na prvu su me odbili, ali ja nisam odustao, i na kraju dobio sam što sam htio, Kabiri je došao u BiH, najprije u Mostar, a potom i u Sarajevo gdje se sastao s čelnicima Vlade F BiH koja je vlasnik 44 posto dionica Aluminija“, svojedobno je kazao Laco o “spašavanju mostarskog giganta”.

Odustajanje mu, kako je rekao, ni u jednom trenutku nije bila opcija iako je sam puno izgubio u 13 mjeseci koliko su trajali pregovori o ulaganju i pokretanju proizvodnje.

„Za to je vrijeme najviše trpila moja obitelj, a potom tvrtka u kojoj me nije bilo više od godinu dana. Bio sam svjestan da ukoliko nešto pođe po zlu, da upravo ja mogu biti označen kao glavni krivac. Srećom to se nije dogodilo, sve zapreke smo uspješno prevazišli. Nakon završetka pregovora, dosad smo pokrenuli ljevaonicu u kojoj već radi oko 200 radnika. Vjerujem da ćemo uz potporu Vlade F BiH koja ni dosad nije izostala pokrenuti i rad anoda i elektrolize koji su puno veći od same ljevaonice, a plan je sljedećih pet godina, nakon pokretanja pogona anode i elektrolize, zaposliti 500 radnika što znači da će biti posla za sve radnike Aluminija“, iznio je u siječnju 2021. godine planove Marko Laco koji je u međuvremenu postao i direktor izraelske Abraham Group za regiju Balkana.

I naravno, sve ostalo je povijest, a budućnost će pokazati hoće li se jednog dana tražiti krivac ili ne.

Aluminij Industries d.o.o Mostar s dobiti od 55.888.383 KM u 2022. godini najuspješnija je tvrtka u HNŽ-u i najveći izvoznik iz BiH. Godinu prije, 2021., dobit je iznosila 29.393.481 KM. Privatna tvrtka kao ‘podstanar’ ugašenog Aluminija, u samo godinu dana postaje resprektabilna ekonomska činjenica. Izgleda da u BiH nije postojao nitko toliko pametan da za isto tako male novce uradi isto.

Međutim, činjenica je da Kabiri ima velikih problema s poduzećima u svojoj domovini, Izraelu, ali i s nogometnim klubom čiji je bio vlasnik, a jasno je i da su vrlo vrijedne umjetnine čiji je vlasnik – sklonjene na sigurno u Galeriju Aluminij, pardon, u The hub of fine arts.

Više pojedinosti o sudskom postupku koji se vodi protiv Kabirija pročitajte: OVDJE. Na koncu, Aluminij nije spašen iako je to mogao biti. Aluminij je doslovno predan inozemnom privatniku za male novce i teško da bi ovakav nevjerojatan scenarij mogli vidjeti u nekoj državi EU-a.

 

/Republika/