Danas se obilježavaju dvije teške godišnjice zločina iz posljednjeg rata dva naroda u BiH jednih protiv drugih – Bošnjaka i Hrvata: godišnjica zločina pripadnika HVO-a nad bošnjačkim civilima i pripadnicima ARBiH u Ahmićima i godišnjica zločina pripadnika Armije BiH nad hrvatskim civilima i vojnicima HVO-a u Trusini. Zločini su se dogodili u travnju 1993., u razmaku od samo nekoliko sati i tek oko 70-ak kilometara udaljenosti zračne linije između ova dva sela.
Obje strane obilježavaju “svoja” stradanja i još uvijek nema međusobne solidarnosti i iskrene ruke pomirenja, a sjećanje na stradale žrtve prečesto se pretvaraju u isprobane političke scenarije i nova, stalna potpirivanja međunacionalne mržnje.
Ahmići
U selu Ahmići kod Viteza, u srednjoj Bosni, obilježava se 30. godišnjica stradanja 116 civila bošnjačke nacionalnosti, koje su ubili pripadnici HVO-a. U ranim jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, jedinice za posebne namjene HVO-a ‘Džokeri’ i ‘Maturice’, izvršile su napad na selo. Među ubijenima bila je i beba od tri mjeseca, a zločin su otkrile mirovne snage Ujedinjenih naroda (UNPROFOR).
Na isti dan, 16. travnja, u Trusini se obilježena 30. godišnjica stradanja 24 Hrvata u ovom selu konjičke općine, na jugozapadu BiH. Ubijeno je 19, ranjeno četvero hrvatskih civila, a među stradalima je bilo i dvoje djece, starosti dvije i četiri godine. Ubijena su i tri vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se prethodno predali.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti.
Za zločin u ovom selu osuđeno je šest osoba, od čega je Haški tribunal izrekao pet presuda, među kojima je i kazna od 25 godina zatvora zapovjedniku HVO-a Dariju Kordiću, koji je oslobođen nakon izdržane dvije trećine kazne.
Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić osuđeni su na kazne od šest do deset godina zatvora za sudjelovanje u ubistvima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi. Haški tribunal osudio je i bivšeg pripadnika specijalne jedinice HVO-a Džokeri, Miroslava Cicka Bralu, na 20 godina zatvora. Paško Ljubičić osuđen je na osam godina zatvora, a nakon odležanih dvije trećine kazne pušten je na slobodu, dok je Tihomir Blaškić osuđen na devet godina zatvora.
Trusina
Selo Trusina se nalazi u općini Konjic u BiH. Između 8 i 9 sati ujutro 16. travnja počele su borbe između Armije BiH i HVO. Nakon prvih nekoliko sati postrojba Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila hrvatske bojovnike. Osam pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na raznim lokacijama.
Preostali civili, uglavnom žene i djeca su bili zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela. Među stradalima je bilo i dvoje djece, starosti dvije i četiri godine. Počinitelji su pripadnici postrojbe ‘Zulfikar’.
Za taj zločin pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina, Rasema Handanović na pet i pol te Mensur Memić na deset godina zatvora.
Optuženi su i Nedžad Hodžić na 12 i Nihad Bojadžić na 15 godina zatvora. Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine. Za zločin u Trusini optužen je i Zulfikar Ališpago, ali je zbog njegovog zdravstvenog stanja suđenje bilo prekinuto.
“Nikad ne dozvoliti, da nam se izjednače snage, sa anamo mrskim agresorima”
Možda je jedan od najboljih komentara, u svom sarkastično-ciničnom stilu, o spomenu na “vaše i naše” žrtve prije nekoliko godina napisao Muhamed Kovačević, novinar koji često istražuje ratne zločine počinjene na tlu BiH u posljednjem ratu.
“Danas je godišnjica zločina, za kojeg onomad Munira Subašić reče i da nije neki zločin, jer nije genocid. Jedini pravi zločin prema Boshnjacima je bio u Srebrenici, tako da ovi Ahmići, ma koliko se god trudili, ne mogu dobaciti do jedinog pravog zločina. I ne samo Ahmići naravno.
Usput godisnjica je i zločina u Trusini, kojeg su počinile jedinice ARBiH. To tek nije zločin, jer njega nije počinila ARBiH, nego pojedinci, koji su sasvim slučajno bili pripadnici armije koja ih, opet sasvim slučajno, nakon tog zločina nije procesuirala. A opet, da bi zločin bio zločin, moraš ne samo ubiti civile, nego ih i mrziti. A pošto pripadnici armije nisu nikog mrzili, onda i nije zločin. Nego, eto tako tamo neki pobili ljude. Nikad ne dozvoliti, da nam se izjednače snage, sa anamo mrskim agresorima. A to što su se dva zločina desila na isti datum? Pa slučajnost naravno! Neka je pokoj i rahmet na duše stradalih. Njih svakako niko i ne benda.”, svojedobno je napisao je novinar Muhamed Kovačević.
/Republikainfo.com/