Prvi referendum u Republici Srpskoj održan je u rujnu prošle godine i iako je time srušen ustavno-pravni poredak države, nikome nije niti će dlaka s glave faliti. Istina, Tužiteljstvo BiH saslušalo je neke dužnosnike tog entiteta, među njima i predsjednika RS Milorada Dodika, ali nikakvih sankcija neće biti pa ispada da su vlasti RS pobijedile.
EU i SAD javno su izražavale zabrinutost zbog održavanja referenduma, čak je bilo ocjena da se time prelazi crvena linija, ali je sve ostalo samo na verbalnim upozorenjima i u konačnici vlasti RS su pobijedile. Protiv održavanja referenduma bio je i Aleksandar Vučić, premijer Srbije, makar je to javno saopćio.
Taktika s podrškom
Taj referendum o 9. siječnju Danu RS bio je samo generalna proba za ono što Dodik i njegova ekipa planiraju u ovoj godini. Na ruku im svakako ide loša situacija u EU, ono što se događa u SAD nakon predsjedničkih izbora, odnosi u svijetu, jačanje Rusije i njeno vezivanje sa Turskom. Ne smije se smetnuti ni ono o čemu je Dnevni list pisao prije dvadesetak dana, a tek sada pokazuje – Rusija je odlučna u namjeri da uspostavi savez četiri države na Balkanu, BiH, Srbije, Makedonije i Crne Gore, koje bi bile vojno neutralne, potpuno odmaknute od NATO saveza i u ruskoj zoni utjecaja.
Sam Dodik poručio je da će se ove godine održati referendum, kako je kazao, veoma važan za budućnost Republike Srpske. Uz to je, nimalo slučajno, podvukao: Za pet godina vidim Republiku Srpsku kao moćnu, jaku, demokratsku i samostalnu!
Što se događa i da li je moguće odcjepljenje RS od Bosne i Hercegovine? Spriječit se ne može, pogotovo frazama kojima se „šicaju“ političari iz Federacije. Dodiku na ruku ide sve što se događalo oko lanjskog referenduma i svojim suradnicima saopćio je da je put otvoren. Rezerve koje izražava vlast Srbije, puno mu ne znače jer se „odnosi, politički i geostrateški brzo mijenjaju“, a njegovi žestoki napadi na administraciju američkog predsjednika Baracka Obame koji će tu dužnost 20. siječnja predati Donaldu Trumpu dio su taktike za koju ima podršku nekih zapadnoeuropskih država i pogotovo Rusije.
Prošlog tjedna Dodik je bio kod Vučića u Beogradu, ovaj ga je u četiri oka upozorio da ne uvlači Srbiju u sukob s Washingtonom, neki krugovi u Srbiji usporedili su Dodika sa Vojislavom Šešeljem i javno postavljenim upozorenjem da se vlast Srbije ne smije umiješati, a ako to uradi pokazat će se da je Vučićeva distanca od njega bila fingirana. S druge strane, Dodik je Vučiću tvrdio da je RS ugrožena, ovaj mu rekao da će je braniti, a Dodik mu još tvrdio da su Srbi obespravljeni u BiH.
Špijuniranje i pristajanje
Sve to dolazi u trenutku kada iz Beograda stižu informacije da obavještajne službe prate i prisluškuju srbijanske dužnosnike. Međutim, zaboravlja se, izgleda i namjerno prešućuje, šta se događalo prošlog ljeta – Dodikovi bliski suradnici doturili su do Vučića neke lažne transkripte razgovora sa najvišim srbijanskim dužnosnicima i za špijuniranje optužili SDS. Premijer Srbije preko svojih tajnih službi utvrdio je da se radi o podmetanjima i zbog toga žestoko Dodiku natrljao nos. Ima li u novim pričama o špijunaži tragova tog slučaja, tek će se vidjeti.
Može li vlast RS i zaista ostvariti svoju namjeru da taj entitet postane samostalan i nezavisan? U najkraćem, može, a scenarij je, kako saznajemo, već do u detalje skovan! U tom kontekstu treba promatrati i sve prijetnje, ucjene, ultimatume i blokade države od strane RS.
SDA i HDZ i njihovi šefovi Bakir Izetbegović i Dragan Čović ne reagiraju kako bi trebali pa se stiče dojam da bi na cijeli plan mogli pristati s objašnjenjem da su uradili što su mogli, a puno nisu i zbog utjecaja međunarodne zajednice.
U pravoj fazi banjolučki plan i scenarij njegovog izvođenja podrazumijevaju samostalnu RS i uspostavu trećeg, hrvatskog entiteta.
Naši izvori kažu da je prvobitni plan vlasti bio da 2017. bude „godina pripreme“ za ono što slijedi, ali da je sve promijenjeno i kompletna „Operacija samostalnost“ prebačena u ovu godinu, najkasnije za početak 2018. jer se ne isplati čekati sljedeće opće izbore u BiH, a pogotovo zbog aktualne situacije u Europi i svijetu.
Unutarnji nemiri
Polazna osnova i cijeli plan utemeljen je na onom što je dogovoreno u travnju 2015. kada je usvojen dokument pod nazivom „Deklaracija SNSD-a“. U njemu se kaže da „postojanje poslijeratne BiH još nije definitivno odredilo njenu budućnost“. Još se kaže da bi „ tri teritorijalne jedinice (i Brčko Distrikt) potvrdilo mirovno određenje o tri konstitutivna naroda“ uz naglašavanje da „ RS ni politički ni teritorijalno ne prihvata zadiranje u njena prava“ i da „ održavanje neizvjesne budućnosti BiH ne može biti put RS“.
Tim dokumentom, Narodna skupština RS zadužena je da donese odluku o samostalnosti RS:
– Ukoliko do kraja 2017. ne bude vidljivog procesa i mjerljivih rezultata uspostave RS u skladu sa Aneksom 4 Daytonskog mirovnog sporazuma, Narodna skupština RS treba u toku 2018. raspisati referendum o samostalnom statusu RS.
S obzirom da vlasti RS onim što rade direktno i na sve načine sve blokiraju, jasno je da „vidljivih procesa i mjerljivih rezultate“ ne treba očekivati – cilj je vidljiv.
I nakon tog referenduma, „Operacija samostalnost“ neće biti završena. Plan je da RS koristeći rezultate referenduma predloži Federaciji mirno razdruživanje i „obostrano istovremeno priznavanje“. Onda bi stupila na snagu sljedeća faza – uspostava, odnosno formiranje onoga što bi se zvalo Unija država BiH sa otvorenim granicama i slobodnim kretanjem ljudi i roba.
– Nakon utvrđivanja samostalnog statusa, Republika Srpska će bez odlaganja zatražiti prije svega pristupanje Europskoj uniji uz prihvaćanje njenih pravnih tekovima – stoji u planu.
Sve ovo bi značilo da Federacija bude podijeljena na bošnjačku i hrvatsku teritoriju – prva bi se zvala Bosna, a druga Herceg Bosna.
Koliko je plan vlasti RS realan i izvodljiv, najviše će zavisiti od SAD-a i EU. Što se tiče domaćih političkih snaga, odnosno elite koja istupa u funkciji predstavnika bošnjačkog i hrvatskog naroda plan ima primamljivosti prije svega zašto što bi njegovim ostvarenjem ta elita zadržala do kada hoće vlastodržačke pozicije. Ono što bi sve moglo poremetiti eliti koja ć se lako sakriti iza Dodika i kazati da je to odluka međunarodne zajednice, jesu unutarnji nemiri – u SDA se više ne mogu sakriti, a u HDZ-u bujaju pogotovo nakon kritika Katoličke crkve na račun rukovodstva te stranke.
(Izvor: DW)