Piše: Senad Avdić/Slobodna Bosna
Glasanje za ratifikaciju Istanbulske konvencije o sprječavanju nasilja nad ženama u Hrvatskom saboru pokazalo je brojne pukotine i razilaženja unutar najveće političke stranke, Hrvatske demokratske zajednice, kao i “bratskih” stranaka koje su do sada činile parlamentarnu većinu.
Čak 12 HDZ-ovih zastupnika glasalo je protiv Konvencije, a kako tvrde mediji, predsjednika te stranke i premijera Hrvatske Andreja Plenkovića najviše je razbjesnilo ponašanje dvojice zastupnika iz dijaspore (BiH) Bože Ljubića i Željka Raguža, koji su, kako tvrdi “Jutarnji list”, kazali da “ne žele glasovati o svjetonazorskim pitanjima u Hrvatskoj”.
List navodi riječi Andreja Plenkovića upućene Ljubiću i Ragužu: “Pa ljudi, jeste li svjesni šta radite, stvarno ste pretjerali… Nije korektno da se držite po strani, što da se ja sada trebam držati po strani kada su u pitanju prava Hrvata u BiH?!” Ni nakon ovoga dramatičnog upozorenja Plenković nije uspio ubijediti Ljubića i Raguža da glasaju za Konvenciju: njih dvojica su nedolaskom u Sabor našli kompromisno rješenje, nisu došli u Sabor.
Ovo mu je škola
Izvor “SB” tvrdi da je Plenković podsjetio Božu Ljubića da je kao zastupnik u Parlamentu BiH prije pet godina već glasao za Istanbulsku konvenciju, na šta mu je cinično odgovoreno “da su Hrvati u BiH u takvom položaju da moraju, htjeli-nehtjeli glasati za sve što ima veze sa Turskom?!”
“Ponašanje Bože Ljubića i Željka Raguža može se posmatrati kao jedna vrsta ucjene i pritiska Dragana Čovića na hrvatskog premijera Plenkovića”, tvrdi naš izvor. On podsjeća da su dva glasa iz dijaspore presudna u održavanju parlamentarne većine koja podržava Plenkovićevu Vladu. “Glasovanje o povjerenju ministrici Martinu Dalić koja je ostala tijesnom većinom, pokazalo je da Plenković, nakon izlaska dvojice zastupnika ‘Hrasta’ iz vladajuće koalicije, teško održava podršku svojoj Vladi i odgađa prijevremene izbore.”
Dragan Čović, lider HDZ-a BiH i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine već dulje vrijeme nije zadovoljan podrškom koju čelni ljudi Hrvatske pružaju njegovoj politici. “Kada bih ja imao podršku od hrvatskih lidera, kao što je imam od strane Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, ne bih brinuo za uspjeh svoje politike i Hrvata u BiH”, povjerio se tokom nedavnog Gospodarskog sajma u Mostaru Čović pred gostima iz Srbije. Politička bliskost i napadno intimiziranje Dragana Čovića sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, kao i usklađenost njegove politike sa Miloradom Dodikom, nije nešto čime je oduševljen hrvatski premijer Andrej Plenković.
Prilikom prošlomjesečne posjete Aleksandra Vučića Hrvatskoj upadljiv je bio hladni, protokolarni doček od strane Andreja Plenkovića, po svemu različit od srdačnog entuzijazma i gostoprimljivosti predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Dragan Čović je prilikom neformalne zajedničke večere gostiju iz Beograda i Zagreba u Mostaru nastojao po svaku cijenu “otkraviti”, relaksirati atmosferu, ali mu to nije baš najbolje išlo. Plenković, očito, nije političar kojem prija društvo srbijanskog predsjednika, a pogotovo Milorada Dodika, a vjerovatno vrijedi i obrnuti zaključak. Plenković se, tvrde naši izvori iz Zagreba, požalio kako nije sretan što je jedini evropski lider koji se susreće sa Miloradom Dodikom, osobom sa “crne liste” Sjedinjenih Američkih Država, čemu je kumovao Dragan Čović.
Kako je Plenković upao u “loše društvo” u Mostaru?
“I predsjednik Evropske pučke stranke Jeseph Daul skretao je pažnju Plenkoviću na neprihvatljivo ponašanje Dragana Čovića”, tvrdi izvor “SB” i otkriva kako je tokom nedavnog susreta Daula sa članovima Predsjedništva BiH u Briselu, predsjednik evropskih pučana izgovorio na Čovićev račun teške riječi, pa i otvorene prijetnje sankcijama, kakve se rijetko koriste u diplomatskoj komunikaciji. Naši izvori iz Mostara, također, svjedoče o vrlo neprijatnom ozračju u kojem je prošao razgovor Kolinde Grabar-Kitarović sa čelnicima HDZ BiH tokom njene posljednje posjete Mostaru prije dva mjeseca.
Da je komunikacija između Andreja Plenkovića i Dragana Čovića vrlo suzdržana i protokolarna pokazuje i primjer kojem je svjedočio jedan visoki državnih dužnosnik iz Bosne i Hercegovine. Tokom sastank regionalnih lidera prošle godine, neko je pomenuo opstrukcije Dragana Čovića prema Regionalnoj agenciji za komunikacije, na kojoj je insistirala Evropska unija, na što se Plenković obratio jednom svom suradniku i tražio da mu “nađe broj telefona Dragana Čovića”. “Svi su bili iznenađeni da hrvatski premijer nema telefonski broj svog najvažnijeg sugovornika i partnera u Bosni i Hercegovini”, kazao je ovaj dužnosnik.
Dragan Čović, međutim, ima samo jedan argument za pritisak na Plenkovića. Odnosno dva, dvojicu: Božu Ljubića i Željka Raguža, koji svojim glasovima u Saboru drže krhku većinu koja podržava Vladu. Izmaknu li se Vladi ta dva glasa, kao što se izmakao treći glas iz (hercegovačke) dijaspore, onaj generala Željka Glasnovića, prijevremeni izbori će biti neminovni, a na njima se miješaju potpuno drugačije karte u hrvatskom HDZ-u, čije je jedinstvo u posljednjim nedjeljama ozbiljno stavljeno na kušnju.
Čović to zna, i zato mu se može da od Plenkovića traži i ono što u drugačijim okolnostima ni u ludilu ne bi smio tražiti. Pored ostalog, i druženje sa političkim delinkventima, međunarodnim izopćenicima, kakav je Čovićev nerazdvojni politički partner i poslovni saveznik Milorad Dodik, prije svega!