Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Nakon samo dva sata spavanja, sanjam da je dragi Bog uvažio vapaje Bože Ljubića i Hrvatima podario TREĆI ENTITET. Uz to, za predsjednika je automatizmom inauguriran Božo. Probudih se i upitah samoga sebe: Pa Bože dragi što mi to bješe?
Nije mi trebalo mnogo vremena da nastavim sa spavanjem, ali nažalost, ili na sreću, sanjam da je selo UZARIĆI, rodna gruda Bože Ljubića u općini Široki Brijeg, dobilo status DISTRIKTA, i da su tamošnji mještani jednoglasno Božu imenovali za predsjednika.
Bože moj, je li to san ili java, pitam se ja u gluvo doba noći, ponovo uronivši u san. Međutim, ta mi je noć bila puna snova. Oko šest ujutro budim se nakon snova da je Ljubić konsenzusom predstavnika sva tri konstitutivna naroda i ostalih u BiH dobio ovlasti da udari mrgine, to jest omeđi granice Trećeg, s pravom da zadire i na prostore Republike Srpske, što je i Dodik objeručke prihvatio, ali pod strogim uvjetom. U svako područje, zaseok, selo, mjesnu zajednicu, općinu, grad u kojem su prije rata obitavali Hrvati mora naseliti povratnike, tj. one koji su tijekom ratnih djelovanja protjerani ili nakon rata napustili svoje područje. Ostavljena mu je i mogućnost da, a što bi bilo i poželjno, ako riješi imovinsko-pravna pitanja, može naseliti i Hrvate iz drugih sredina. Nikoga drugoga, samo Hrvate. Po mogućnosti da ih poreda jedne pored drugih i napravi u svijetu jedinstven hrvatski GETO-ENTITET. Pored toga ostavljena mu je mogućnost i da u nedostatku Hrvata vrši i pokrštavanje pripadnika drugih vjera i nacija kako bi ih preveo na katoličku vjeru, ali da to bude uz njihov pristanak i bez ikakvog nasilja. Sad se Božo dao u potjeru za povratkom u ratu izbjeglih i raseljenih i nakon rata otišlih Hrvata. Težak, ali častan zadatak koji može dobiti samo veliki domoljub Hrvata u BiH kao što je on, a što je i povijesni događaj za opstojnost Hrvata, čemu se on u svojim poznim životnim godinama do kraja posvetio.
Sjeo Božo nakon toga i razmišlja. Hvala ti Bože na daru i povjerenju koje si mi ukazao. Pa ja imam toliko dužnosti da ih je čak teško i nabrojati, kaže on samome sebi. Kako se ne bi zbunio, uzima bilježnicu pa zapisuje: predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS), zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, predsjednik Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predsjednik Trećeg entiteta, predsjednik Distrikta Uzarići. Uz to, dopisa Božo u bilježnicu i ranije dužnosti koje je obnašao od samoga rata do današnjih dana: član HDZ-a BiH, rušitelj HDZ-a BiH i osnivač HDZ 1990, rušitelj HDZ 1990 i konvertit HDZ BiH, ministar prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH ispred HDZ 1990, a potom i zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH, također za vrijeme političkog angažmana u HDZ-u 1990, zastupnik i visoki dužnosnik u Domu naroda Parlamenta BiH nakon povratka u HDZ BiH, nakon čega je, zbog borbe za rješavanje hrvatskog pitanja svoj politički angažman nastavio u LIJEPOJ NAŠOJ DOMOVINI HRVATSKOJ, a sve za hrvatsku stvar u BiH. Od toliko povjerenih mu funkcija i onih koje je obnašao ranije, vjerojatno se nije sjetio zabilježiti svoje ratne zasluge u redovima Armije Republike BiH zbog čega je dobio čin pukovnika HVO-a.
Budući da je teško i upamtiti sve dužnosti koje ima kao i svoj raniji politički angažman, Božo to sve prepisa na jedan papir i u vidu podsjetnika stavi u džep kako bi u svojim daljim političkim aktivnostima i javnim nastupima mogao narodnim masama pričati kakve je sve pokore imao boreći se za bolje hrvatsko jučer, danas i sutra, prekosutra… Njegovo je hrvatsko herojstvo, odgovorno tvrdim, ravno Joksimu iz Đekne, s tim što se Božo bori i zakljinje za hrvatsku stvar, a Joksim se zaklinjao povjerenom mu društvenom službom. No i pored toga saznaje Božo da mu je već jučer jedna poveća grupa Hrvata otišla preko granice i ne zaustavivši se u Republici Hrvatskoj, iako on i tamo vodi borbu za njihovu opstojnost. Pita se Božo što je to s tim Hrvatima? Znaju li oni što čine i što bježe iz ove zemlje kad sada i službeno imaju njega, branitelja interesa svih Hrvata iz BiH ma gdje bili? U čudu se našao Božo što, dakle, i pored tolike njegove požrtvovanosti za poboljšanje njihovog statusa oni odlaze. I smisli Božo koji će mu biti sljedeći koraci u smislu zaustavljanja daljnjeg odlaska, a dakako i povratka Hrvata u prijeratno mjesto stanovanja.
Prvo što je smislio je DEKRET o zabrani daljnjeg odlaska i obvezi povratka. Dekret će ponuditi Glavnom vijeću HNS-a na usvajanje s dubokim uvjerenjem da će biti jednoglasno prihvaćen. Ne budu li se tog važnog DOKUMENTA za svoju opstojnost pridržavali Hrvati koji su otišli, koji planiraju otići i koji se ne vraćaju, bit će proglašeni nacionalnim izdajnicima. I gdje su onda prispjeli?
Za prvi korak obraćanja javnosti Božo je kreno s pjesmom Alekse Šantića OSTAJTE OVDJE. Vježbe je započeo recitacijom u svome domu u Distriktu Uzarići i ubrzo zaključio da bi pojedine strofe i stihove trebalo dopuniti i korigirati te njegova prva strofa glasi: Ostajte ovdje, dragi Hrvati nemojte nigdje ići, jer će vas moja kletva stići. U TREĆEM ostanite vi i za njega dajte vrelo krvi vaše, jer su već iz njega iselili članovi uže obitelji naše.
Stoga, poštovani hrvatski puče, bez ikakvog razmišljanja se držite naputaka Bože Ljubića i čuvajte stečevine koje vam je on sa svitom istomišljenika i svojim samoprijegornim radom osigurao.