Piše: Esmir Milavić/wordpress.com
Nekadašnji gradonačelnik Mostara Ivica Prskalo i nikada ostvareni bošnjački lider Zijad Hadžiomerović su iznijeli svoja viđenja situacije u Mostaru. Obojica su uradila upravo ono što su od njih očekivali oni koji dobro poznaju mostarsku političku situaciju. Dok se Prskalo busao u prsa svojom borbom za jedinstveni grad i obnovu Starog mosta, Hadžiomerović je ponovio kako se boji hrvatske političke dominacije u Mostaru. Da nisu obojica smiješni bili bi veoma žalosni.
Mostar izbore za gradsku vlast nije imao od 2009. godine, Gradsko vijeće nije funkcionisalo tad, a ne funkcioniše ni danas, jer mu je mandat istekao. Od 2012. do danas gradske budžete donosio je Federalni parlament na prijedlog Vlade FBiH. Grad je svakog ljeta zatrpan tonama smeća, ekonomija se preselila na bolji svijet još i prije Prskalova mandata na čelu grada prije deceniju i po.
Dok građani Mostara čekaju, onako baš nezainteresovano, da se političari sastanu i počnu neke nove pregovore o ispunjavanju odluke Ustanog suda o Mostaru Prskalo i Hadžiomerović mlate praznu slamu.
Prskalo se pita da li uopšte postoje i imaju li ikakvu ulogu Ustavni sud i država po pitanju Mostara?
“Zašto imamo Ustavni sud? Imamo li državu? Koji je uopće način da se dođe do idućih lokalnih izbora? To je tolika nepoznanica. Nemam nikakvu viziju o tome kako će se u Mostaru riješiti pitanje Izbornog zakona. Želim vjerovati u to da će nova vlast na razini države i Federacije naći snage i mudrosti kako bi se u Mostaru dogodili lokalni izbori”, kazao je Prskalo u intervjuu Dnevnom listu.
Oni koji su fomirali sadašnju državnu i federalnu vlast su isti oni koji su ovog puta vlast formirali pet mjeseci, prošli put je to bilo petnaest, a o Mostaru i mostarskim pitanjima raspravljaju već dvije decenije. Kakvu viziju i mudrost imaju jasno je iz opšteg stanja u zemlji a i u samom Mostaru. Da stvarno želi dobro Mostaru javno bi prozvao svoje nekadašnje političke zaštitnike iz HDZ-a zbog nerada koji ne nanosi štetu samo običnim građanima nego i ljudima kojima je biznis osnovna djelatnost kao što je to i njemu samom.
Hadžiomerović, s druge strane, po ko zna koji put u javnost izlazi s nebulozom o nadmoći hrvatskog naroda i strahu od tzv. “Hrvatskom Mostaru” koje se dotakao i Prskalo.
“Ta njegova izjava stoji. Tu nije pogriješio. SDA i ja osobno se bojimo hrvatskog Mostara u segmentu političke dominacije. Tu politiku hrvatski političari nastoje provesti u Mostaru”, kazao je Hadžiomerović.
Zijad Hadžiomerović kako je to ovdje već bilo riječi je neprikosnoveni vladar Gradskog odbora SDA u Mostaru, čovjek koji više vremena provodi u Sarajevu nego u Mostaru te čovjek koji je nekada sjedio na čelu jedne od najvećih mostarskih opština kada su postojale. Od tada pa do danas Hadžiomerović sanja povratak opština i podjelu Mostara na šest “mahala” u kojima bi upravljali podjednako hrvatski i bošnjački politički uhljebi.
Zašto sanja povratak opština, nije sam u tome nekada je glavni zagovornik te ideje bio mostarski muftija u penziji Seid ef. Smajkić (poznat po vatrenim izjavama vezanim uz iste op.a.), jasno je svakome ko poznaje mostarski politički sistem. To je bila prva, jedina i posljednja prilika u kojoj je Hadžiomerović bio izabran na jednu poziciju u izvršnoj vlasti te imao kakavu takvu vlast nad jednim dijelom grada. Od tada do danas građani Mostara mu nisu ukazali povjerenje na izborima za više nivoe vlasti, nije dobio nijednu ministarsku poziciju koju je sanjao te je izgubio moć kontrole nad političkim odlukama u SDA na području Hercegovine.
Vrijedno je ponoviti za one koji to ne znaju da kada je postojalo i radilo Gradsko vijeće Mostara da je Hadžiomerovićeva SDA imala 18 ruku od 35. Dva puta su on i nekadašnji lider SDA nedavno preminuli Sulejman Tihić mjesto mostarskog gradonačelnika predali u ruke HDZ-a zarad dobitka jedne ili više funkcija na drugim razinama vlasti. Da su im građani i njihova dobrobit na prvom mjestu, a ne navodni strah od “hrvatskog Mostara”, davno bi našli dogovor o tome kako da provedu odluku Ustavnog suda koja bi otvorila šansu za nove izbore u Mostaru.
Ono što se sada očekuje jeste da će ove dvije političke partije, SDA i HDZ, sa svojim lokalnim satrapima sjesti i početi razgovore krajem ove godine ili početkom iduće. Ti pregovori će se odvijati daleko od javnosti, ali će biti začinjeni eksplozivnim izjavama za medije, i potrajat će sve do izborne kampanje kada će biti korišteni kao pogonsko gorivo za skupljanje jeftinih poena na mogućim izborima.
Ako je Dresden bio primjer uništavanja jednog grada u Drugom svjetskom ratu, onda je Mostar ne samo primjer uništavanja u ratu 1992.-1995. nego je i najbolji primjer političkog uništavanja jedne urbane sredine zarad probitka male grupice ljudi u svijetu politike.