Prof.dr Darko Trifunović, ravnatelj beogradskog Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost – INIS, te predstavnik Srbije i Crne gore u Međunarodnoj udruzi za strateške studije Obrana i vanjski poslovi, za Dnevni list govori o nedavno održanom simpoziju stručnjaka sigurnosti iz BiH i Srbije u Novom Pazaru, ali i sveukupnoj sigurnosno-političkoj situaciji na Balkanu.
Nedavno je u Novom Pazaru održan simpozij stručnjaka iz područja sigurnosti iz Bosne i Hercegovine i susjedne Srbije. O čemu se govorilo, koje su najopasnije sigurnosne ugroze, kako na njih zajednički odgovoriti? Koji su zaključci?
–Po prvi put stručnjaci, profesori i znanstvenici iz oblasti sigurnosti, Srbi i Bošnjaci sjeli su zajedno i otvorili pitanja sigurnosnih rizika, kako onih iz geopolitičke arene tako i onih unutarnjih, nacionalnih. Domaćin je bio Međunartodni univerzitet u Novom Pazaru. Potaknuti dosadašnjim iskustvom o odnosima dva naroda, jednostavno došlo se do zaključka da su, prije svih, intelektualci ti koji u prošlim vremenima nisu ustali i digli svoj glas razuma te su tako otvorili put zapaljivim ekstremistickim narativima koji su i doveli do, sad se može reći, višedesetljetne krize u odnosima. Jedan od zaključaka je i da se formira Stalno Srpsko-bošnjačko vijeće koje bi analiziralo sve rizike koji ugrožavaju ova dva bratska naroda. Svakako da nije bilo svejedno ni Srbima ni Bošnjacima kad je netko uzimao našu bošnjacku djecu i trenirao ih po mudžahedinskim džihad kampovima, ali svakako da nije bilo svejedno ni Srbima ni Bošnjacima kad je netko, a znamo i tko, uzimao nasu srpsku djecu i trenirao ih po vojnim kampovima. U prvom slučaju džihadisti predvođeni, što Saudijskom Arabijom, što Turskom, u drugom slučaju Rusija, ruske vojne i paravojne formacije. Za koga oni to rade? Za nas? Da nam donesu dobrog?
Ovo je prvi put da na jednom, takvom simpoziju sudjeluju ‘sigurnjaci’ iz dvije države-susjede. Što je bila ključna ideja za to?
–Ideja je prije svega mir. Postoji potreba da se između Srba i Bošnjaka konačno razgovara na sve teme te da se barijere koje su između ova dva bratska naroda postavili iščašeni političari – nestanu. Ovi političari ne umiju osigurati bolji život za sve, što je i osnovna bit politike, već kada usljed svoje nesposobnosti gube rejting ili žele se “pokazati”, uvijek igraju na nacionalističke karte mržnje i bacanja krivice na one druge. Naravno, to nije slučajno, jer se takve retorike poklapaju i s geopolitičkim interesima država koje imaju veliki utjecaj na naše okruženje. Utjecaj tih država ogleda se u činjenici da, na jedan ili drugi način, spomenute države mogu incirati nemire, konfrontacije, političke krize kako bi u takvim okolnostima i u uvjetima velike političke tržnice mogli trgovati nama i našom djecom. Zar sve ovo nije dovoljan razlog da Srbi i Bošnjaci, intelektualci ali i šira zajednica, shvati da mi ne trebamo biti ničiji pijuni, niti vojnici u tuđim sukobima.
Kakva je suradnja stručnjaka iz područja sigurnosti iz Srbije i susjedne Hrvatske? Postoji li i tu dobra volja za suradnjom?
–Suradnja nije na onoj visini koju bi svi željeli, ali ona postoji. Uzmite samo Zagreb Security Forum i vidjet ćete da godinama vrhunski stručnjaci iz područja sigurnosti iz Srbije uzimaju učešće na tom Forumu. Mi nismo niti povjesničari, niti sudci. O vremenima koja su iza nas neka upravo spomenuti iznose svoje stavove. Nas zanima sadašnjost i budućnost. Teme kao što su međunarodni terorizam, organizirani kriminal ili hibridna djelovanja, svakako u velikoj mjeri nagrizaju naša društva i države.
Već prije ste spomenuli važnost suočavanja sa činjenicama iz proteklog rata na području bivše Jugoslavije kako bi došlo do pomirenja naroda, pa tako i sigurnije budućnosti. Međutim, s obzirom na čestu zapaljivu retoriku mnogih političara – jeste li optimist po tom pitanju?
–Nisam kada su političari u pitanju, posebno oni iz BiH sa svih strana. Postoji očita potreba da se do prave istine ne dođe jer bi nas ona odvela u pomirenje. Pogledajte presudu generalu Aleksandru Vasiljeviću koja je upravo izrečena za zločine u Vukovaru. Spominje li itko da je isti bio označen kao vođa ‘Crvenog orkestra’, čoveka koji je po ruskom nalogu rušio SFRJ? Istog onog koji je još 1991. organizirao postavljanje eksploziva pod Jevrejsko groblje u Zagrebu i eksploziva u restoranu ‘Ruski Car’ u središtu Beograda.
Rusija i njene službe prenijeli su poruku Americi, tako što je Vasiljević, srušio grob majke Madeleine Albright, a za tu operaciju izabrao je muslimana pripadnika 63.padobranske brigade iz Niša.
Zašto je Rusiji bilo potrebno rušiti SFRJ? Padom Berlinskog zida, Rusija je bila na koljenima. Da bi skrenula pažnju sa sebe, aktivira svoju agenturnu mrežu i ono što je ova država godinama radila, a sve je činila kako bi rasturila SFRJ, jer da podsjetimo, sovjetski Rusi su od 1948. do 1954. ubili više od 7.500 naših graničara, 1960-tih godina pripremali su se razbiti SFRJ s 50 divizija i sve to vrijeme su inicirali tzv. “unutarnjeg neprijatelja“ – od podrške ustašama, do stvaranja Lenjinistiko-marksističkog pokreta na Kosovu i Metohiji na čelu s Ademom Demacijem. Na temeljima ovog pokreta nastala je OVK.
Ne zaboravite da je Aleksandar Vasiljević, ruski operativac, znao za 160 ruskih prelata i rusko naoružavanje Hrvatske, te je ruski podpukovnik Kleban nedavno i protjeran iz Srbije jer je išao potkupiti bivšeg časnik RSK kako isti ne bi svjedočio protiv Aleksandra Vasiljevića. Ne zaboravite da je Aleksandra Vasiljevića, osobno Vojislav Šešelj optužio da je odgovoran za zločine u Vukovaru i ne zaboravite da su časnici VRS Salapura i Beara bili Vasiljevićevi ljudi koji su iz 10. diverzantskog odreda pokupili četvoricu nesrba i počeli streljanje zarobljenih Bošnjaka.
Cilj Rusije je bio: NATO u balkansko blato preko naše krvi. U tom cilju, dignuta je cjelokupna suradnička mreža UDB-a, od Hrvatske, BiH i Srbije. Samo vratite film unatrag tko su političari koji su tada, 1991. godine, sjedili u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu. Postoje tri knjige UDB suradnika za BiH, crvena, plava i zelena. Pročitajte imena i sve će vam biti jasno. Isto to i za Srbiju i Hrvatsku. Ovo je samo mali detalj. Na kraju, jesu li političari vođeni iz tih mračnih kuhinja uradili jednu jedinu stvar koja vodi ka pomirenju, spuštanju tenzija i boljem razumijevanju? Odgovor je jasan kao i konstatacija da ti isti žive od sukoba i nemira. Dokle?
Da se iznese puna istina, ona bi nas, obične ljude, dovela do istinskog pomirenja s ciljem da nam se nikad više ne dogodi da nama, našom djecom i našom budućnošću upravljaju strane sile i njihovi interesi. Zato je potrebno da se što više viđamo, razmjenjujemo informacije i što bolje upoznamo jedni druge. Samo iz nepoznavanja mogu se izroditi pogrešne predstave i zaključci.
Balkanske zemlje su u permanentnoj političkoj krizi te tako i podložnije stranim utjecajima. Rat u Ukrajini aktualizirao je prisutnost ruskog utjecaja u Srbiji i BiH. Treba li to zabrinjavati i u kolikoj mjeri?
–O tome i govorim. Rusija koja ima utjecaj na Srbe i Turska koja je pod veliki uticajem Rusije, na Bošnjake. Tu je I Iran. Refleksija tih vektora projektirane hibridne sile vidi se na terenu. Rezultat: dnevna zapaljiva retorika i širenje mržnje i straha. Ponovno pitam, dokle tako?
Što je, zapravo, “ruski utjecaj”, kako se on odražava i promovira te kako utječe na politike i stanovništvo u BiH i Srbiji?
–Rusija u Ukrajini projetira kinetičku silu i ratno-zločinačku politiku uništenja svega. To je taj ‘Ruski svijet’ zasnovan na Njemačkom svijetu Adolfa Hitlera. Dugin i njegove pristalice su “antiglobalisti” koji se zalažu za globalnu Rusiju od Vladivostoka do Portugalije, naravno pod ruskim tenkovima. Tako su to oni zamisljali dok im Ukrajinci nisu raspršili snove. Rusija protiv Srbije vodi klasičan hibridni rat koji se ogleda u četiri aspekta: Političko krilo – proruske političke stranke; Vojno krilo – grupe za pritisak i utjerivanje straha (bikeri, narodne patrole, navijači, Kozaci..itd); Medijsko krilo – opravdavanje ruske agresije i ruskog hibridnog rata (ruski i proruski mediji, portali, blogovi…itd.) i Logistika – ruski i proruski fondovi, ruske firme ali i državne institucije, ruske službe.
Rusija se neće odreći držanja Srbije i srpskog naroda za vrat, jer bi time izgubila svoj kusur u geopolitičkoj tržnici interesa. Ali će isto tako sustavom spojenih posuda kontrolirati određene grupe, pojedince i organizacije u Hrvatskoj i BiH.
Je li to veliki problem aktualnoj vlasti i predsjedniku Aleksandru Vučiću?
–To je očito. Desničarske organizacije su nedavno pozvale na svoj prosvjed, nakon što su njihovi članovi sa sobom ponijeli i snajpersku pušku! Pogledajte samo te “analitičare”, “stručnjake” i ostale koji potiču rusku agresiju na Ukrajinu. Međutim, kao grom iz vedra neba odjeknulo je: Osumljičeni ratni zločinac, lice s tjeralice Međunarodnog kaznenog suda UN, Vladimir Putin krao ukrajinsku djecu! Srpski kvislinzi će se gadno iznenaditi kad za dvije-tri godine najvjerojatnije, na kućne adrese, budu dobivali pozive kao okrivljeni. Oni sretniji dobit će poziv od Tužiteljstva Srbije za Kazneno djelo Agresivan rat, član 386, stav (1), “tko poziva ili potiče na agresivan rat, kaznit će se zatvorom od dvije do dvanaest godina”. Oni manje sretni dobit će poziv od Međunarodnog kaznenog suda UN-a, član 25, Individualna kaznena odgovornost – “Naredio, nagovorio ili poticao na izvršenje kaznenog djela, a koje kriviĉno delo potom bude učinjeno ili pokušano” itd.
Prepoznajete li u tome srpske kvislinge, “analitičare”, “političare” i sve one koji su od početka agresije Rusije na Ukrajinu otvoreno pravdali ruske zločine, agresiju, potičući čak i građane Srbije preko medija, društvenih mreza i na svaki drugi način čineći sve da neki naši građani odu i uzmu učešća na agresorskoj strani, da lažni novinari izvešćuju samo o ruskoj zločinackoj strani koja je izvršila agresiju, državi koja je proglašena za podršku terorizmu, čiji je lider na tjeralici Međunarodnog kaznenog suda UN-a. Nista crveni fašisti, srpski kvislizni i ljubitelji nedjela i lika Vladimira Putina i njegovih zločina nisu naučili iz našeg iskustva. Zašto? Zato što su po nalogu istih, činili zločine u ime našeg naroda, pljačkali Srbiju i pripremili sve da Srbiju na pladnju predaju crvenim fašistima i ratnim zlocincima!
Predsjednik Republike Srpske (RS) i vladajućeg SNSD-a Milorad Dodik, često se dovodi u kontekst kao “vodeći ruski čovjek na Balkanu”, a i on sam ne krije te afinitete. Zašto to radi i koji su njegovi interesi?
–Živi li se u RS bolje? Napuštaju li mladi ljudi masovno Republiku Srpsku? Postoje li u RS-u zdrave, strane investicije? Ali, ako narodu u RS tako odgovara, onda nema se što dalje komentirati. Izuzev: Sretno.
Kako bi se Srbija, ali i BiH i Hrvatska, trebale pozicionirati u globalnom kontekstu političko-interesnih sfera?
-Što se tiče Hrvatske, ona je točno opredijeljena. I Srbija i BiH su države kandidati za članstvo u EU, samim tim morale bi se rukovoditi zajednickim stavovima EU. Obje države su u Partnerstvu za mir s NATO-om, tako da je i taj aspekt jasan. Sve je to određeno u državnim strategijama i potpisanim dokumentima. To što političari jedno pričaju, a drugo piše, to je ipak stvar glasača i njihove ocjene tko će ih predstavljati. Ovo posljednje se, prije svega, odnosi na Republiku Srpsku.
(Izvor: Dnevni list)