Struja u Lagosu u Nigeriji nestaje između 30 i 60 puta mjesečno. Kada ipak dođe, traje možda šest do osam sati dnevno, dovoljno da se napuni mobitel, ali ni približno dovoljno da se pokrene tvornica. Ista je priča u Nairobiju, Lusaki i Dakaru, gradovima koji su tehnički elektrificirani.
U trenutku kada umjetna inteligencija, napredna proizvodnja i tranzicija prema čistoj energiji iznova oblikuju globalni gospodarski poredak, afrička gospodarska središta riskiraju da ponovno zaostanu.
Ne zato što nemaju električnu mrežu, već zato što su elektroni koji kroz nju protječu nepouzdani, ne prate se adekvatno i gube se usput.
To je argument koji Bim Adisa poteže pred komunalnim poduzećima, investitorima i svima koji žele slušati.
Adisa je osnivač i izvršni direktor tvrtke Beacon Power Services, sa sjedištem u Nigeriji, koja razvija podatkovna i softverska rješenja za afričke elektroenergetske mreže.
Njegova je poruka podjednako inženjersko predavanje i gospodarski manifest. Put prema stabilnijem i prosperitetnijem svijetu vodi kroz transformatorske stanice supsaharske Afrike, a tehnologija potrebna da se problem riješi već postoji.
„Nijedno gospodarstvo ne raste bez električne energije. Ona je temelj industrijalizacije, a u 21. stoljeću i digitalizacije. Afrika je propustila posljednju industrijsku revoluciju. Sada imamo novu, temeljenu na električnoj energiji. Zato je od presudne važnosti da problem sa strujom riješimo odmah“, rekao mi je Bim Adisa u online intervjuu.
Milijuni ljudi bez struje
Poznata je priča o elektrifikaciji Afrike. Ona se temelji na tome da 600 milijuna ljudi uopće nema pristup električnoj energiji.
Taj je broj stvaran i poražavajući. Ali jednako je važno i to što je između 500 i 600 milijuna Afrikanaca povezano na elektroenergetsku mrežu, ali ih te mreže svakodnevno iznevjeravaju.
Trećina ukupne električne energije proizvedene diljem kontinenta jednostavno se ne evidentira. Gubi se zbog krađe, curenja u mreži, zastarjele infrastrukture i nedostatka pouzdanog mjerenja između elektrane i potrošača.
Za poduzeća koja već posluju s minimalnom zaradom, ta izgubljena trećina financijski je katastrofalna.
Uzmimo za primjer Lagos. Između 1990. godine i danas, broj stanovnika grada porastao je s približno šest milijuna na 22 milijuna ljudi.
Elektroenergetska mreža nije ni približno pratila taj rast. Infrastruktura koja nikada nije bila projektirana za opsluživanje 22 milijuna ljudi sada to pokušava učiniti, bez podataka koji bi pokazali odakle dolazi potražnja, kamo struja odlazi ili zašto transformatori stalno pregorijevaju.
Rezultat je grad goleme gospodarske energije koji ne može pouzdano pokrenuti ni pokretnu traku u tvornici.
„Nećete naći mnogo ljudi u Lagosu koji nemaju pristup električnoj energiji“, kaže Bim Adisa. „Problem s kojim se suočavaju je nedostatak stabilne opskrbe – konstantne struje 24 sata dnevno, bez oscilacija napona. Zbog toga ne možete voditi tvornicu kada struja nestaje 30 puta dnevno.“
Što je rješenje?
Adisa ima okvir za popravak elektroenergetske mreže koji se temelji na dva stupa: podacima i vidljivosti. Zvuči jednostavno. U praksi, međutim, ni jedno ni drugo danas ne postoji u većini afričkih gradova.
Potrebno je ono što on naziva „digitalnim blizancem mreže“ – precizna i dinamična karta svih elemenata sustava, od izvora proizvodnje do krajnjih potrošača.
To podrazumijeva korištenje umjetne inteligencije i dronova za identifikaciju transformatora, trafostanica i srednjenaponskih vodova pomoću snimaka iz zraka. Terenske ekipe zatim moraju fizički provjeriti i fotografirati svaki dio infrastrukture, bilježeći kapacitete, datume instalacije i podatke o povezivanju.
Adisa to uspoređuje s načinom na koji je napravljen Google Maps prije nego što su sateliti mogli obavljati taj posao: automobili su prolazili svakom ulicom i bilježili svaki kut. Beacon Power Services radi isto za elektroenergetsku infrastrukturu, šaljući tisuće radnika da detaljno pregledaju naselja blok po blok.
U Gani je tvrtka kartirala i fizički provjerila 4,6 milijuna zgrada u svim većim gradovima u otprilike 24 mjeseca. U velikim gradovima taj proces obično traje oko 12 mjeseci. Rezultat je precizna topologija mreže – stvarni prikaz odakle električna energija dolazi, kamo odlazi i gdje nestaje.
Sljedeći korak je osiguravanje „vidljivosti“ unutar mreže. Brojila ne smiju biti postavljena samo kod potrošača, već na svakoj točki sustava: u prijenosnim stanicama, trafostanicama, na vodovima i transformatorima.
Praćenjem toka električne energije na svakom spoju između proizvodnje i krajnjeg korisnika, sustav može u stvarnom vremenu utvrditi gdje je došlo do nestanka struje, koliko se energije i gdje gubi, kao i kako je potrošnja raspoređena kroz mrežu.
„Ako živite u naselju X i potrošnja je obično 100, a danas je 140″, objašnjava Adisa, “sustav vam može reći: ako ovdje nešto ne preusmjerite, taj će transformator pregorjeti. Možete spriječiti kvarove prije nego što se dogode.“
Tehnologija nije vezana za određeni izvor energije i može pratiti elektrone bez obzira na to dolaze li iz elektrane na ugljen, plinske turbine ili sa solarnih panela na krovovima. To postaje sve važnije kako obnovljivi izvori energije sve više ulaze u afričke elektroenergetske mreže. Sustav također može preusmjeravati električnu energiju tamo gdje je najpotrebnija.
Obećanja su davana i ranije
Napisao sam bezbroj tekstova o elektrifikaciji Afrike. Argumenti zašto je to važno – smanjenje siromaštva, gospodarski rast, smanjenje migracijskog pritiska – nisu novi. Pa ipak, struja i dalje nestaje u Lagosu. Skeptici s razlogom postavljaju pitanje hoće li se išta ikada promijeniti.
Kritičari pristupa koji se oslanja na privatni sektor u razvoju afričke infrastrukture ukazuju na stalne prepreke. Loše upravljanje, slab regulatorni nadzor, valutni rizik i poteškoće u ostvarivanju stabilnih prihoda od komunalnih poduzeća koja su i sama financijski iscrpljena. Ako trećina električne energije koju jedno komunalno poduzeće proizvede ostane neplaćena, nije jasno odakle bi došao kapital za modernizaciju.
Bim Adisa ne odbacuje te probleme. „Elektrodistribucije praktički žive od danas do sutra“, priznaje on. „Pokušavaju preživjeti svaki pojedinačni mjesec, što otežava dugoročno planiranje.“ Prema njegovom mišljenju, prepreke su financiranje i razvoj kapaciteta – ne tehnologija, koja već postoji i funkcionira.
Afrika već dugo privlači kapital multinacionalnih kompanija. Coca-Cola posluje profitabilno na kontinentu više od jednog stoljeća, a velike tehnološke tvrtke godinama šire svoju prisutnost u Africi. Svjetska banka i razvojne financijske institucije dodatno su povećale ulaganja u energetsku infrastrukturu.
Adisa kaže da je ključno izgraditi centralizirane elektroenergetske mreže kako bi se prvo modernizirali veliki gradovi, baš kao što je to učinjeno u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Afrika je davala prioritet elektrifikaciji ruralnih područja, dok su mreže u glavnim gradovima propadale.
Industrijalizacija donosi porezne prihode, rast privatnog sektora i zapošljavanje, što smanjuje migracije.
„U interesu je svih da se Afrika razvija“, kaže Adisa. „Ako se Afrika industrijalizira i postane samoodrživa, koristi će imati i globalno gospodarstvo.“
Tehnologija za stabilizaciju afričkih elektroenergetskih mreža ne čeka da bude izmišljena. Ona već postoji, primijenjena je i funkcionira. Ono što nedostaje je osnova temeljena na podacima – detaljna, provjerena i stalno ažurirana slika toga kamo električna energija uistinu odlazi.
London i New York nisu čekali bolje rješenje. Ne bi trebao ni Lagos.
Pouzdana opskrba električnom energijom u afričkim gospodarskim središtima ne znači samo upaljena svjetla. To znači i sprječavanje da svjetsko gospodarstvo ostavi čitav jedan kontinent iza sebe.