Piše: Vera Soldo/Republikainfo.com
“U završnici rata u Hrvatskoj stradali su mnogi hrvatski Srbi, ali proslava obljetnice ‘Oluje’ nije slavljenje stradanja ljudi nego dana kad je konačno poražena zločinačka politika tadašnjeg srbijanskog vođe Slobodana Miloševića”, rekla je u petak hrvatska ministrica vanjskih poslova u reakciji na odluku srbijanske vlade da 5. kolovoza počne obilježavati kao dan sjećanja na stradale i prognane Srbe.
“Srbija je pružila ruku BiH, a ona je to odbila”, kazao je premijer Srbije Aleksandar Vučić, ljut i na Švicarsku jer je nekadašnjeg zapovjednika obrane Sreberenice izručila BiH, a ne Srbiji po čijoj je tjeralici uhićen.
Već sada je jasno da su napori BiH, Hrvatske i Srbije oko uspostavljanja obrisa novog povjerenja između tri države koje su nedavno ratovale, a od kojih je Srbija ona koja je bila agresor – vraćeni na početak.
Ovo je dodatni udarac i za Europsku uniju, pogotovo nakon velikih napora oko uspostavljanja početka normalizacije Srbije i Kosova, te Vučićevog jasnog opredijeljenja za Zapad.
U ovom razvoju novih početaka kriza na balkanskom području, vrlo važno će biti kako se postavlja službena hrvatska politika u BiH, jer bi vrlo lako mogla prijeći opasnu granicu u podršci “ili jednoj ili drugoj strani”. No, daleko opasnija solucija mogla bi biti ponovno uskrsavanje neraskidivog savezništva najjače hrvatske stranke (HDZ BiH) i stranke koja sada ima apsolutno sve poluge u predstavljanju hrvatskog korpusa u BiH sa SNSD-om Milorada Dodika, što bi ih dovelo u vrlo čudnu konstelaciju odnosa prema Republici Hrvatskoj. Naime, iako u Hrvatskoj vladajući SDP i oporbeni HDZ stalno biju velike bitke, po pitanju vanjske politike prema Srbiji, ove dvije stranke više su nego istog stava.
Također, ovo bi dodatno usložnilo odnose između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji, entitetu kojeg zajedno dijele, nezahvalnom rješenju gdje svaka od strana želi nadjačati drugu. Do sada se pokazalo da je i tu činjenicu odlično koristio upravo predsjednik Republike Srpske, a otvorenih ruku prihvatio predsjednik HDZ-a BiH.
Ovaj prvi (Dodik) lukavo iskorištavajući sukob Bošnjaka i Hrvata u Federaciji i lažno podrgrijavajući i danas živu ideju o izgubljenoj Herceg-Bosni, no ipak ne u izvorom obliku i ne zadirući u granice njegove Srpske. Nakon što se u početku karijere prikazivao kao proeuropski nastrojen, Dodik je sukladno političkoj potrebi zašao u potpuno suprotne vode, otvoreno okrenut Rusiji, često i puno više i slobodnije nego sama Srbija.
Ovaj drugi (Čović) tražeći saveznika kakvog želi jer ga u Federaciji nije imao, posebno nakon slučajeva ‘alijanse’, ‘Željka Komšića’ i tzv. ‘platformaške vlade’. Očito je da nekada jaka stranka s ekskluzivnim pravom za zastupanje nacionalnih interesa sve više gubi politličku moć pred novim, također, hrvatskim strankama ne želeći prihvatiti realnost i hrvatski pluralizam što ove stranke, tjera u potragu za drugim partnerima. U vremenu višegodišnjeg savezništva između HDZ-a i SNSD-a izrodili su se i jaki ekonomski projekti i financijske veze, što ovo ‘prijateljstvo’ čini dodadno čvršćim i skoro neraskidivim.
Ovaj savez skoro nepovratno je narušio odnose među prirodnim ‘ukućanima’ u Federaciji BiH, Bošnjacima i Hrvatima, a nestabilna i problematična Federacija odlično pogoduje Srpskoj i stalnoj tezi kako je takva BiH nemoguća i uvijek “visećem” referendumu o odcjepljenju u zraku.
Stoga, upravo najveća odgovornost za budućnost BiH bit će na najmanjem, ali politički, to se slobodno može kazati, vrlo jakom narodu u BiH – Hrvatima, posebice budućim potezima predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Stoga će vodeću hrvatsku politiku u BiH, ukoliko joj bude prirodnije ‘očijukanje’ s Dodikom u Srpskoj, taj pust odvesti ka Srbiji, a možda i dalje, od Hrvatske i EU-a.
U konačnici, to bi moglo dovesti i do katastrofalnog razdora među Hrvatima u BiH i Hrvatskoj, ali i konačnog kraja HDZ-a u BiH, jer neće biti moguće podržavati, primjerice, ukidanje ćirilice u Vukovaru i hrvatska stratišta u Hrvatskoj ili Bleiburgu, a istodobno u BiH voditi suprotna politika.
Također, hrvatska politika u BiH, ukoliko uistinu poštuje stradanja Hrvata i Bošnjaka u Bleiburgu kao što se deklarativno u posljednje vrijeme izjašnjava, među prvima bi trebala shvatiti skoro isti scenarij stradanja u Srebrenici.
Koji će put odabrati Hrvati u BiH?