Piše: Judith Hartl/Deutsche Welle
Što je sad s tim satirima današnjeg doba? Tim mješancima životinje i čovjeka kakve Japanac Hiromitsu Nakauchi sad smije uzgojiti? I time se bavi mnogo dalje nego što je i u Japanu to bilo dopušteno: sad smije pustiti da zametak dozrije i dođe na svijet. To je novo. I to je jedina novina kod tog istraživanja. Jer već mnogo godina se u raznim zemljama eksperimentira sa životinjama i ljudskim stanicama.
Cilj je isprva nešto dobro: da se u životinjama stvore ljudski organi kako bi se imalo dovoljno organa za presađivanje. Jer njih nedostaje u čitavom svijetu.
S tehnikom tog Japanca to funkcionira. Teoretski. Jer kod takvih zametaka rastu ćelije oba bića potpuno razdvojeno jedne od drugih. Tako onda može biti da organi potječu od jednog bića, na primjer od čovjeka, a „pakovanje” od drugog, na primjer od svinje.
Ali to još tako ne funkcionira. Da razmišljamo dalje: što bi bilo kad bismo imali savršeno biće kao kombinaciju svinje i čovjeka? Namjerno ne spominjem majmune i čimpanze jer to je užasavajuće već i zbog genetske sličnosti koja je negdje 95%.
Ostanimo kod svinje: svinje uzgajamo, svinje jedemo, svinje masovno proizvodimo. Dakle ne bi nas trebalo smetati da stvorimo svinju-čovjeka. To bi i dalje bila svinja, roktala bi, valjala bi se u blatu i češala kao i sve druge svinje. Ali njezina jetra, bubrezi i srce bi bili čovječji.
Mogli bismo tako tog mješanca klati i uzimati organ koji trebamo. Ostalo, da tako kažemo, moglo bi završiti i u salami. Isto vrijedi i za ovce. Ili koze. Imate li problema s time?
Nemam – ali to je užasno!
Makar ta tehnika još uopće ne postoji i nema tog znanstvenika koji će nam reći hoće li ikad postojati, logika jest da ako životinje masovno uzgajamo kako bismo ih jeli, onda bi ih tek mogli uzgajati kako bismo spasili ljudske živote. I ja kao vegetarijanka koja odbija takav uzgoj životinja bih mogla pristati na takav argument.
Idemo dalje u razmišljanju: što ako nam zatrebaju živčane stanice? Ljudski mozak u tijelu svinje? Bi li svinja počela razmišljati kao mi? Počela govoriti? Koliki udio čovjeka bi onda bio u toj životinji koja služi tek za klanje i kao skladište organa? Znanstvenici nam kažu kako se to vjerojatno nikad neće dogoditi. Vjerojatno.
Pretpostavljam da taj put ionako ne vodi nikamo. A već i pomisao stvoriti živo biće kao skladište dijelova za čovjeka je jednostavno perverzna. I iskreno rečeno, već preživjela.
Jer ima već i drugih, mudrijih metoda. Na primjer uzgojiti organe iz stanice u laboratoriju. S jednostavnim organima to već funkcionira i iz stanica kože se može proizvesti nova koža. Ima već umjetno stvorenih dišnih cijevi, žila, mokraćovoda… „Tissue Engineering” se zove ta zanimljiva metoda. Kod složenih organa ta metoda još ne funkcionira. Ali ima potencijala.
Osim toga, tako ne pati nikakva životinja. A i rizik u neko doba stvoriti križanac čovjeka i životinje ne postoji. Tako nešto nitko ne želi.