„Države zapadnog Balkana, kao i BiH, se najviše plaše tzv. “Sanaderovog sindroma”, a to je da početkom usvajanja poglavlja 23 i 24 postoji velika opasnost da će jedan dio političkih elita BIH završiti zbog korupcije u zatvoru. Zato im se ne žuri”, komentira za Dnevni list zastupnik u Bundestagu, Josip Juratović.
U prošotjednom Izvješću visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka pred Vijećem sigurnosti UN-a, između ostaloga, naglašava se stagniranje BiH, a posebno i korupcija među političkom elitom.
Daytonski mirovni sporazum “nikome ne daje pravo osporavati državu ili njen narod,” rekao je visoki predstavnik Valentin Inzko učesnicima na online simpoziju o naslijeđu Daytonskog mirovnog sporazuma u organizaciji Yale univerziteta i njegovog studijskog programa o genocidu te Akademskog ureda Državnog univerziteta južnog Connecticuta.
Inzko je također naglasio da BiH danas stagnira. “Njeni mladi odlaze a njene glavne političke stranke zapele su u sustavu političkog pokroviteljstva i korupcije”, rekao je Inzko naglasivši da je osporavanje ili ignoriranje sudskih odluka “rak rana koja će uništiti politiku BiH ukoliko ne bude odstranjena”.
Po njemu, napredak je ipak moguć. “Greške se mogu ispraviti, a teški problemi se mogu riješiti, rekao je Inzko.
Međutim, manje optimizma ima Josip Juratović, zastupnik SPD–a u njemačkom Bundestagu u četvrtom mandatu, član odbora za vanjsku politiku te predsjednik parlamentarne skupine za zapadni Balkan i potpredsjednik parlamentarne skupine sjeverni Jadran (Hrvatska i Slovenija).
On je za Dnevni list komentirao zašto je BiH pod stalnim blokadama, dok se njen napredak mjeri puževim korakom.
Strah od “sindroma Sanader”
“Već početkom pretpristupnih procesa za ulazak u EU BiH kao i sve zemlje prije nje pred ulazak moraju provesti institucionalne reforme kako bi država sukladno sa EU mogla ravnopravno profunkcionirati. Pretpristupni proces sastavljen od 35 poglavlja po kojima velika većina nisu sporni, međutim najproblematičnija su poglavlja 23 i 24, a to je poštivanje osnovnih ljudskih prava na kojima demokratski sustav temelji i neovisno sudstvo koje bi bilo u mogućnosti i nepoštivanje zakonskih odredbi sankcionirati”, komentirao ovaj, jedini Hrvat u Bundestagu za Dnevni list.
Kako podsjeća, najnoviji preduvjet za početak pretpristupnih pregovora je ne samo pitanje neovisnog sudstva nego i nekorumpiranog sudstva kao što je to primjer provođenja u Albaniji i Crnoj Gori, tzv. Venecijanski proces.
“I tu je upravo najveća kočnica po pitanju ozbiljne volje političkih elita BiH s početkom pretpristupnih procesa u EU. Naime države zapadnog Balkana, kao i BiH, se najviše plaše tzv. “Sanaderovog sindroma”, a to je da početkom usvajanja poglavlja 23 i 24 postoji velika opasnost da će jedan dio političkih elita BIH završiti zbog korupcije u zatvoru. Zato im se ne žuri”, smatra Juratović.
“Nada sve manja”
On navodi da se demokratski sustav EU temelji ne samo na ravnopravnosti naroda već, prije svega, na pravu i ravnopravnosti svakog pojedinca bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost na cijelom području jedne države.
“Tako dugo dok je političkim nacionalnim vođama glavna isprika da se konstitutivni narodi BiH ne mogu složiti oko zajedničke budućnosti i stalno stavljaju u fokus tobožnju volju naroda za nacionalno samoopredjeljenje, a u isto vrijeme te iste narode drže u nacionalnom zatočeništvu. Za EU je takav stav apsolutno neprihvatljiv, odnosno nemoguće je išta započeti”, zaključuje.
No, napitanje “koji je lijek za BiH”, ovaj njemački zastupnik hrvatskih korijena kaže:
“Da bi se bilo koji lijek mogao ponuditi od strane EU-a, nužna je dijagnoza problema BiH i volja građana u shvaćanju gdje im je problem. O sudbini BiH odlučuju isključivo građanke i građani BIH sami, time što imaju mogućnost odlučivati kroz tajne izbore tko će sljedeće četiri godine o njima odlučivati i gdje će ih voditi, pri čemu moraju znati što im je najvažnije. Je li im važnija budućnost njihove djece, zdravstveni sustav, starosna sigurnost, uvjeti rada ili pak inat kroz nacionalne floskule ugroženosti koje im nude njihove nacionalne vođe. Budućnost BiH je u demokratskom sustavu, koji kao mehanizam pored svih tegoba još uvijek mogu slobodno koristiti odlučujući samo o svojoj budućnosti. Samom činjenicom da se djeca u BiH već kroz obrazovanje odgajaju u netrpeljivosti i mržnji jednih prema drugima, po meni je na žalost, ta nada sve manja”, nije nikako optimističan Juratović.
Dodika i Čovića branila Rusija
Dok njemački zastupnk nije previše optimističan, još se ne stišavaju reakcije na izvješće visokog predstavnika u BiH pred Vijećem sigurnosti UN-a o stanju u BiH, upravo o problemima koje je komentirao i Juratović. Stavove slične onom visokog predstanika imali su i brojni drugi predstavnici država u UN-u. Izuzev ruskog.
Primjerice, njemački predstavnik Christoph Heusgen osvrnuo se na etničke podjele u školama diljem BiH, iseljavanju mladih i obrazovanih ljudi kao i glorificiranju osoba osuđenih za ratne zločine i retoriku koja značajno usporava pomirenje, ali je iskazao punu podršku Ustavnom sudu u BiH.
“Glorificiranje ratnih zločinaca je grozno. Nazvati studentski dom po osuđenom ratnom zločincu je neprihvatljivo, kao i organiziranje mise za ratnog zločinca. Podržavam ono što je visoki predstavnik predložio, te da BiH usvoji zakon o zabrani negiranja genocida”, rekao je Heusgen.
Slične komentare imali su i predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, itd, a upravo suprotno, kritiziravši visokog predstavnika zbog, kako je rekao, subjektivnog izvješća, istupio je ruski predstavnik Nebenzia Vassily Alekseevich.
On je rekao da se međuetnički odnosi pogoršavaju zbog “jačanja želje nekih bosanskih dužnosnika za promjenom daytonske arhitekture prema centralizaciji i unutarnoj državi” te da je to “proces kojeg podržavaju i neke međunarodne sile”. Alekseevich se usprotivio se i ocjeni da BiH treba nastaviti put prema NATO-u i naglasio kako je vrijeme da se razmotri zatvaranje OHR-a te je kritizirao ocjenu o političkim predstavnicima srpskog i hrvatskog naroda (Milorad Dodik i Dragan Čović) kao prijetnjama Daytonskom mirovnom sporazumu.
Ruski predstavnik u UN-u je otvoreno kritizirao Inzka: “Međunarodna zajednica bi trebala imati trezvenu procjenu stanja u BiH na temelju stvarne situacije umjesto na jednostranoj politici, poštujući legitimne aspiracije svih naroda i suzdržavajući se od pritisaka na njihove predstavnike. Jednostrane sankcije kao politički instrument su neprihvatljive iz perspektive međunarodnog prava i očekujemo da će postojati konstruktivan međunarodni napor kako bi se pomoglo pomirenju u BiH. Visoki predstavnik pokušava uplašiti međunarodnu zajednicu, ignorirajući stvarnu situaciju. Kao alternativu mi predlažemo da se članice Vijeća sigurnosti upoznaju s izvještajem Vlade Republike Srpske”, izjavio je ruski predstavnik.
Hrvati uvučeni u “Dodikov posao”
Na ovo je oštro reagirao njemački predstavnik Heusgen je kritiziravši istup ruskog predstavnika, naročito u kontekstu kritika na račun visokog predstavnika.
“U njegovoj izjavi nisam čuo ništa o tome da je Dodik nazvao studentski dom po Radovanu Karadžiću, osuđenom ratnom zločincu odgovornim za smrt 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici”, rekao je Heusgen, a Alekseevich je odgovorio da je njegova izjava o Inzku “čak bila blaga”.
No, dok o Inzkovom izvješću još bruje međunarodni diplomatski, kao i domaći politički krugovi, očito je da su dugogodišnji odlični odnosi sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom “urodili plodom” – prozivanjem i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića pred Vijećem sigurnosti UN-a te stavljanje u isti koš sa Dodikom koji se često poziva na raspad BiH. Dodik je uspio u “svoj posao” uvući i politički frustrirane Hrvate. No, s druge strane, teško je procijeniti kada će najjača hrvatska nacionalna stranka u BiH, HDZ BiH, ispraviti ovu sramotu – da Hrvate kao “nositelje europskih vrijrednosti” pred UN-om brani samo Rusija.
/Republikainfo.com/