Piše: Vedrana Rudan/Rudan.info
Raspudić se nadahnuto i pun zlobe obrušio na Tita. Tito je pobio na tisuće Hrvata, bio je “diktator”, inkarnacija Zla, da nije na vrijeme umro završio bi kao Čaušesku…
Raspudić je vršnjak moga sina. Raspudić je rastao u Titovo vrijeme. Raspudić je sin oca profesora koji u današnjoj Hrvatskoj nikad ne bi postao profesor jer to ne bi mogao platiti, a njegova majka Marica ne bi bila arhitektica. Njegov otac bi danas ili ostao u zemlji u kojoj se rodio, ako se rodio u BiH, pa tamo konobario ili neobrazovan brisnuo u Njemačku pa tamo konobario. Majka bi učinila isto.
Raspudićev otac i majka Marica imaju četvoro djece. Da ih danas imaju u Hrvatskoj, neobrazovani, bijedni, kruha gladni, bez krova nad glavom, odlazili bi u javne kuhinje i molili boga da im netko s druge strane šanka udijeli padelicu tople splačine i štrucu starog kruha. Srećom po Raspudića rođen je u Titovo vrijeme kad su svi mogli postati profesori i arhitekti ako bi se potrudili. Lova u Titovo vrijeme tu nije igrala ulogu.
Raspudić je u Titovo vrijeme, dakle u vrijeme krvave diktature, polagao pionirsku zakletvu. Zakleo se Titu i Partiji da će biti “vjeran i iskren drug…” Naravno da mali Raspudić tada nije mogao znati da se zaklinje krvoloku, ubojici, diktatoru, zlikovcu… To su sigurno znali njegov otac profesor i njegova majka Marica. Pa ipak, nisu se oglasili. Zato jer su se bojali za sudbinu svoje mnogobrojne djece? Zato jer su bili kukavice? Frustrirani jer su morali godinama stenjati pod čizmom ubojice Hrvata? Sigurna sam da su tata profesor i mama arhitektica Marica šutjeli jer im je bilo dobro. Dobro! Bolje nego njihovim kolegama danas.
I Raspudiću je dobro. Mlati lovu, što je legitimno, serući po Titu i Partiji bez pomoći koje nikad njegov otac ne bi postao profesor ni majka Marica arhitektica.
A da mu otac nije bio profesor i da mu majka nije bila arhitektica, dakle ugledni ljudi koji su svoj ugled stekli u Titovo doba i uz Titov blagoslov, bivši pionir Raspudić danas ne bi bio komentator opće prakse.
Ne kažem da bi Raspudić morao biti zahvalan za sve što je Tito učinio za njegovog oca, majku i njegovu braću i sestre, ljudi su uglavnom nezahvalni, ali neka, kad mu je već posredno Tito dao obrazovanje, bude bar malo pristojniji.
Raspudić nije glup i zna da Tito, kad bi se dignuo iz groba i pobio još toliko “Hrvata” koliko ih je pobio prije nego ga spustiše u grob, ne bi uspio pobiti onoliko Hrvata i Hrvatica koliko ih je dosad pobio režim u kome Raspudić čereči svoga dobrotvora i veliča stravu i užas u kome žive njegovi vršnjaci koji ne parazitiraju na kostima druga Tita.
Titov pionir, bivši mali “drug koji drži datu riječ”, ne bi smio tako jeftino i tako prozirno glumiti slijepca i glupana ma koliko računao da su čitatelji njegovih tekstova i slijepi i glupi. Kad si već profesor i kad si već doktor i kad si već analitičar opće prakse i kad si već sve ono što jesi a ne bi bio da ti otac u Titovo vrijeme nije bio profesor, a majka Marica arhitektica, trebao bi biti manje ostrašćen.
Bože, pišem o Raspudiću kao da ga svi koji čitaju moje tekstove znaju. Tko je Raspudić? Raspudić je visok, prosijed, sredovječni muškarac koga stalno na ekranima Hrvatske teve gledaju oni koji Hrvatsku teve gledaju. Da se mene pita, čovjek je zgodan, reklamirao bi donje rublje za dobrostojeće muškarce i pustio Tita neka počiva u miru.