(foto: Aluminij/Ćiril Ćiro Raič – Aluminij nakon ratnih razaranja)
“Pokušali smo sve što je u našoj moći. Nismo dobili potporu koju smo tražili. Ne možemo više sami nositi taj teret, a sada je praktički isključivo na našim leđima. Nije ovo bijeg od odgovornosti i nadam se kako će se ovim konačno otvoriti oči svim kako bi se spasila ova kompanija. Kako god to razumjeli mi, ipak, ostajemo s radnicima do kraja”, rekao je za Večernji list visokopozicionirani dužnosnik Aluminija koji nije imenovan.
Naime, Aluminij ima osiguranu opskrbu električnom energijom još samo za jedan dan, a unatoč pregovorima s Vladom Federacije, Elektroprivredom HZHB i potencijalnim kupcima, situacija se nije pomakla s mjesta i, ako mostarska tvornica ne nađe partnera, prijeti joj stečaj.
Međutim, dugovi Alumiija za struju, a koji su se godinama gomilali, samo prema JP Elektroprivredi HZ HB su oko 280 milijuna KM, a sveukupan dug dostiže pola milijarde KM. Samo sa gubitkom od 74 milijuna KM, Aluminij je najveći gubitaš u prošloj godini u BiH.
Menadžment, pritisnut dugogodišnjim dugovanjima, očajnički je tražio ulagača i mjesecima kupovao vrijeme kako bi osigurao struju i pogon Aluminija i opet je izostalo dugoročno rješenje.
Proše godine Vlada Federacije BiH naložila je menadžmentu Aluminija da pronađe strateškog partnera te najavila susret s drugim suvlasnicima – malim dioničarima i Vladom Republike Hrvatske – kako bi se pronašlo dugoročno rješenje ili slijedi stečaj i postupno gašenje proizvodnje.
Nedavno je održan i stastanak Vlade FBiH i zanteresiranog konzorcija kojeg predvodi švicarski Glencore – Feal Široki Brijeg, PPD, Erdal i SIC Mosta, no za konkretne korake potrebno je vrijeme, a Aluminij vremena više – nema.
Nakon sastanka se spominjalo formiranje potpuno novog poduzeća i dioba opreme i imovine Aluminija.
Međutim, odmah nakon sastanka s Vladom F BiH bilo je jasno da Glencore kao jedan od uvjeta postavlja cijenu električne energije i također od Vade FBiH traži jamstva za znatno jeftiniju električnu energiju, što ista nije mogla obećati.
U ovom kontekstu nameće se logično pitanje: Zašto bi Vlada FBiH dala jamstva za električnu energiju Glencoru koji bi od iste preuzeo Aluminij, a ne Aluminiju koji je sada u njenom 44% vlasništvu?
Prvih 10 vlasnika po evidenciji Registra vrijednosnih papira FBiH
Drugo pitanje je uloga malih dioničara, među kojima su i neki od bivših direktora Aluminija kao Mijo Mišo Brajković i Ivo Bradvica, a treće pitanje je uporna šutnja Vlade Republike Hrvatske koja, kako izgleda, previše ne mari za sudbinu svojih 12% udjela u Aluminiju.
“Švicarci žele da im vlada omogući da im Elektroprivreda HZ HB i Elektroprivreda BiH prodaju struju po 25 do 40 eura po megavat-satu, što je nemoguće. To je ispod svake tržišne cijene. Vlada na to neće pristati. Praktično Glencore hoće čak trostruko manju cijenu električne energije”, kazao je neimenovani izvor nedavno za Dnevni avaz.
Zašto Vlada FBiH ne može Glencoru jamčiti jeftiniju struju za DW je pojasnio profesor ekonomije dr. sc. Vjekoslav Domljan, rektor Univerziteta Sarajevo School of Science and Technology i predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika Vlade FBiH.
“Glencore je globalni trgovac br. 1 i dugogodišnji partner Aluminija, no on neće ući u igru ako Vlada FBiH ne jamči jeftinu energiju. To Vlada ne može osigurati jer ne zna na kako bi obeštetila Elektroprivredu BiH, koja je opterećena rudnicima, s vrlo malom mogućnošću da u okolišno osviješćenom svijetu nađe investitora i k tomu još joj visi EU mač nad glavom glede poreza na ugljik”, pojašnjava prof. Domljan, koji je i sam bio v.d. direktora Aluminija nekoliko mjeseci.
(Republikainfo.com/V. Soldo)