Piše: Haris Ćutahija/Digitalna demokracija
Novinari prenose agencijske vijesti. Rijetko se koji usudi pisati o stvarnim problemima ili istraživati, jer se boji da mu neko ne napadne kameru. Svi okreću glavu od korupcije naše svagdašnje. Prijavit će neko drugi, valjda. Neko bez štele se neće prijaviti na konkurs za državnog službenika. Namješten je, nema šanse. To je javna tajna.
Međutim, javna tajna nije tajna, to je samo činjenica koju niko nema hrabrosti da javno izgovori.
Autocenzura je najveći protivnik demokratije i kočnica je za promjene. Ona je simptom mentaliteta ovce. Šuti i glasaj. Ako hoćeš da napraviš promjenu, čekaj izbore, a ti se slažeš s tim. Pa i dalje šutiš, a promjena ne dolazi. Budućnost ti kreiraju politički nepismeni glasači, a ti nećeš da im kažeš da griješe.
Izađeš na proteste prvi dan, sistemski mediji ti kažu da si dio nečijeg političkog projekta i ti ne izađeš drugi dan. Jer su protesti politički. Normalno je da su politički, pobogu. Da ti je dobro, ne bi na njih izašao ni prvi dan. Pozivanje političara na odgovornost je politički čin i to nije nešto čega se trebaš stidjeti. To je tvoja odgovornost i tvoje pravo.
Ma jok, sjedi kući. Oni što su izašli na proteste, to su nadrogirani huligani iz Lukavice koji hoće da pale institucije. Ili su vehabije koji su došli autobusima iz Federacije da bi srušili Republiku Srpsku. Izdajnici, petokolonaši, uhljupi, plaćenici. Sjedi i šuti. Nek se ne puca. Vidiš da to finansira Soroš, strane ambasade i Av Mau. Hoće da nam uzmu vodu, boksit i litij. To što nemaš posao ili radiš za 350 maraka je doprinos državi, najmanje što možeš uraditi za nacionalnu stvar. Strpi se još koju godinu. Oni bi odmah sve probleme riješili, ali ne daju im oni drugi iz matematičke koalicije.
Možda radiš u državnoj firmi i imaš super platu. I šutiš. Bivše kolege sa faksa viđaš ispred lokalnog tržnog centra kako istovaraju šleper, u narandžastim prslucima. Ignorišeš to što tvoje komšije more vide samo na tvom Facebook profilu, jer oni ne mogu priuštiti odlazak na odmor. Onda ti djeca odrastu, završe fakultet i rade kao konobari, na crno. Ili se promijeni vladajuća garnitura i ti izgubiš posao. Onda shvatiš da nisi ni bio sretan, samo si se bojao promjene. I šutio.
A šta ako nećeš da šutiš? Šta ako javno kažeš da ti nije dobro? Šta ako nećeš da tolerišeš korupciju, nasilje nad svojim intelektom i dvadesetpetogodišnje beznađe i apatiju? I ako to isto urade svi kojima nije dobro?
Ništa, onda ćeš biti stvarni patriota. Patriote mijenjaju svoju zemlju nabolje, jer je vole, za razliku od onih koji je uništavaju i onih koji uništavanje podržavaju tišinom.
Zato nemoj šutjeti. Zbog svog komšije, svog djeteta i svog integriteta. Ako budeš šutio, u historiji ćeš biti zabilježen kao ovca, neko bez samopoštovanja, hrabrosti i časti. Mazohista sa stockholmskim sindromom. Kada nepravda postane zakon, otpor postane dužnost. Zato nemoj šutjeti. Ni kada te šef maltretira, ni kada te političari lažu, ni kada ti vrate žvaku umjesto kusura. Budi uspravan i uči svoju djecu da budu uspravni. Vrati sebi ljudsko dostojanstvo i budi kreator svoje budućnosti.